[FOTO] Raljević: U "Mužiku" se ulazi rođenjem, a izlazi ili smrću ili zbog pada u tešku otočku depresiju!

Foto: Luka Jeličić

Od Venecije, Münchena i Ukrajine. Svi znaju za fenomen “Tovareće mužike”, koja je Sali i Dugi otok upisala na kartu najzanimljivijih običaja. Saljani su zato u velikom broju ovog vikenda pohrlili u selo na 65. rođendan “Tovareće mužike” i 25. “Pulića”, pomlatka koji nastavlja ovu jedinstvenu tradiciju.

Nema kuće u selu koja nije dala mužikaša. Tradicija je to koja se prenosi s koljena na koljeno. U rođendanskom su nastupu tako nastupale i tri generacije iz iste obitelji.

Veselo je bilo cijeli dan, a slavlje je završeno vatrometom u portu i koncertom Leta 3.

– Nastupali smo moj dida, tata i braća, ponosno nam je kazao mali “pulić” Duje, objasnivši nam pravila “rukanja”, tj. puhanja u rog.

– Mama mi je iz Sali, tako da braća i ja imamo pravo na članstvo u “Mužiki”. Ovisno o rogu treba vježbati, ali sve se to savlada s vremenom, dodao je Duje.

Još je jedan povod za veselje i druženje bila je i 11. saljska regata krstaša “Gladuša” u organizaciji jedriličarskog kluba “Guc” Sali. Svake godine odaziv jedrilica je sve veći kao i broj posjetitelja, jer osim regate koja se odvija u saljskom arhipelagu s rutom nezaobilazna “Tovareća mužika” zapalila je selo svojim nastupom, kojemu se pridružilo više od 100 mužikaša.

– Sali su selo prebogato zanimljivim običajima i tradicijama, od koji su “Saljske užance” naša najpoznatija, naročito u svjetskim okvirima. Brojni naši turisti svoj odmor planiraju po “Užancama”, jer selo i otok ožive, kazala nam je Ivana Čarić, direktorica TZO Sali.

Kako mjesto Sali ima stoljetnu ribarsku tradiciju, svaka je kuća u prošlosti imala rog, koji je služio za davanje signala pri lovu na plavu ribu. Međutim, mlađi naraštaj dosjetio se još jednog načina na koji se može upotrijebiti ovaj predmet; kao glazbeni instrument. Sve je počelo kao šala na račun onih koji se vjenčaju u poznim godinama.

65. rođendan Tovareće mužike

Snimio: Luka Jeličić

13.04.2024. 21:50

Galerija

Foto: Luka Jeličić

Roko Raljević, predsjednik udruge “Tovareća mužika” objasnio nam je začetak ove tradicije, koja je nastala iz šale.

– Postojimo već 65 godina, a tradicija je započela iz poruge prema starim udovicama, kada bi se ponovno udavale. Mladi iz sela tada bi stvarali batarele, tj. glazbu nastalu nasumičnim skupom instrumenata iz Saljskih kuća, kao što su teće i sumpreši. Tu je i naš tradicijski rog, kojeg su ribari koristili za lova po magli, kako bi se mogli orijentirati na moru, pojasnio je Raljević, dodavši kako bi se za svake svadbe udovica mladi “na kupu” išli do kuće u koju se udovica preudaje i rugali se.

Ono što je najupečatljivije kod Tovareće mužike zacijelo je ritmičnost melodije, koja nije komplicirana, no svojom ritamskom podlogom ostavlja dubok dojam na slušateljstvo.

– Dio instrumenata s godinama smo preuzeli iz saljske limene glazbe. Kapelnik upravlja skupom i pazi da svatko odrađuje svoj dio posla. I tako vam je nastala “Tovareća mužika”. Svake nas je godine sve to više, a uvjet za pristupanje grupi je najmanje da ti mati bude Saljanka. U “Mužiku” se ulazi, kako mi kažemo, rođenjem. A izlazi ili smrću ili zbog pada u tešku otočku depresiju. Okupilo nas se više od sto. Povijesni je ovo nastup, tako da je s nama i oko 15 – ero braće, a ima i sinova i očeva i četiri para djed – sin – unuk. Nema kuće u selu koja nam nije dala mužikaša, ponosno će Raljević.

Tako je nastala “Tovareća mužika”, koja danas djeluje kao udruga i svojim nastupom veliča mnoga događanja po Zadarskoj županiji, a i diljem Hrvatske.

– “Užanci” nikada ne bi bilo da nije “Tovareće mužike” i upornosti generacija Saljana da ju održe živom, kazala je direktorica Čarić.

Napose se iščekuju njihovi nastupi tokom “Saljskih užanci”, kada u nekoliko nastupa obiđu čitavo selo, a zaustavljaju se na nekoliko mjesta i izvode svoj program. U nedjelju nakon trka tovara, “Mužika” svirajući ulazi u more u saljskom portu, a svirači uporno pušu u rogove dok im se voda penje do grla, čime završavaju svoj nastup na “Saljskim užancama”.

A da se sve generacije uključuju u ovu tradiciju uvjerili smo se i ove subote u Salima. Selo se orilo dječjim smijehom, a svoje su nam vještine pokazali brojni saljski “pulići”. A da tradicija nema premca pokazale su i Saljanke svih generacije, koje su nas počastile ukusnim kolačima i dobrim pjesmama. U narodnim su se nošnjama prošetale sve generacije otočanki, od najstarijih do najmlađih, koje tek trebaju naučiti šetati.

11. “Gladuša”, veličanstvena proslava života pod jedrima u Salima je okupila oko 500 – njak jedriličara. Znana je kao najveselija među regatama, jer Sali su misto odmaknuto, kako fizički, tako i psihički.

Organizirati regatu sa svim vezovima u portu jako je težak posao, a za njega pobrinula se Lucija Šišeta.

– Četiri smo godine čekali na novu Gladušu, dvije zbog korone i još toliko zbog đige, rekla je Šišeta. Regata “Gladuša” osim po veselom tonu, prepoznatljivoj ruti i bogatom popratnom sadržaju, ističe se i po još jednoj specifičnosti. Naime, umjesto brojeva na jedrilici koriste se stare “mudante”, koje jedriličari moraju obući kako bi ih sudac mogao vidjeti na ulazu u cilj. Saljani su se za taj pomalo nesvakidašnji način označavanja odlučili zbog nedostatka financijskih sredstva pri osnutku regate. Umjesto skupih naljepnica, poslužili su se starim mudantama kako bi označili brojeve na brodicama koje su s vremenom postale jedan od prepoznatljivih elemenata regate.