Utorak, 7. svibnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

ŽENSKA ŠETNJA

Ženske priče ponovno su zaživjele kroz ideju Eveline Thalmann, lektorice s Odjela za germanistiku Sveučilišta u Zadru

Autor: Nikolina Lucić

15.11.2023. 17:29
Ženske priče ponovno su zaživjele kroz ideju Eveline Thalmann, lektorice s Odjela za germanistiku Sveučilišta u Zadru

Foto: Mislav Klanac



Nakon prošlogodišnje zanimljive i iznimno uspješne premijere programa “Plug in”, Koncertni ured Zadar za ovu je sezonu pripremio raznolik program posvećen još jednoj glazbenoj ikoni, ovaj put domaćoj – Dori Pejačević, prvoj hrvatskoj skladateljici, čiju 100. obljetnicu smrti obilježavamo upravo ove godine. U organizaciji Koncertnog ureda Zadar od 10. do 17. studenog održava se projekt “Providurova Plug-in”. Riječ je o multidisciplinarnom projektu razvoja publike u kulturi kojim se, u suradnji institucija i udruga, umjetničkih organizacija i pojedinaca ostvaruje inovativna i živa komunikacija s umjetnosti i glazbenom baštinom. Nakon prošlogodišnjeg izdanja posvećenog Davidu Bowieju, ovogodišnja tema je hrvatska skladateljica Dora Pejačević kojoj se upravo ove godine obilježava stota obljetnica smrti.


“Providurova Plug-in: Dora” obuhvaća više aktivnosti, od kojih je već u tijeku stručna radionica “Rekonstrukcija scenskog kostima prema fotografiji Dore Pejačević” vezane uz temu odijevanja i mode u doba Dore Pejačević pod vodstvom voditeljice Etnološkog odjela NMZ-a Marije Šarić Ban u kojoj sudjeluju učenici Škole primijenjene umjetnosti i dizajna uz mentoricu Sandru Bačić. Radionica se bazira na analizi povijesnog razdoblja secesije, tzv. La Belle Époque, života i rada te odijevanja Dore Pejačević s naglaskom na njen scenski kostim koji će se predstaviti u sklopu završne večeri u koreografiji Noemi Pinto.


“Ženska ruka” grada


Još jedan događaj je “Ženska šetnja po Zadru” u organizaciji Austrijske knjižnice Dr. Alois Mock i Odjela za germanistiku Sveučilišta u Zadru. Urbane ženske šetnje vraćaju glas ženama koje su sudjelovale u stvaranju povijesti nekog grada, a da pritom nisu dobile bistu, spomen ploču, pa čak niti usmenu predaju. Ženske priče zaživjele su u Zadru kroz ideju Eveline Thalmann, koja je, radeći kao lektorica na Odjelu za germanistiku Sveučilišta u Zadru, osmislila ovaj projekt sa svojim studenticama. U okviru projekta “Providurova Plug-in: Dora” tako smo saznali kakav je trag na generacije naših sugrađana ostavila Nives Šimatović Predovan, koja je veza između Asje Kisić i Zadra, tko su Čika i Vekenega, zašto je zaboravljena slikarica Zoe Borelli Vranski te kako su dvije djevojke iz Zadra postale osnivačice najuspješnije zadružne pivovare u Europi.




– Žene su često nevidljive. U povijesnim knjigama jedva da se spominju, a poznate ličnosti često su bili muškarci. I u Zadru su žene podzastupljene: u povijesnoj šetnji kulturno bogatim gradom susreću se gotovo isključivo muške ličnosti kao vladari, projektanti znamenitih građevina, u obliku skulptura i kroz brojne ulice nazvane po njima. U ovoj šetnji pokazat ćemo zato mjesta na koja su žene imale utjecaja, kazala nam je začetnica ovog projekta Eveline Thalmann, inače lektorica na Odjelu za germanistiku zadarskog Sveučilišta, naglasivši kako su na svojoj turneji odlučili predstaviti uspjehe prirodoslovke Marie Cattani Jorietti, koja se smatra prvom hrvatskom botaničarkom, koreografkinje Nives Šimatović Predovan, koja je oblikovala plesnu scenu u Zadru te Marine Battara, koja je godinama vodila najvažniju zadarsku tiskaru svog doba nakon smrti supruga. Donose i informacije o Zoe Borelli Vranski Alačević, Asji Kisić, benediktinkama te Ani Teskera i Maji Šepetavec.


– A naše šetače upućujemo i na druge žene, poput spisateljice Ide von Düringsfeld – Reinsberg, koja je bila prijateljica Marije Cattani Jorietti i koja je svoje dojmove o Zadru zabilježila u svom putopisu “Iz Dalmacije” (1857.). Ili spisateljice koje su objavljivale u Zori Dalmatinskoj, urednice Marine Battara, dodala je Thalmann.


Postoje i mnoge druge žene koje su bile, i još uvijek jesu, važne za povijest Zadra. Na primjer, žene iz antičkog Zadra, žene iz patricijskog staleža (13. i 14. st.) poput Pelegrine de Grisogonis.


– Meni su osobno jako uzbudljive pionirke, poput Giovanne Cadel koja je 1907. godine s grupom biciklirala na relaciji Zadar – Trst kako bi sudjelovala u biciklističkoj utrci. Postoji još mnogo potencijala za daljnja istraživanja, kazala nam je Thalmann, koja je ovu ideju počela razrađivati prije pandemije kako bi skrenula pozornost javnosti na nedostatak vidljivosti “ženske ruke” u gradu


– Sjajna stvar kod ovih obilazaka je što možete povezati priče žena s mjestima i tako doživjeti novi pristup gradu, kazala je Thalmann, podsjetivši nas kako njemački naziv projekta “Frauengeschichte(n) in Zadar” ima dvostruko značenje: “Geschichte” znači povijest i priča. Ova dvosmislenost odražava subjektivnu percepciju povijesti. Što je dio naše povijesti, a što nije? I zašto?


Foto: Mislav Klanac


Tajna uspjeha tiskare Battara


Šetači su se tako ponovno podsjetili tragova koje je na generacije naših sugrađana ostavile Nives Šimatović Predovan, Asja Kisić, benediktinke Čika i Vekenega, zaboravljena slikarica Zoe Borelli Vranski te dvije djevojke iz Zadra koje su postale osnivačice najuspješnije zadružne pivovare u Europi.


Tijekom pripovijedanja naših vodičica vratili smo se u neko drugo vrijeme, kada su zadarskim ulicama koračale hrabre žene, koje su se suprotstavljale društvenim očekivanjima i ograničenjima. Naše vodičice, na čelu s Eveline Thalmann, lektoricom Odjela za germanistiku zadarskog Sveučilišta, provele su nas kroz najvažnija razmišljanja i poteze nepravedno zaboravljenih Zadranki i žena koje su naš lijepi grad imale čast zvati svojim domom.


Luna Kunecki, Nikol Šota, Laura Garettini i Sofija Nujić svojim su projektom vratile glas ženama koje su sudjelovale u stvaranju povijesti našeg grada, a koje je društvo nepravedno zanemarilo.


Da nije njih vjerojatno nikada ne bi doznali da je poznata zadarska tiskara “Battara” iz koje su izašle prve novine na hrvatskom jeziku procvjetala tek kad je na njeno čelo sjela žena – Marina Battara, koja je nakon prerane suprugove smrti ostala sama s devetoro djece i uhvatila se u koštac sa zahtjevnim tiskarskim zanatom.


– Priča koja je nastala kao studentski zadatak s godinama je dobila svoj vlastiti život i put, kazala nam je Luna Kunecki, dok nam govori kako malo koja zadarska ulica nosi ime neke od naših velikanki.


– Meni je pripala čast govoriti o Nives Šimatović Predovan, osnivačici Zadarskog plesnog ansambla, Srebrenki Sekulić – Gvozdanović kao i Marini Battara, supruzi osnivača slavne tiskare “Battara”, koja je tiskala “Zoru dalmatinsku”, prve novine na hrvatskom jeziku, pojasnila nam je Kunecki, dodavši kako je potpuno nepoznata sudbina ove važne tiskare nakon smrti njegova osnivača Antonija Luigija Battare, kada kormilo uzima Marina, izgrađuje renome i povećava obim posla tiskare.


– Osim što je više od desetljeća vodila tiskaru, sudjelovala je u kreaciji “Zore” i poticala žensko novinstvo i izdavaštvo s Anom Vidović, Milicom Herites i Anom Vrdoljak. U 14 godina rada tiskala je dvostruko više materijala od svoga supruga, naglasila je Kunecki.


Foto: Mislav Klanac


Nepresušna energija Zoe Borelli


Zadar je svojim nepresušnim umjetničkih umijećem zadužila i Zoe Borelli Vranski zaboravljena zadarska slikarica, karikaturistica i spisateljica iz plemićke obitelji Borelli, a više o njoj i zadarskim benediktinkama kazala nam je Nikol Šota.


– Sestre Borelli u zadarskim su umjetničkim krugovima bile poznate umjetnice, jer su prvenstveno imale privilegiju obrazovati se. Zoe je bila svojeglava, sarkastična, kreativna žena neugasive vatre koju je krasila ogromna ambicioznost i talent, počela je Šota, kazavši kako je Borelli Vranski kroz godine imala mnoštvo izložbi diljem Europe.


– Mnoga su njezina dijela putem nestajala ili bivala ukradenima, a pošto nije imala potomaka koji bi čuvali njena djela, opus joj je pomalo zaboravljen i razbacan po svijetu, pojasnila je Šota, kazavši kako je u vremenu austrijske vladavine umjetnost u Zadru živjela u svojevrsnom zapećku.


– “Ministranti”, “Procesija”, “Inteligencija”, samo su neka od njenih najpoznatijih karikatura. Crtala je i pejzaže, narodne nošnje i uzorke, a iz tog opusa možemo istaknuti djelo “Narikače”. Veliki se dio tog dijela njena opusa čuva u Etnološkom muzeju u Splitu, a jedna je od rijetkih slikarica uvrštenih u Enciklopediju likovnih umjetnosti, zaključila je Šota, ispričavši nam i najvažnije crte iz života Čike i Vekenege, osnivačica benediktinskog samostana u Zadru, čuvarica “Zlata i srebra grada Zadra”.


– U vremenu kraljeva Petra Krešimira IV i Dmitra Zvonimira, Čika je u Zadru živjela kao plemkinja, kćerka kraljice Jelene Madijevke i Mihajla Krešimira XI. Nakon suprugove smrti s kćeri osniva samostan i na korištenje dobiva crkvicu sv. Marije. Osnivanjem knjižnice, izgradnjom riznice i arhiva te proširenjem samostana zaslužna je za uspon zadarske književne scene u doba hrvatskih kraljeva, pojasnila je nadalje Šota, rezimiravši kako je benediktinski samostan od svog osnutka pa sve do danas ostao riznicom umjetnosti i vjere.


Foto: Mislav Klanac


O botanici i pivskoj umjetnosti


Laura Garettini uvela nas je u svijet prve hrvatske botaničarke i znanstvenice Marie Selebam de Cattani, naglasivši kako se Marie od mlade dobi zanimala za biljni i životinjski svijet.


– Studirala je, stalno se usavršavala, a zanimao ju je i podvodni svijet i entomologija. Zanimljivo je da je po njoj nazvan poseban ljiljan, a otkrila je i specifičnu vrstu školjke, rekla nam je Garettini, dodavši kako je Maria i autorica putopisa po Zadru.


– Jedno je vrijeme živjela u Zadru i predavala u gimnaziji, a bila je poznata kao velikodušna i ambiciozna istraživačica, koja je bila u kontaktu i prijateljevala sa svim najvažnijim europskim znanstvenicima svoga doba, zaključila je Garettini, a za kraj smo ostavili štoriju o jedinoj i nezaboravnoj doni Bepini, ispričavamo se, glumačkoj primadoni i velesili jugoslavenskog glumišta Asji Kisić, te prvim zadarskim pivskim majstoricama, osnivačicama Zadružne pivovare “Brlog”, o čemu nam je pričala Sofija Nujić.


– Iako joj je karijeru obilježila Bepina, rođena je Zadranka Asja Kisić jedno od najvažnijih imena jugoslavenske i hrvatske glumačke antologije. Karijeru je počela u Osijeku, radila u Dubrovniku, Beogradu, a od 1972. godine i umirovljenja bila članica HNK Split, poručila je Nujić, dodavški kako je Kisić bila glumica neponovljiva talenta kakva se rijetko rađa.


Od 1952. do umirovljenja 1972. bila je stalno angažirana u splitskom Narodnom kazalištu. Glumeći većinom glavne uloge, istaknula se kao Serafina u “Tetoviranoj ruži” i Lady Torrance u “Silasku Orfeja” T. Williamsa, Hasanaginica u istoimenoj drami M. Ogrizovića te kao Kate Kapuralica u “Kate Kapuralica oliti Kate Šigureca” V. Stullija, u režiji M. Foteza, za koju je ulogu dobila Nagradu grada Splita. U njezinoj je glumi uvijek bilo mjere, dobroga ukusa i detalja. »Njezini su dodiri s ulogama bili čudno stvarni, a ipak obojeni nekom diskretnom, prigušenom podsmješljivošću kao odmakom« (A. Kudrjavcev). Dobitnica je priznanja u povodu 100. obljetnice splitskoga teatra 1983.


– Poznaju je i stari i mladi, bila je stup hrvatskog glumišta, a u Zagrebu je glumu učila od Tita Strozzija. Bila je poznata kao zahtjevna glumica teškog karaktera, koja je željela biti više od uloge koja ju je obilježila, poručila je Nujić, koja je ovu šetnju zaključivši pričom o pivarkama, Ani Teskeri i Maji Šepetavec koje od 2016. godine u “Brlogu” proizvode najpoznatije zadarsko pivo.


– Započele su ni iz čega, u vlastitom domu i crowfunding kampanjom skupile dovoljno novaca da pokrenu profesionalni biznis, učinivši tako sve svoje donatore suvlasanicima pivovare, dodala je.