Zadrani vape za zelenilom, žale za svakom travkom, a parkovi - prazni

Parkovi su važne oaze urbanih sredina koje omogućavaju brojne ekološke, sociološke i zdravstvene benefite, nude bijeg od svakodnevnog stresa, mjesta su za rekreaciju i druženje, kao i prostori koji doprinose očuvanju okoliša i poboljšanju kvalitete života.

Boravak u parkovima pozitivno utječe na fizičko i mentalno zdravlje ljudi, fizičke aktivnosti kao što su hodanje, trčanje i biciklizam, doprinose održavanju tjelesne kondicije i smanjenju rizika od kroničnih bolesti.

Parkovi također nude mjesta za opuštanje i smanjenje stresa što pozitivno utječe na mentalno zdravlje. Priroda i zelenilo imaju umirujući efekt, smanjujući anksioznost i depresiju te poboljšavajući raspoloženje i opću dobrobit.

Mjesta su okupljanja i socijalne interakcije, a održavanje i unaprjeđenje parkova ključno je za očuvanje njihovih vrijednosti i dostupnost budućim generacijama.

»Ma nemam kad«

Ako uzmemo u obzir navedene važne faktore, a još k tome i svakodnevne vapaje Zadrana na društvenim mrežama kako nedostaje zelenila, kako je grad postao betonjara, žaljenje za svakom travkom bez obzira u koju je svrhu uklonjena, nameće se pitanje – borave li Zadrani u parkovima.

U skladu s tim, obišli smo Vruljicu, Perivoj Vladimira Nazora i Perivoj kraljice Jelene Madijevke u jutarnjim satima i provjerili koliko su često naši sugrađani u parkovima, smatraju li da imaju dovoljno sadržaja i što bi promijenili. Stariji sugrađani ispričali su nam kako je bilo nekad, a neki su usporedili parkove u Zadru, Zagrebu i Osijeku.

U Vruljici smo sreli gospodina Franu koji nije često u parku jer nema vremena.

– Ali lijepo je, što je više parkova, ljepše izgleda. Kad sam ja bio mlad, ljudi su se više družili u parkovima, tamo su cure vodili, kaže nam Frane kroz smijeh i dodaje da je, iako smatra da uvijek ima prostora za napredak, itekako zadovoljan parkom.

No, njegovo mišljenje nipošto ne dijeli gospođa koja je bijesna zbog nedostatka zelenih površina.

– Kome reći što mislim?! Nema zelenih površina, čudimo se poplavama i nenormalnoj vrućini. Građani su nemoćni, odnosno kakvi su građani, takva nam je i vlast, vječito biraju iste koji rade to što rade.

Mi nemamo nikakvog utjecaja, ali demokracija je proces koji jamči da ćete imati vlast koju zaslužujete, kaže ljutito gospođa koja je htjela ostati anonimna.

Jutarnji trening i šetnja

Luku Marasa prekinuli smo u jutarnjem treningu, između setova vježbi podijelio je s nama svoje razmišljanje te usporedio navike Zadrana i Osječana.

– Dođem u park jednom tjedno, prošetam psa. Belli se sviđa Vruljica. Ja vježbam ovdje, sviđa mi se priroda, mir, sve je top. Kad je riječ o sadržajima, bilo bi dobro da ima više klupa. Međutim, u Zadru nema dovoljno parkova.

Ja sam iz Osijeka, grada koji ima najviše parkova, djeca se igraju, odrasli se druže, rade piknike, uživaju, govori Luka Maras i dodaje da je sprava za vježbanje sasvim dovoljno.

Premda znatno starija, i gospođa Stoja nastoji ostati u formi šetajući.

– Dođem malo sjesti ovdje, u Domu sam za stare i nemoćne u Maraska parku, ovdje mi je ugodno, nekad prošetam ovuda, nekad uz more, promijenim. Klupa ima dovoljno, prije nije bilo, sad su postavili, sad uvijek ima mjesta za sjesti. Mladih nema u parkovima, dolazimo samo mi stariji, govori vitalna 86-godišnja Stoja.

Ivan je u parku samo zato što živi u blizini, zatekli smo ga dok je išao u jutarnju kupovinu.

– Ne družim se s prijateljima u parku, nemam tu naviku, radije odemo u kafić. Sadržaja ima, odnedavno sam u Zadru, znam da je prije sve izgledalo drugačije i da je bilo puno više zelenila, no ovdje u Vruljici je baš lijepo, govori Ivan.

U prolazu

U Perivoju Vladimira Nazora i Perivoju kraljice Jelene Madijevke zatekli smo otprilike isti broj ljudi, no i oni su bili – u prolazu.

– Evo, malo smo u šetnji, idemo sad u grad. U Zadru sam cijeli život, prije nije bilo stazica, bilo je i pomalo zaraslo, međutim, prije je bilo puno više ljudi u parku, u mojoj mladosti, tu se ljubovalo, iza svakog kantuna. Osim toga, šetalo se, trčalo, mladi su se družili u parkovima…, priča Cioslav Perica koji smatra da je park odlično uređen i da se sve dobro održava.

Martina Galić je iz Zagreba, no jako voli doći u Zadar. Usporedila je omiljeni zagrebački Bundek i stanje u Zadru.

– Na Bundeku ima više cvijeća, puno više ljudi, ljudi dolaze na piknik, roštilj, ima mnogo organiziranih aktivnosti koje okupljaju brojne posjetitelje, kaže Martina, dok Petra ukazuje na nedostatak zelenih površina.

– Ne šetam često parkom, nemam tu naviku, sad prolazim ovuda jer idem u grad. U Zadru nema dovoljno parkova, stalno se grade zgrade, svugdje je beton, nigdje zelenila, govori Petra.

Premda ni Hrvoje Marić nema vremena za boravak u parku, za njega ga vežu lijepe uspomene na druženje i treniranje.

– Ne provodim vrijeme u parku u zadnje vrijeme, uz obitelj i poslove jednostavno nemam vremena. Kada bih imao vremena, naravno da bih išao u park. Ovdje sam proveo sedam godina svog života, trenirao sam veslanje i ovdje smo trčali, odličan prostor za sportske aktivnosti, bilo je savršeno, kazuje Hrvoje.

Nekad bilo, sad se spominjalo

A da nigdje nije lijepo, pa ni u gradu, ni u parku, kao u Ljupču, tvrdi nam Mirko Miočić.

– Ma, nisam često u parkovima, ne dolazim uopće često u grad, živim u Ljupču, tamo mi je ljepše nego u gradu. Sad sam u parku zbog toga što čekam ženu dok obavi nešto po gradu, inače samo prođem, ne stajem u park, nemam naviku.

Šetam u Ljupču, uz more, nema ljepšeg, ističe Mirko i dodaje da ne dolazi u grad jer je pronaći parking – nemoguća misija.

Na koncu, možemo zaključiti da percepcija i korištenje parkova variraju među sugrađanima, dok neki cijene postojeće parkove i redovno ih koriste za rekreaciju i opuštanje, drugi izražavaju nezadovoljstvo zbog nedostatka zelenih površina i prenamjene prostora za izgradnju.

Stariji sugrađani prisjećaju se vremena kada su parkovi bili centri društvenih aktivnosti, dok mlađe generacije manje koriste ove prostore, često preferirajući kafiće ili druge oblike druženja.

Mišljenja su podijeljena i o sadržajima u parkovima, s prijedlozima za dodatne klupe i drugu infrastrukturu.

Zadarski parkovi poput Vruljice, Perivoja Vladimira Nazora i Perivoja kraljice Jelene Madijevke, iako popularni među određenim skupinama, očito ne uspijevaju u potpunosti zadovoljiti potrebe svih građana, očito je da postoji prostor za unaprjeđenje kako bi parkovi postali privlačniji i funkcionalniji za širu populaciju.