Zadarski turistički djelatnici o cijenama: 'Viša cijena mora biti opravdana...'

Je li hrvatska obala uistinu postala preskupa ili su cijene proizvoda na policama marketa i cjenicima restorana samo fatamorgana, koju, uzrokovanu ljetnim temperaturama vide turisti nenavikli na mediteransko sunce? Sustav domaće turističke industrije, koji godinama živi na brzom obrtaju sredstava, tako je, čini se, postao sve manje atraktivan našim najvjernijim gostima, koji su godinama bili naviknuti na cijene ispod mediteranskog prosjeka.

Jer, kada se spoje očekivanja turista s realnom situacijom koja ih dočeka na našoj obali, ružičaste naočale brzo padaju s očiju. Zna to i sam ministar turizma i sporta Tonči Glavina, koji je u nastojanjima da kvalitetu naše turističke ponude prati realan raspon cijena, otišao toliko daleko da je uputio javni apel cijelom turističkom sektoru da snizi cijene za 10 do 20 posto.

Obezvrjeđivanje destinacije

Nemoguće! Kazali su nam odmah neki od naših sugovornika, uz tvrdnju da se tako samo obezvređuje ponuda, ali i sama turistička destinacija. No, ministrova je izjava daleko od nepotrebne, jer hrvatski je turizam onoliko skup koliko nam je visoka inflacija. No, to ne znači da se ispod minimuma zarade treba ići, ali isto tako ni da se cijene mogu napuhavati i opravdavati inflacijom. Sva se lica domaćeg turizma vide na zadarskom Poluotoku, koji je iz godine u godinu sve manje autentičan, a sve više plastičan. Nit’ imamo gradske kavane, nit’ tradicionalnih običaja koji su nekad živjeli u starim kaletama, nit’ ugođaja koji je Zadar činio Zadrom. no, to je tema za neku drugu priču, ali je simptomatična problematici cijena u turizmu. Jer, ako u velikoj mjeri ne nudimo ništa novo, tradicionalno ili osobito zadarsko, čime opravdati cijenu?

Iva Bencun, direktorica Turističke zajednice grada Zadra tako smatra da tržište ima svoje zakonitosti koje u najvećoj mjeri određuju konačnu cijenu proizvoda i usluga.

– U Hrvatskoj imamo jako puno vrijednih ljudi u turizmu koji kontinuirano ulažu u svoje objekte, u edukaciju, u zaposlenike i u podizanje ukupne kvalitete ponude. Sasvim je logično i opravdano da oni koji ulažu i podižu standard svoje usluge imaju pravo formirati i višu cijenu. Međutim, isto tako činjenica je da postoje i oni koji cijene podižu bez stvarnog uporišta u kvaliteti koju nude. Vjerujem da je ministar prije svega mislio upravo na takve primjere. Gost danas vrlo dobro prepoznaje vrijednost za novac. Kada gost za određenu cijenu dobije kvalitetu, sadržaj i doživljaj, tada prigovora uglavnom nema, ističe Bencun dodajući kako problem nastaje kada rast cijena nije praćen rastom kvalitete.

Stalno ulagati

– Većina ugostitelja i iznajmljivača s kojima sam razgovarala upravo tako i promatra ovu temu. Smatraju da se kritike ne odnose na one koji ozbiljno rade, ulažu i kontinuirano unaprjeđuju svoju ponudu, nego prije svega na pojedince koji su neopravdano podizali cijene bez dodatne kvalitete i sadržaja. Naši ljudi u turizmu danas posluju u vrlo zahtjevnim okolnostima, uz rast troškova energenata, rada, namirnica i svih ostalih ulaznih stavki. Zato je važno imati razumijevanja i za poduzetnike koji nastoje održati kvalitetu poslovanja. S druge strane, svi su svjesni da dugoročno možemo ostati konkurentni jedino ako cijena i kvaliteta idu zajedno, poručuje Bencun.

Realno je reći da ulazimo u cjenovni rang zemalja koje imaju razvijen i snažan turizam.

– To je u određenoj mjeri bio i naš cilj svih ovih godina – podizati kvalitetu, privlačiti goste više platežne moći i pozicionirati Hrvatsku kao destinaciju više vrijednosti, a ne isključivo kao destinaciju masovnog i jeftinog turizma. Naravno, to sa sobom nosi i veću odgovornost. Viša cijena mora biti opravdana kvalitetom smještaja, usluge, gastronomije, sadržaja, uređenosti destinacije i ukupnog doživljaja koji gost nosi sa sobom. Konkurencija na Mediteranu je velika i gosti danas vrlo lako uspoređuju ponudu različitih destinacija. Moje osobno mišljenje je da je kvaliteta naše turističke ponude i dalje na vrlo visokoj razini i da su posljednjih godina napravljeni veliki iskoraci, posebno u segmentu smještaja, gastronomije i autentičnih doživljaja. Međutim, moramo biti vrlo oprezni da tu razinu kvalitete i zadržimo. Turizam je iznimno konkurentna industrija i gosti danas imaju velika očekivanja. Nije dovoljno jednom postići kvalitetu – potrebno ju je stalno održavati i unaprjeđivati. Kao što se često kaže, nije se teško uspeti na vrh, teško je tamo ostati. Upravo zato moramo nastaviti ulagati u ljude, edukaciju, infrastrukturu i autentičnost naše ponude, naglašava Bencun.

Što želimo?

S druge, pak, strane čelni čovjek UHPA-e Tomslav Fain, govoreći o skupoći u turizmu, naglašava kako se brojni strani turisti čude cijenama u trgovinama.

– Turisti koji su smješteni u apartmanima nam se najviše žale na cijene u trgovinama, teško im je objasniti da su isti artikli kod nas i duplo skuplji nego isti artikli u zemljama iz kojih dolaze. Bitno je naglasiti da oni smještaj rezerviraju unaprijed i rezerviraju smještaj koji je u njihovom budžetu i spremni su to platiti. Cijene izleta, transfera su također dostupne na raznim platformama tako da i tu također znaju što ih čeka, te opet rezerviraju ono što im odgovara, mišljenja je Fain.

Da na pitanje cijena u turizmu nema jednoznačnog odgovora rekla nam je sveučilišna profesorica Božena Krce Miočić, s Odsjeka za turizam pri Odjelu za ekonomiju Sveučilišta u Zadru.

– Dok jasno ne definiramo u kojem smjeru Hrvatska želi razvijati svoj turizam o tome možemo samo voditi rasprave. Prvo moramo znati želimo li Hrvatsku pozicionirati kao premium destinaciju, destinaciju više dodane vrijednosti ili kao destinaciju koja se dominantno oslanja na masovni turizam i goste niže do srednje platežne moći. Tek tada možemo ozbiljno razgovarati o tome jesu li cijene previsoke ili nisu, upozorava Krce Miočić.

Ako je strateški cilj Hrvatske biti premium destinacija, tada primarni fokus ne bi trebao biti na snižavanju cijena, nego na sustavnom podizanju kvalitete.

Nesrazmjer

– Premium turist ne traži najnižu cijenu, ali očekuje vrhunsku vrijednost za novac – kvalitetan smještaj, profesionalnu uslugu, uređenu destinaciju, prometnu dostupnost, autentične doživljaje, čistoću, sigurnost, dobru gastronomiju i ukupno visoku razinu destinacijskog iskustva. U tom slučaju visoka cijena može biti opravdana, ali samo ako je prati jednako visoka kvaliteta. Problem nastaje kada se cijene formiraju kao da smo premium destinacija, a dio ponude još uvijek ne odgovara toj razini kvalitete. Tada turist s pravom percipira loš omjer cijene i kvalitete, pojasnila je Krce Miočić.

Drugim riječima, nije problem sama visoka cijena, nego nesrazmjer između cijene i onoga što gost za tu cijenu dobiva.

– Poseban problem je struktura hrvatskog smještaja. Hrvatski turizam se u velikoj mjeri oslanja na privatni smještaj, koji je po svojoj prirodi tradicionalno bio namijenjen gostima niže i srednje platežne moći. Ako se takav smještaj počne cjenovno pozicionirati kao premium proizvod, a pritom ne nudi razinu usluge, sadržaja i profesionalizacije koju premium gost očekuje, nastaje ozbiljan tržišni problem. Privatni smještaj može biti vrlo kvalitetan, ali ne može se automatski izjednačiti s visoko kategoriziranim hotelskim ili luksuznim proizvodom samo povećanjem cijene, napominje profesorica objasnivši jednostavnim primjerom kako to funkcionira.

Konkurentnost

– Kada uspoređujemo cijene apartmana, vidimo da se kvalitetniji apartmani u Zadru tijekom sezone mogu približiti cijenama apartmana u Barceloni. To samo po sebi ne bi bilo problematično kada bi razina ukupne destinacijske vrijednosti bila usporediva. Međutim, Barcelona je globalna urbana destinacija s cjelogodišnjom potražnjom, snažnom kulturnom, kongresnom i gastronomskom ponudom te visokim stupnjem internacionalne prepoznatljivosti. Hrvatska, a osobito obalne destinacije, još uvijek u velikoj mjeri ovise o kratkoj sezoni i privatnom smještaju. Zato visoka cijena u Hrvatskoj postaje problem onda kada nije praćena proporcionalnom kvalitetom, profesionalizacijom usluge i širinom destinacijske ponude, zaključuje Krce Miočić te dodaje kako treba reći da nije rješenje ni linearno snižavanje cijena.

– Ako svi samo snize cijene, a ne promijene strukturu i kvalitetu ponude, nećemo dugoročno riješiti problem konkurentnosti. Cijene moraju biti realne, tržišno utemeljene i povezane s kvalitetom. Neki će subjekti zaista morati korigirati cijene jer su pretjerali u očekivanjima, ali strateški odgovor ne može biti samo »budimo jeftiniji«. Strateški odgovor mora biti – budimo bolji, jasnije pozicionirani i dosljedniji u onome što nudimo, smatra Krce Miočić.

Još jedan važan problem je sezonalnost. Nitko ne može dugoročno održivo poslovati tako da u vrlo kratkom razdoblju mora zaraditi za svih 365 dana.

Između dvaju modela

– Zato se pitanje cijena ne može odvojiti od pitanja produljenja sezone, razvoja cjelogodišnjih proizvoda, jačanja predsezone i posezone te drukčijeg upravljanja destinacijama. Dakle, rekla bih da Hrvatska nije nužno preskupa za svakog turista, ali za dio svojih tradicionalnih gostiju jest postala preskupa. Istodobno, za goste više platežne moći često još uvijek ne nudi dovoljno ujednačenu premium kvalitetu. Upravo je to ključni problem. Nalazimo se između dvaju tržišnih modela. Ovo je odlučujući trenutak za hrvatski turizam. Hrvatska mora prerasti status trenutačno popularne europske destinacije i postati atraktivna, kvalitetna i dugoročno poželjna destinacija, rezimira profesorica Krce Miočić.

Da je potpuno nepotrebno komentirati cijene u turizmu, bez da se cijeli lanac opskrbe drži odgovornim za krajnji iznos smatra Robert Kovačević iz Ceha ugostitelja pri Udruženju obrtnika Zadar, jer, kako ističe, cijene određuje tržište, a ne poduzetnici i iznajmljivači proizvoljno.

– Sve je u turizmu stvar kalkulacije. Samo jedan političar može kazati nešto tako apsurdno, kada država zarađuje više na porezima kada su cijene više. Stabilnost državnog proračuna ionako u velikoj mjeri ovisi o porezima iz turizma. Možda ministar zna nešto što mi ne znamo, kaže Kovačević zaključivši kako se, bilo da je Glavina svoj apel poslao iz dobre volje ili uopće ne razmišljajući, valja zapitati koju klasu turista na našoj obali želimo kada bi se cjenovno išlo ispod razine isplativosti.