Upaljeno svjetlo protiv stigmatizacije osoba s autizmom

S ciljem inkluzije djece i mladih s poremećajima iz spektra autizma, jučer je u HNK Zadar gostovala višestruko nominirana i nagrađena predstava autorice Petre Cicvarić pod nazivom »SEMAFOR«, u režiji Peđe Gvozdića i produkciji Gradskog kazališta »Zorin dom« iz Karlovca.

Riječ je o predstavi koja na emotivan i duhovit način pokušava ukloniti stigmu o autizmu te pokazati zašto svi trebamo njegovati ono nešto drukčije u sebi i ostalima. Predstava je do sada igrala 43 puta, a pogledalo ju je 4.200 posjetitelja. Namijenjena je učenicima 5. razreda osnovnih škola te je ovom prilikom HNK Zadar, u suradnji s Udrugom za autizam Zadar, organizirao predstavu zatvorenog tipa za posjet škola s njihovim nastavnicima, voditeljima, mentorima i stručnim suradnicima.

Iskrena priča

Nakon predstave, u Maloj dvorani održan je i okrugli stol na temu inkluzije djece i mladih s poremećajima iz spektra autizma, na kojem su sudjelovali autorica i glumica Petra Cicvarić, redatelj i glumac Peđa Gvozdić, glumac s glavnom ulogom u predstavi Andro Damiš, predsjednica Udruge za autizam Zadar Ana Šare, rehabilitacijski edukator Teuta Radas, ravnateljica Osnovne škole Voštarnica Irena Dukić, ravnateljica Dječjeg vrtića Latica Anita Rudić te ravnateljica Centra za pružanje usluga u zajednici Mocire Jelena Milin, a moderatorica okruglog stola bila je dramska producentica HNK Zadar Jadranka Svaguša.

Kako je uopće došlo do hvalevrijedne predstave »SEMAFOR« ispričala je sama autorica Petra Cicvarić.

– Prije četiri godine obratile su mi se dvije majke iz Karlovca. Jedna ima sina u spektru, dok druga ima blizance u spektru. Njih je zanimalo može li se u kazalištu napraviti predstava koja bi educirala javnost o autizmu. Ispočetka smo dosta oklijevali jer je riječ o zaista teškoj i zahtjevnoj temi, no ipak smo odlučili odraditi ovo.

Prvi mi je korak bio naučiti sve što mogu o toj temi, slušala sam razne priče, družila se s majkama koje imaju djecu u spektru, jer je jedino tako mogla nastati jedna iskrena priča. Najprije smo krenuli s idejom edukacije javnosti, no dogodilo se toliko lijepih i pozitivnih reakcija da je predstava zapravo počela nositi i drugu ideju, a to je buđenje nečeg iskrenog i toplog u nama, ispričala je autorica predstave, dok je Peđa Gvozdić istaknuo visok nivo kvalitete ovog kazališnog djela.

»To su moja djeca«

– Tekst me na prvu oduševio, radi se o zaista kvalitetnom scenariju koji bi mogao biti i filmski. Bilo je izazovno za režirati, posebno zbog same teme, no ono što sam mislio da će biti najteži proces je zapravo ispao najljepši proces, kazao je redatelj.

Okupljenima se obratila i Ana Šare, koja je i sama majka blizanaca iz spektra autizma.

– Nije lako, ali dan jednostavno mora proći, sve se mora obaviti. Navikneš i prihvatiš da je to tako te da neke stvari neće izgledati onako kako su prije izgledale. To su moja djeca koju volim više nego išta. Bitno je da daš sto posto od sebe i da živiš iz dana u dan, a na kraju dana odahneš i vidiš da si sve uspjela napraviti, emotivno je ispričala Šare, osvrnuvši se i na rad same udruge.

– Imamo puno članova, a svako malo dođe do novog upita za pristup udruzi. Mi smo neprofitna udruga s isključivo volonterskim radom, a riječ je o roditeljima koji pokušavaju nešto promijeniti. Trudimo se, ali je teško – neprofitna organizacija ima jedan nezahvalan položaj, s obzirom na to da je teško doći do sredstava kako bi se nešto organiziralo.

Nedostaje struke, logopeda, možda jedan centar u kojem bi se roditelji povezivali…ima dosta prostora za popravak. Sama udruga lagano izlazi iz svojih okvira i nekako postajemo mali rehabilitacijski centar, kazala je Šare.

Jedna od inkluzivnih ustanova u Zadru je i Dječji vrtić Latica, čija je ravnateljica naglasila kako treba obratiti više pažnje na braću i sestre, koji često budu zanemareni.

Prostor za napredak

– Mi smo inkluzivni vrtić čija je najveća posebnost to što se kod nas sve aktivnosti odvijaju zajedno, odnosno djeca tipičnog razvoja i djeca s teškoćama u razvoju zajedno sudjeluju u svim druženjima i projektima.

Smatram da svi stručnjaci, kao i sve organizacije koje se bave ovom tematikom trebaju malo više pažnje posvetiti braći i sestrama koji često budu zanemareni, a upravo je to tematika idućeg projekta na kojeg se uskoro prijavljujemo, najavila je Rudić, dok je rehabilitacijski edukator Teuta Radas naglasila važnost inkluzije.

– Zaljubljenik sam u svoju struku, smatram je pozivom te u njoj nalazim smisao. Nažalost, u Hrvatskoj postoji puno prostora za napredak i popravak u ovom području, a moj je dojam da smo premala zemlja da bismo bili ovoliko aljkavi. Mnogi ni ne znaju što je inkluzija, kolika je to borba te kolika su desetljeća borbe iza tog pojma, zaključila je Radas.

Ovim projektom HNK Zadar te Udruga za autizam Zadar žele prije svega upoznati, a zatim i educirati mlade kako prihvatiti »različitosti« sa svim njihovim potencijalima i teškoćama.