Zadrani stali u obrani bunkera na Stanovima

Zadar je grad vojarni i vojnih kompleksa, od kojih su mnogi revitalizirani i koriste se u nove svrhe. Od Gradske knjižnice policije, sudstva, mnogi stoluju u napuštenim vojnim prostorima i tako Zadar svrstavaju u grad koji se diči impresivnim postotkom obnove i ponovnog korištenja napuštenih vojnih kompleksa. No, jedan dio vojne povijesti Zadra ipak je ostao u zapećku.

Bunkeri koji su godinama služili za obranu grada od raznih napadača, od vremena talijanske uprave pa sve do Domovinskog rata, djelomično su revitalizirani kroz projekt »Revival«, kojemu je cilj bio unošenje života u napuštene vojne objekte.

Nestao u ruševini

No, nažalost, niti su svi valorizirani niti su konzervatorski zaštićeni. Upravo je jedan takav bunker na Stanovima, točnije na Putu Stanova tako završio povijest pod vlastitim ruševinama. Srušen je na zemljištu na kojem se izvode građevinski radovi, što je izazvalo salvu kritika i komentara u Facebook grupi »Trn u oku Zadar«, odakle nam je stigla i fotografija njegova rušenja. Na isto nas je upozorila i čitateljica Zadarskog lista, tako da smo odlučili provjeriti je li se bunker uopće smio srušiti.

Za komentar smo se obratili zadarskom stručnjaku za bunkere, ljubitelju povijesti, Jurici Vučetiću, koji nas je upoznao s detaljima povijesti tog bunkera.

Samo na području grada otkriveno je preko 250 bunkera, a tek je mali dio njih doživio revitalizaciju i prenamjenu u turističku ili kulturnu svrhu. Upravo je na takvom jednom projektu radio i Vučetić, a bunkerima na Vidikovcu se tako pokušao udahnuti novi život.

No, što se tiče stanarskog bunkera kazao nam je, kad-tad bio bi demoliran, jer na privatnom je posjedu i potpuno konzervatorski nezaštićen.

– Taj je konkretni bunker izgrađen za vrijeme talijanske uprave između dva svjetska rata. Nije se koristio u vojne svrhe, već obrambene i služio kao sklonište za civile u slučajevima zračnih napada. Nema neku osobitu povijesnu vrijednost, nije konzervatorski zbrinut niti ikako zaštićen, tako da je vlasnik posjeda na kojem se nalazi mogao s njime slobodno raspolagati, pa ga tako i prodati zajedno s okolnom zemljom i srušiti ako mu je smetao, pojasnio je Vučetić, te dodao kako je bunker srušen bez kršenja zakonskih propisa i kako Grad Zadar nema nikakvu odgovornost ili krivicu u tom pitanju.

Čekanje vojnog turizma

– Mnogo vojnih bunkera u Zadru nije zaštićeno niti se o njihovu očuvanju razmišlja. Pitanje je to, naravno, za zadarske konzervatore koji nisu poduzeli korake kako bi se ovakva baština zaštitila, čime bi se spriječila njihova devastacija ili ista, pak, zakonom mogla kažnjavati, dodao je Vučetić.

Na području grada Zadra svojevremeno su u sklopu projekta »Revival« izvršeni radovi na rekonstrukciji talijanskih vojnih fortifikacija – bunkera. Bunker na Vidikovcu tako je rekonstruiran i prenamijenjen u multifunkcionalni izložbeni prostor s prostorom za održavanje manjih događanja.

No, izazovi privlačenja posjetitelja koji bi uspjeli oživjeti šetnicu i iskoristiti njezin puni potencijal, kao i ostvariti viziju da bunker postane nezaobilazna destinacija za posjetitelje i jedno od ključnih mjesta za vojni turizam u regiji, očito se čini teško izvedivim.

Sve dok bunkeri ne budu konzervatorski prepoznati i zaštićeni, ovakva rušenja neće biti rijetkost. Obratili smo se zato zadarskom uredu Konzervatorskog zavoda kako bi voditelja Igora Miletića upitali kako se i zašto zadarski bunkeri konzervatorski ne zaštićuju te ima li kakvih planova da se u budućnosti napokon krene s njihovim očuvanjem, kako bi se mogli predstaviti i valorizirati u novom svjetlu, no do zaključenja članka odgovore na naša pitanja nismo dobili, jer Miletić je odgovornost za komunikaciju prebacio na službu glasnogovornika Ministarstva kulture i medija.