Srijeda, 24. srpnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

24 C°

JEDINSTVEN LOKALITET

ALARMANTNO STANJE Stanovnici Lepura više se nemaju gdje ukapati jer ulaze u nalazište

Autor: Antonia Vodan

17.06.2024. 17:10
ALARMANTNO STANJE Stanovnici Lepura više se nemaju gdje ukapati jer ulaze u nalazište


U Zavičajnom muzeju Benkovac održano je predstavljanje knjige autora Ivana Josipovića, inače izvanrednog profesora na Odjelu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, naslovljena »Lepuri kod Benkovca«. Ova monografija dio je serije od šest knjiga, »Korpus ranosrednjovjekovne skulpture«, koju je pokrenuo Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Ciklus obuhvaća knjige koje obrađuju različite srednjovjekovne lokalitete, od Istre do Dalmacije.


U izdavanju knjige Lepuri kod Benkovca sudjelovalo je i Sveučilište u Zadru, a riječ je o stručnoj literaturi u čijem su fokusu ostaci sakralnog objekta u ravnokotarskom mjestu Lepuri. Kompleks crkve sv. Martina u Lepurima imao je dvije starokršćanske građevne faze, dvije temeljite obnove u 9. stoljeću te značajniju obnovu u 17. stoljeću. Crkva je stradala tijekom Domovinskog rata, a sustavna arheološka istraživanja na ovom su lokalitetu rađena u periodu između 1997. i 2004. godine.


Povijest lokaliteta


Uz samog autora, o knjizi, ali i povijesti lokaliteta govorili su ravnatelj MHAS-a dr. sc. Miroslav Katić, predstavljač doc. dr. sc. Antun Nekić, recenzent i predstavljač prof. emer. dr. sc. Nikola Jakšić te recenzent i urednik dr. sc. Ante Milošević. Predstavljač doc. dr. sc. Antun Nekić prezentirao je prošlost sakralnog kompleksa od njegove izgradnje do konačnog rušenja devedesetih godina prošlog stoljeća.




– Knjiga kolege Josipovića Lepuri kod Benkovca u svom fokusu ima crkvu sv. Martina u Lepurima. Riječ je o djelu koje obrađuje sve do sada poznate starokršćanske i predromaničke ulomke kod same crkve te na obližnjim lokalitetima.


Riječ je o ukupno 124 ulomka, od kojih sedamnaest datira u razdoblju 5. i/ ili 6. stoljeća, dok najveći ulomak dolazi iz 9. stoljeća. Svi su ulomci minuciozno i iscrpno predstavljeni i opisani. Vrijednost takve vrste prezentacije materijala je više nego očigledna.



Iako je u fokusu knjige crkva svetog Martina u razdoblju od 5. do 9. stoljeća, uvodna studija knjige ne baca samo svjetlo na samu crkvu u promatranom razdoblju, već ocrtava njezinu sudbinu u širokom vremenskom luku od kasne antike do suvremenog doba, odnosno do 20. stoljeća, započeo je predstavljač Nekić dodatno opisujući ovu važnu crkvu.


– Za crkvu sv. Martina autor utvrđuje da je najvažniji predromanički lokalitet otkriven u Dalmaciji nakon 1945. godine. Crkva je podignuta u 5. stoljeću. Riječ je o jednobrodnoj crkvi koja je izvana imala poligonalnu, a iznutra polukružnu apsidu. U 6. stoljeću crkva je doživjela određenu dogradnju, dok su zahvati krupnije naravi na crkvi napravljeni tijekom 9. stoljeća.


U tom je razdoblju crkva, između ostalog, dobila westwerk, a također je podignut i zvonik. U razdoblju 12. stoljeća i/ili 13. stoljeća, zbog statičkih razloga intervenira se u crkvu, da bi se, potom, u 13. ili, najvjerojatnije, 14. stoljeću napravio jedan radikalniji zahvat u smislu da je ona srušena i na tom prostoru, na njezinim temeljima, napravljena gotička crkva koja je bila daleko manjih razmjera nego što je to bio cijeli kompleks izgrađen tijekom 9. stoljeća.


Crkva je u takvom obliku sve do 17. stoljeća kada je tijekom Kandijskog rata razrušena. U narednih desetak godina, nakon povlačenja Osmanlija, crkva je obnovljena, a onda je tijekom 18. stoljeća dobila formu skromne rustikalne crkve kasnobaroknih karakteristika.


Crkva svetog Martina, unutar 1.500 godina svog postojanja je doživjela nekoliko dubokih preobrazbi, što onda, dakako predstavlja određene izazove u razaznavanju razvoja cijelog sakralnog kompleksa, ispričao je Nekić te istaknuo iznimnu važnost crkve sv. Martina u kontekstu srednjovjekovne Dalmacije.


Branimirovi natpisi


– Kada bi se u stranu stavili svi ostali nalazi s lokaliteta, činjenica da su u Lepurima pronađena, odnosno identificirana i prepoznata dva natpisa kneza Branimira, samo po sebi lokalitet čini svojevrsnom atrakcijom.



Odnosno, u nacionalnom imaginariju, jednu od ključnih točaka kroz koju se onda sagledava i prepoznaje razvoj hrvatske kneževine 9. stoljeća. Potvrđuje to, dakako i Ravne kotare kao kolijevku političke tvorbe koju formiraju Hrvati, izjavio je Nekić.


Autor knjige izvanredni profesor Josipović ukazao je na alarmantno stanje u kojem se nalazi sam lokalitet, unatoč svojoj jedinstvenosti.


– Lepuri su se pokazali kao iznimno važan lokalitet. Nažalost, stanje lepurskog lokaliteta je, u najmanju ruku sramotno, ako tako mogu reći. Za to smo svi pomalo krivi, od nas znanstvenika i zajednice i države i svih onih koji se o tome moraju brinuti. Želimo da ovo predstavljanje samog korpusa bude točka prekretnica da se tome lokalitetu posvetimo i da ta arheološka istraživanja budu dovršena.


Treba reći da ona do kraja nisu ni dovršena. Želim da ova crkva bude konzervirana i prezentirana na dostojanstven način, po pravilima struke, od čega ćemo onda svi mi, i struka i zajednica i mještani Lepura, imati koristi u budućnosti.


Mislim da to dugujemo lokalitetu koji jedini u Hrvatskoj se može pohvaliti da ima dva vladarska natpisa, u ovom slučaju istog vladara, s kompleksa koji je obnovljen u vremenu kneza Trpimira, a onda dovršen u vremenu kneza Branimira, kazao je Josipović.


Rečeno je i da nepostojanje adekvatne infrastrukture otežava nastavak arheoloških istraživanja. Naime, stanovnici Lepura više se nemaju gdje pokopavati jer ulaze u lokalitet. Ovom je prilikom znanstvena zajednica apelirala na mjesnu zajednicu i lokalnu upravu da se pozabave pitanjem groblja u Lepurima kako bi lokalna zajednica nastavila s normalnim funkcioniranjem, a jedan od najvažnijih lokaliteta hrvatske povijesti na benkovačkom području ostao sačuvan i za buduće generacije.