'Sveta obitelj': Domaći film inspiriran istinitim događajem mami da ga pogledate

I dok se o prošlogodišnjim domaćim filmskim naslovima ‘’Samo kad se smijem’’, ‘’Sedmo nebo’’ ili primjerice ‘’Escortu’’ u novinama pisalo naveliko i naširoko dok je publika hrlila u kinoteke kako bi ih pogledala, jedan je svoje gledatelje od početka prosinca polako i strpljivo prikupljao kroz zgusnut program i minijaturne dvorane velikih hrvatskih multipleksa.

Sudeći po najavama, zadarska kinoteka će ga u paketu s gostovanjem proslavljene glumice Judite Franković Brdar prikazati u srijedu, i bila bi prava šteta da vam i ovaj put promakne ‘ispod radara’. Kako izgleda putovanje kroz slavonsko ‘srce tame’ pokazat će vam redateljica Vlatka Vorkapić kroz svoj najnoviji dugometražni igrani uradak, ‘’Sveta obitelj’’.

Radnja filma započinje početkom 60-ih godina 20. stoljeća u malom slavonskom selu uoči prvih ljetnih žetvi suncokreta, pšenice i žita. Trbuhom za kruhom u selo stiže i skupina siromašnih bosanskih nadničara, a među njima i plaha, ali ljepuškasta djevojka Janja (Luna Pilić). Njezina pojava ubrzo upadne u oko i uglednom seoskom gazdi Marku (Nikola Đuričko) koji je angažira za rad u polju s grupom njezinih sunarodnjaka.

Kvalitetna glumačka ekipa

Zahvaljujući marljivom i odgovornom radu te privlačnom izgledu, gazda Marko joj nakon žetve ponudi posao u njegovom kućanstvu sve dok mu se od blage ozlijede ne oporavi supruga Ana (Anita Matić Delić). Janja sa zadovoljstvom prihvati ponudu ne znajući kako iza nje stoji jedan posve drugačiji razlog. Marko naime želi nevjestu za svojeg sina jedinca Ivu (Ivan Čaić), a ona mu se unatoč negodovanju supruge, ali i samog sina, učini kao savršena kandidatkinja. Kad joj to obznani, Janja pomisli kako su joj se ostvarili svi snovi jer joj se Iva sviđa i neće više morati gladovati, no ne zna kako se iza naizgled plemenite namjere skriva jedan posve drugačiji Markov motiv…

Iskusna redateljica i scenaristica Vlatka Vorkapić se posljednjih desetak godina, točnije od 2012. i romantične hit komedije ‘’Sonja i bik’’, posvetila dokumentarcima i kratkometražnoj igranoj formi – uglavnom unutar nekolicine omnibusa, no već dugo je kovala planove oko projekta zvanog ‘’Sveta obitelj’’. Za to je prvenstveno zaslužna renomirana vizažistica i kostimografkinja Slavica Šnur koja joj je prije više godina ‘bacila bubu u uho’ s pričom djelomično zasnovanom na istinitim događajima za koji je započela pisati i scenarij. Njih dvije su kroz neko vrijeme do kraja ‘ispolirale’ finalni draft, produkciji su priskočili Interfilm i Zillion film slavnog Lazara Ristovskog, izabrana je kvalitetna glumačka ekipa i moglo se krenuti sa snimanjem.

Krš i zadrtost Dalmatinske zagore i bljesak šušura modernog velegrada viđene u spomenutom rom-comu ‘’Sonja i bik’’, Vorkapić ovdje mijenja s nepreglednim ravnicama Slavonije, tradicionalnim seoskim okruženjem, tajnama i duhovima prošlosti. Premda se radnja filma primarno odvija 60-ih godina 20. stoljeća, selo i seljani su još uvijek u mnogočemu zaglavljeni u limbu prošlosti, tradiciji i malograđanskom svjetonazoru. Svaki iole progresivniji pripadnik takve zajednice posebno se ističe pa tako i vlasnica lokalnog dućana i krojačica Nota (još jedna suverena glumačka izvedba Franković Brdar) koja se ne libi zapaliti cigaretu ili na sebe odjenuti šarenu i zavodljivu haljinu i debeli crveni ruž sve kako bi isprovocirala zajedljive babe koje je ionako olajavaju jer je židovkinja.

Svojevrsni duhovni nastavak

Pod posebnim povećalom seljana je i naizgled dobroćudni i imućni gazda Marko (izvanredni Nikola Đuričko) koji izdašno plaća svoje nadničare i tretira ih kao ljude umjesto da ih eksploatira poput ostalih zemljoposjednika. No ispod te fasade plemenitog čovjeka skriva se i nepopravljivi seoski zavodnik koji koristi svaku dobru priliku kako bi se uvukao u postelju neke ‘napaljene’ snaše. Sve to s gorčinom prati njegova zajedljiva supruga Ana (jako dobra Anita Matić Delić), inače zagrižena ‘lizačica oltara’. Njihov sin jedinac Iva je pak zgodan i iznimno marljiv mladić, no očito je da u sebi skriva neke ‘demone’. U takvu ‘svetu obitelj’ stiže sirota bosanska djevojka Janja (upečatljiva Luna Pilić) koja je već prošla kroz pravi životni pakao i koja se ponada kako će njezin život konačno dobiti smisao, ali to nažalost ne bude tako.

Gledajući ‘’Svetu obitelj’’, u glavi su mi počela navirati sjećanja na filmove Branka Schmidta ‘’Đuka Begović’’ i ‘’Sokol ga nije volio’’ čije su se radnje, inspirirane književnim djelima Ivana i Josipa Kozarca, također odvijale unutar slavonskih seoskih zajednica obavijenih tajnama, tradicijom, grijesima i složenim obiteljskim odnosima. Tamo viđeni prizori pijančevanja, birtijskih tučnjava, prekrasnih krajolika, svadbenih i sličnih tradicijskih običaja, zavodljive bećarske glazbe, ritmički žestokog seksa, verbalnog i psihičkog zlostavljanja unutar zadrtog patrijarhata reflektiraju se i kroz film Vlatke Vorkapić i lako dolazim do zaključka kako je ‘’Sveta obitelj’’ njihov svojevrsni duhovni nastavak.

I dok su kroz ‘’Đuku Begovića’’ centralno kritizirani sverastući utjecaj kapitalizma i podjela zajednice, a kroz ‘’Sokol ga nije volio’’ politička previranja i položaj malog čovjeka, ovdje je u fokusu pseudofeminizam i žrtve brutalno potentnog patrijarhata. Uz prekrasnu fotografiju Filipa Tota, pažljivo i temeljito izrađenu scenografiju, kvalitetnu glumu i režiju te potresnu priču, ‘’Sveta obitelj’’ ima dovoljno dobrih razloga da vas odvuče u kino.