Utorak, 14. svibnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

23 C°

GLAGOLJAŠKA TRADICIJA

Dario Tikulin - (pro)nositelj glagoljaškog kulturnog dobra

Autor: Vesna Benić

16.01.2024. 10:48
Dario Tikulin - (pro)nositelj glagoljaškog kulturnog dobra

Foto: VESNA BENIĆ



U Glagoljaškoj ulici gdje se nalazi crkva i Samostan sv. Ivana kojega franjevci trećoredci drže svojom povijesnom maticom u Hrvatskoj, susreli smo Darija Tikulina, mjesnog nositelja kulturnog dobra iz područja glagoljaštva. Glagoljicu, najstarije slavensko pismo, učio je od malih nogu u svojoj obiteljskoj i župljanskoj sredini. Njegovi roditelji i s majčine i očeve strane, bili su vezani za glagoljašku tradiciju.


Dario Tikulin živi i stvara u Zadru, a njegova umjetnička nadahnuća i »društvarska« pregnuća o kazivanju doživljaja vlastite djedovine i danas su predmet zanimanja te mu s pravom pripada titula mjesnog nositelja kulturnog dobra iz područja glagoljaštva.


36 glagoljskih čislica


Dario nam je otkrio kada se uređivala Glagoljaška ulica 2009. Tada je bilo 570 godina trećoredske franjevačke prisutnosti u starom Varošu (Jazine). Trećoredci glagoljaši su obavljali karitativnu djelatnost, tu su bila utočišta za gubavce, zaražene, bolesne i nemoćne. Franjevci su tu pomagali gubavim ljudima, prali im rane i liječili ih od drugih vrsta zaraznih bolesti. Sjedište Provincije je bilo u Zadru do Talijanske okupacije. Sada je u Zagrebu. Provincija se zove Hrvatska provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša svetog Jeronima.




Za projekt »Knjigorisi u Glagoljaškoj« koji je po Tikulinovoj zamisli i nacrtu prihvaćen od Društva zadarskih Arbanasa i tadašnjeg župnika Sv. Ivana fra Branka Lovrića, Zavod je tražio izradu urbanističkog plana, a član društva urbanist i arhitekt Željko Kolić je udovoljio tom uvijetu te je izradio valjani urbanistički plan za projekt u Glagoljaškoj ulici. Uzduž ulice postavljeno je i 36 glagoljskih čislica, svaki korak po jedna čislica na svojoj ploči, od studenca o. Matija Zadranina sve do župne crkve. To je najveći prikaz hrvatskog (iliričkog) brojčanog sustava u svijetu, nastao u suradnji s klesarstvom Marinka Katuše koje isto njeguje tradiciju klesanja na glagoljici. Klesar je bio Zvonimir Šunić.


– Kako smo ovih dana zakoračili u 2024. godinu, našim čitateljima sam pripremio novogodišnju čestitku »Na dobro vam došlo mlado lito«, to je dalmatinski hitropis u kojem sam primijenio osebujan pokritopisni način Marka Marulića. Malo tko zna da Marko Marulić ima zapis riječi na glagoljici. Dobri poznavatelji dalmatinskog rukopisa će primijetiti tu Marulićevu osebujnost u mojoj čestitki. Naglasak je na riječi ‘dobro’, a to je ujedno i ime za peto slovo zvano ‘dobro’. Naša svetopisamska imena su Dobroslav, Dobre, Dobrica, kazao je Tikulin i dodao kako je glagoljica prvo pismo kojim su Hrvati bilježili svoj materinski jezik već u 10. i 11. stoljeću.


Mjesna djedovina


Po zamisli i nacrtu Daria Tikulina isklesao je 2009. uz savjete slikara Mate Ljubičića kipar Joško Klarić iz Brela »osamstotnjak franovstva«, slavokamen za obilježavanje osamstote obljetnice papinskog odobravanja franjevstva. Glagoljska brojka 800 koja je ujedno i znak za slovo »šć« oblikovana je po uzoru na jedan kninski glagoljski natpis.


U nakladništvu Društva zadarskih Arbanasa 2018, godine Dario Tikulin je izdao i knjigu »LIBRI iz armaruna moga dida Mate maranguna«. Recenzije za knjigu napisali su Tomislav Marijan Bilosnić i mons. dr. Pavao Kero.


– Znamo da pod tuđim vlastima nije bilo uobičajeno da se nas »šimuncine« poglavito iz Grada, sa Stanova i iz staroga Varoša (Jazina) drži običajcima nositeljima mjesne predaje, a uz to se držalo da su običajci samo na selu. Mnoge mjesne djedovske pojave i vrijednosti u tom razdoblju nisu prepoznate niti vrijednosno imenovane pa u standardnom hrvatskom ne postoje vrijednosni nazivci za te pojave. Upravo zato smo mi mali krug prijatelja »usevrimcov« krenuli mijenjati taj novi ‘običaj’, kazao je Tikulin i dodao kako su se posvetili tom njihovom doživljaju djedovine i saživljenosti s mjesnom baštinom.


– Žarko smo se dali na očuvanje i razvoj, tj. ponudu mjesnih baštinskih vrijednosti. Gradska pozornica običajstva uglavnom nudi »vlaško-bodulsku« zavičajnost, a mi Primorci poglavito »zadrotinja« varošanska i gradašanska i širi prostori šimuncina (sve dokle seže pogled s kampanela sv. Šime ili prostor od Paprata do Funtane), slabo smo pozivani na istu pozornicu. Mi užgani nasljedovatelji mjesne djedovine, dvojac Enio Grdović i ja s ostalim zadarskim korenikama krenuli smo djelovati kroz četiri udruge (Društvo zadarskih Arbanasa, Matica Zadrana, Hrvatska sloga i Udruga glagoljaša Zadar). Te četiri udruge okupljaju baštinike, običajce, zavičajce, mjesne kazivače, predajaše, svjedoke vremena, mjesne nositelje kulturnog dobra, istaknuo je Tikulin dodajući kako je od rođenja vezan, po ocu za izumiruću zadarsku starovarošku besidu (čakavicu) i bogoslužnu riječ jerolimitanske crkve verbuma i slova (latinanja i glagoljanja), a po majci za izumirući jeričinvaroški (arbanaški) trogovor i bogoslužje verbum-slova iste jerolimske crkve šestanbarskog iskona.


»Glagolja gradaškanja«


Tikulinov did Mate bio je prokuratur u glagoljaškoj crkvi svetoga Mihovila u Gradu i kako je od njega naslijedio nešto knjiga na schavetici i listova na glagoljici.


– Najpoznatiji u Tikulinovih je glagoljaš redodržavnik trećoredaca »Matteo predicatore illirico de famiglia Ticulin« (Giuseppe Ferrari-Cupilli 1864.) kojem na grobu na Rabu godina smrti 1525. piše iliričkim čislicama. Meni likovnjaku zanimljivo je bilo zavičajno bogatstvo natpisa na glagoljici, na đervici (arvatici-bošnjanici), na schaveticzi, na ćurilici i verbumdijačici (latinici latinskog teksta), rekao je Tikulin te istaknuo i blisku suradnju s glagoljašom don Pavom Kerom.


– Prije te suradnje ja sam već 1983. godine izradio ručno prvi moj javni uradak, plakat s glagoljičnim napisom o 500. obljetnici glagoljskog prvotiska za potrebe Kluba mladih povjesnika pri zadarskom Sveučilištu. Potom su na izložbi glagoljice u Lukoranu 1985. godine pripremljenu od župnika glagoljaša don Zdenka Milića osim moga glagoljskoga plakata bile izložene i moje azbukovnice, glagoljice i dvije vrste bošnjanice, istumačene glagoljaškom schaveticzom objasnio je Tikulin i rekao kako je 2003. zajedno sa Društvom prijatelja glagoljice iz Zagreba sudjelovao na izložbi glagoljice u Gradskoj knjižnici Zadar s radovima »Baschinszka szlovoregna«.


– Dalje su se nizali klesani glagoljski radovi po mojem kaligrafskom nacrtu u suradnji s glagoljašom don Pavom Kerom i klesarstvom Matulović koje se iskazalo u tradicijskom klesanju glagoljice, od godine 1989. pa do u novije doba, u Ninskom Dračevcu, u Grusima, u Murvici i Gospi od Zdravlja u Gradu. To je nastavak izvornog mjesnog običaja obnašan od nas mjesnih nositelja kulturnog dobra (didića). Na području Župe sv. Šime utemeljio sam 2007. godine glagoljašanski krug »Slovangrad« – dvor braće knjige hrvatske. Pod okriljem iste udruge održao sam u Državnom arhivu u Zadru 2013. godine glagolju kazivačnicu pod naslovom »Glagolja gradaškanja« zajedno s književnikom Tomislavom Marijanom Bilosnićem, kazao je Tikulin.


Slovo rogovsko


Dario Tikulin sudjelovao 2012. godine na međunarodnoj izložbi glagoljice u Zadru pod imenom »Renesansa glagoljice« u organizaciji slikara i kipara Koste Kostova. U Ninu je 2013. godine u suradnji s direktoricom ninskog TZ-a Marijom Dejanović potaknuo druženje pod imenom Glagoljašanski krug »Voda Novak« – pisarnica ninskog kneza Novaka. Tada je pokrenut i »sedmodnevni jerolimnjak«.


– U Tkonu sam 2015. godine utemeljio družinjac »Ćokovac« – glagoljski dvor braće i sestara od Tkuna. Istodobno je pokrenut i sedmodnevni »jerolimnjak«. Polaznicima su također podijeljene svjedodžbe (»szvidocsbe«). Ilustrirao sam glagoljicom više zbirki poezije pjesnika, istaknuo je Tikulin i rekao kako je bio i glagolji suradnik časopisa »Kualjski lumin«, isto tako i suradnik časopisa »Slovo rogovsko« Udruge glagoljaša Zadar kojoj je jedan od osnivača.


– Smislio sam i izradio znak udruge. Pokrenuo sam sekciju unutar udruge za članove zadarske starince iz šimuncinskih župa pod imenom »Zmajoillyricum« – gradski kutić U.G.Z. Moji glagoljski zapisi, kazivanja i navodci su u knjigama: 1996. godine »Hrvatska glagoljica« dr. Darka Žubrinića koji me je citirao na 14 mjesta; 1999. »Povijest Bibinja« Ante Gverića; 2002. »Kukljička arhitektura« Ante Jaše; 2002. Tomislava Marijana Bilosnića »Nin u središtu mitskog carstva«, 2004. »Polifem iz Manite peći«, 2006. »Zadarski posjedi«; 2008. »Kožino« i 2005. »Storia della letteratura croata« akademika Dubravka Jelčića gdje je prikazana moja rekonstrukcija moguće prvotne azbukovnice (azbukividne tablice), kazao je Tikulin i dodao kako je prenio s bošnjanice na latinicu stara pisma za knjigu Stjepe Obada i Serđa Dokoze o Prevlaci.


Na Domaćoj riči


– Sudjelovao sam glagopisom na Domaćoj riči, Matice hrvatske 20013. godine u Biogradu na Moru s pjesnikinjom Lidijom Dukić sa Stanova, i 2015. godine na Domaćoj riči u Pagu s pjesnikinjom Anom Trninić iz Iža. Prvi sam uveo na toj priredbi osim doživljaja domaće besjede preko uha još i doživljaj preko oka prikazom osebujne pjesmopisne glagolje knjiži nasljeđujući mjesne bratovštinske škrivane. Istaknuo bih da je u Velom Ižu 2014. godine po mom kaligrafskom nacrtu isklesan zapis na glagoljici za kapelicu sv. Ante za vrijeme župnika glagoljaša don Slavka Ivoša. Imao sam suradnju još od 2011. godine s zadarskom Klasičnom gimnazijom Ivana Pavla II. kao kazivač iz glagoljske župe i pučki crkvenoglagoljski krasopisac istaknuo je Tikulin i kazao kako je među ostalim izradio u glagoljici naziv škole za jedrenicu, a nadgledao je i savjetovao učenike koji su izradili gipsanu kopiju osamstotnjaka iz Glagoljaške ulice. Godine 2012. u Biogradu na Moru sudjelovao je na znanstvenom skupu o glagoljici kao kazivač, revni priređivač »ghlagoligna« po župama te umjetnički tvorac i mjesni nositelj kulturnog dobra glagoljice.