Utorak, 28. svibnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Don Marino Ninčević

Zadarski svećenik o teškom životu, osobito djece, u Zambiji i DR Kongo te problemima posvajanja

Autor: Marina Šaponja

17.02.2023. 12:13
Zadarski svećenik o teškom životu, osobito djece, u Zambiji i DR Kongo te problemima posvajanja

Foto: Osobna arhiva



Zadarski svećenik don Marino Ninčević, otkako su u središtu afere o posvajanju djece u Zambiji četiri hrvatska para, u više je navrata u medijima bio sugovornik na ovu temu, budući da je tijekom posljednjih šest godina u više navrata boravio u ovoj afričkoj državi, a i osobno je pomagao u nekim posvojenjima djece iz Demokratske Republike Kongo.


Don Ninčević je hrvatski misionar u Zambiji, međutim ne nalazi se na službenom popisu hrvatskih misionara, a za Zadarski list prokomentirao je nesvakidašnji slučaj hrvatskih državljana koji su zbog posvojenja djece završili u pritvoru, i to dva puta, nakon što su prvi put oslobođeni optužbi za nezakonito posvajanje, odnosno za trgovanje djecom.


Pomagao posvojiteljima


– O ovom konkretnom slučaju ne znam puno, uglavnom je to ono što saznam iz medija i što mi kažu prijatelji i kolege iz Zambije. Ono što sam čuo je da je prva anonimna prijava protiv hrvatskih građana stigla iz Livingstonea, a tamo se priča da je najvjerojatnije naručena iz Hrvatske. Sad čujemo da je ova druga anonimna prijava stigla direktno iz Hrvatske, zbog koje je navodno tužiteljstvo moralo opet reagirati, budući da se radi o ozbiljnoj stvari. Mislim da će se sad nažalost, postupak ponoviti, ali vjerujem u dobar ishod. U Zambiji je javno mišljenje, kako mi prenose prijatelji, da naši sugrađani nisu napravili ništa nezakonito i da nisu počinili nikakav zločin te da se u ovom slučaju ne radi o nikakvoj trgovini djecom. Mišljenja sam da su pogriješili jer se nisu, čim su ušli u Zambiju, javili nadležnim službama sa svim papirima i rekli im zbog čega su tamo. Uvjeren sam da su to učinili da se stvari ne bi ovako zakomplicirale, mišljenja je don Ninčević.




S posvajanjima djece iz Zambije dok je boravio tamo, osobno se nije susreo. Objašnjava kako pri međunarodnom posvajanju djeteta iz Zambije, posvajatelji moraju prije samog posvajanja živjeti u Zambiji najmanje godinu dana. Međutim, u vrijeme korone neki posvojitelji iz Hrvatske kontaktirali su ga i zamolili da im pomogne snaći se u ovoj afričkoj državi gdje su došli preuzeti djecu koju su posvojili u DR Kongo.



– U vrijeme korone stranim državljanima nikako nije bilo moguće ući u DR Kongo. Tada sam im pomogao pronaći smještaj u Livingstoneu, što nije bilo lako, jer su svi javni ugostiteljski objekti, također zbog korone, bili zatvoreni. Pokazao sam im gdje se nalaze uredi nadležnih službi za koje su me pitali. Koliko se sjećam, radilo se o socijalnoj i imigracijskoj službi. Oni su tada, prije nego su djeca došla u Zambiju, tim službama predali sve papire, a kada je utvrđeno da su papiri uredni, kontaktirane su službe u DR Kongo i kod preuzimanja djece bile su nazočne i osobe iz zambijskih službi i osoba iz socijalne službe DR Kongo. Moram reći da sam bio oduševljen kako su se profesionalno i odgovorno zambijske službe tada postavile po ovom pitanju, prisjetio se don Ninčević.


Misija Nawinda


U Zambiji boravi svake godine po nekoliko mjeseci. U biskupiji Livingstone pokrenuo je dva projekta preko kojih pomaže školovanje siromašnih, a nadarenih studenata i školovanje srednjoškolaca koji nemaju mogućnost školovanja.


– S prijateljima 2019. godine osnovao sam i humanitarnu zakladu »Srce za Zambiju«. Svrha Zaklade je pomaganje obrazovnih projekata u Zambiji, jer kako je rekao Nelson Mandela »obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete koristiti da promijenite svijet«, rekao je don Ninčević.


U veljači 2020. u Livingstoneu otvorili su studentski dom u kojem se nalazi 30 studenata, 15 mladića i 15 djevojaka. Kupnju dviju kuća s pripadajućim zemljištem, uređenje i opremanje doma u potpunosti su financirali ljudi iz Hrvatske. Zbog toga dom nosi ime »Hrvatsko srce za Zambiju«. Za sve studente osiguravaju i godišnje školarine jer se obrazovanje u Zambiji plaća.



– U misiji Nawinda koja se nalazi u Zapadnoj pokrajini Zambije, a radi se o najsiromašnijem i najzapuštenijem dijelu Zambije gradimo đački dom za srednjoškolce. Dom nosi ime blaženog Carla Acutisa, dječaka koji je preminuo kad je imao 15 godina. Kuća za dječake je završena i otvorena 2021. godine, u njoj se nalazi 50 srednjoškolaca, a kuća za djevojčice u koju ćemo moći primiti 50 srednjoškolki se završava i nadam se da ćemo sljedeću školsku godinu započeti s punim kapacitetom, za stotinu srednjoškolske djece. Misija Nawinda prostire se na tisuće četvornih kilometara i obuhvaća stotine međusobno veoma udaljenih sela. Djeci iz tih sela, zbog siromaštva, ali i udaljenosti, nije moguće pohađati školu, zbog toga ona žive u našem domu u kojem imaju stan i hranu i iz doma pohađaju srednju školu. U tom dijelu Zambije ljudi nemaju od materijalnoga doslovno ništa, ni pitke vode, ni struje, ni odjeće, ni hrane, ni pokrivača, ni adekvatne liječničke skrbi, nemaju mogućnost obrazovanja, spavaju na podu u kolibama od blata i trave… Teška situacija, opisuje životne uvjete don Ninčević.


Osim don Ninčevića, u Zambiji djeluju tri misionara iz Hrvatske, a u Lusaki živi i radi jedna obitelj iz Hrvatske više od 50 godina.


Pretrpana sirotišta


Uz projekte u kojima je sudjelovao, don Ninčević pomagao je i neka sirotišta u Zambiji i u Ghani. Više puta bio je u tim sirotištima i vidio kakva je situacija tamo, a ujedno je upoznat sa situacijom u sirotištima u DR Kongo. Za spomenute institucije nažalost nema lijepo mišljenje.


– Sirotišta su pretrpana, nema dovoljno hrane, odjeće, obuće, lijekova, higijenski uvjeti su loši, nema dovoljno ljudi koji bi vodili brigu o djeci… Ova djeca žive u krajnjem višedimenzionalnom siromaštvu. Radi se uglavnom o djeci samohranih majki koje su veoma mlade, imaju od 12 do 18 godina. One su ostale trudne uslijed silovanja, zlostavljanja ili iskorištavanja… Ta majka je primorana osloboditi se djeteta da bi se mogla udati. Ako se ne oslobodi djeteta njezina obitelj će je odbaciti, protjerati jer je nitko s djetetom neće oženiti. Budući da je rodila, ako se uda, njezina obitelj će za nju dobiti tri krave inače bi dobili deset. Te majke su primorane i radi sebe i radi djece svoju djecu dati u sirotište jer nemaju drugog izlaza. Nemaju ih kako prehraniti. Posebno su djevojčice ugrožene jer su izložene svakodnevnom nasilju koje se nad njima provodi, od silovanja do iskorištavanja na sve druge moguće načine. Jednom sam bio prisutan kod porođaja jedne mlade majke koja je rodila blizance, kad je shvatila da je rodila dvojke plakala je, odnosno jaukala od muke, jer su bliznaci. Kako će ih prehraniti i što će s njima. Teške su to situacije…, prisjeća se don Ninčević.



Naglašava kako se svi moraju uključiti u borbu protiv diskriminacije, rasizma, nasilja, ugovorenih brakova kojima su djevojčice svakodnevno izložene te se zauzimati da sva djeca, u svakom dijelu svijeta, imaju mirno i sretno djetinjstvo.


– Papa Franjo je u studenom 2022. rekao: »Svako marginalizirano dijete, napušteno od obitelji, bez obrazovanja, bez medicinske skrbi, vapaj je! Vapaj koji se uzdiže do Boga i upozorava na sustav koji smo izgradili mi odrasli. Napušteno dijete je naša krivnja. Prečesto zaboravljamo svoju odgovornost i zatvaramo oči pred iskorištavanjem te djece koja nemaju pravo igrati se, učiti, sanjati. Ne možemo više dopustiti da se osjećaju sami i napušteni, moraju dobiti obrazovanje i osjetiti ljubav obitelji…«, navodi don Ninčević.


Druga dimenzija


Kako je riječ o državi koja je sušta suprotnost Hrvatskoj, u kratkim crtama opisao je kakav je život u Zambiji te koje su različitosti u odnosu na život kakav mi poznajemo.


– Kad čovjek uđe u ovaj dio svijeta ima osjećaj kao da ulazi u neku potpuno drugačiju dimenziju. Ništa u Zambiji ne izgleda onako kako je to u Hrvatskoj i na što smo svakodnevno navikli. Ljudi se ovdje bave osnovnim egzistencijalnim pitanjem, kako si dnevno osigurati malo palente da bi preživjeli… Teško je preživjeti u toj zahtjevnoj klimi i nemilosrdnom ekosustavu. Svuda samo duboki pijesak, a opasnosti vrebaju odasvud. Komarci, malarija, vodeni konji, zmije, krokodili, lavovi, otrovni insekti, opasne muhe, agresivni mravi… Na tisuće majmuna koji nam pojedoše i ono malo povrća što posadimo, uključujući i kukuruz koji je osnovna prehrambena namirnica. Bijela palenta se jede dva puta dnevno i to je to. Godine 2019. bila je velika suša, kiša nije padala 11 mjeseci. Nastala je velika glad, jelo se samo dva-tri puta tjedno, i to korijenje kasabe jer kukuruza za palentu nije bilo, priča don Ninčević.


Unatoč tolikoj neimaštini nigdje, kako dodaje, nije susreo toliko ljudske dobrote, čestitosti, iskrenosti, susretljivosti, osjećaja za druge i one duboke istinske radosti. U susretu s tim ljudima čovjek se mijenja, izoštri mu se pogled na svijet, probudi mu se onaj iskonski osjećaj za druge… Afrika čovjeka uči oslobađanju a ne vezivanju, davanju, a ne uzimanju, promatranju, a ne svojatanju…



Treba razdvojiti trgovinu ljudima i posvajanje djece


Obitelji koje spominje su prije korone više puta bile u DR Kongo u sirotištu iz kojeg su posvojili djecu. Posvojitelji i njihova djeca neprestano su u kontaktu s biološkim roditeljima djece.


– Posvajanje siromašne djece, posebno iz afričkih zemalja, plemenito je djelo vrijedno svakog divljenja. No, postupak posvojenja, posebno kad je riječ o Demokratskoj Republici Kongo, nije nimalo jednostavan. Djeca koja su posvojena iz siromašnih afričkih zemalja su spašena djeca. Nažalost, trgovina ljudima danas postaje sve veći svjetski problem, a posebno do izražaja dolazi u ovim siromašnim afričkim zemljama. No, mislim da treba razdvojiti borbu protiv trgovine ljudima, protiv koje se treba boriti svim sredstvima, od procesa posvajanja djece, koje treba poticati. Bilo bi mi žao da se zbog pokušaja zaustavljanja trgovanja djecom i raznih zloporaba zaustave posvajanja djece, naglašava don Ninčević.