Stvaralaštvo je kao ljubavna veza

Ovog tjedna, 16. veljače, u sklopu Urbofon Live programa u Centar za kreativne industrije na Putu Murvice 3A nastupa kreativna umjetnička glazbena dubrovačka skupina pod imenom Embassy 516 koja je osnovana 2006. godine, a njihov prepoznatljiv zvuk spaja elemente shoegaze i alter rock glazbe. Posebno zanimljivo je što će ovo biti njihov premijerni nastup u Zadru, stoga smo razgovarali s vokalom, gitaristom i producentom Žarkom Dragojevićem kako bismo saznali više o njihovom glazbenom putovanju i očekivanjima od ovog nastupa.

Oformljeni ste 2006., a do sada ste objavili tri studijska albuma. Kako je započelo vaše glazbeno putovanje i kako biste opisali svoj glazbeni pravac?

– Već tijekom 2005. godine smo Tomislav Kličan i ja započeli s radom na prvim pjesmama i postavili temelje za ono što je kroz dvije godine postao Embassy 516 i ostao sve do danas. Priča je zapravo poprilično klasična, dva najbolja prijatelja iz srednje škole su krenula upoznavati glazbu, instrumente, izlaske i klubove, u sve to su povukli trećega (Ivica Glunčić) i onda je tu s vremenom došao i prošao još niz ljudi, ali nas trojica smo ostali kreativna baza sad već ozbiljnog multimedijalnog projekta koji se nadovezuje na band koji čvrsto stoji u centru svega. Suradnja s Geenger Records došla je u samom početku kada je label osnovan od strane Danijela Sikore, negdje 2011., i ostvarili prijateljski i profesionalni kontinuitet koji traje preko desetljeća. Naša glazba dolazi iz post-rock, post-metal i shoegaze svijeta, a ima tu dosta i dream-pop elemenata, koji nisu baš uobičajeni za izvođače naših prostora. Pogotovo nisu bili bliski publici kada smo tek započeli s radom na početku 2000-tih. Za one kojima je to previše bespotrebnih informacija o žanrovima, najlakši opis je da se svrstavamo u sferu alternativnog rocka.

Tko su sve članovi benda i kako su raspodijeljene uloge u procesu stvaranja?

– Uz spomenutog gitaristu Tomislava Kličana, bubnjara Ivicu Glunčića i mene (Žarko Dragojević – vokal, gitara, producent), četvrti član banda je bassist Maro Zajec, ali ujedno postoji zanimljivost kako su primarno sva trojica sjajni bubnjari! Tomo je odsvirao naš prvi album, Ivica druga dva, a Maro je od svih znanjem možda najpotkovaniji i cijeli život je posvetio tehničkom metalu i prog-rocku. Tako naša budućnost ritmički nije nesigurna, onaj melodijski i tekstualni dio je pak na meni u najvećem segmentu. Dosadašnje pjesme sam u potpunosti potpisivao kao autor glazbe i teksta, a bandovski uvijek zaokružimo aranžmane. Na najnovijem studijskom albumu »Trans« Tomislav Kličan se pridružio s dvije pjesme kao autor glazbe (»The Highlight Paradox« & »Confirmation Bias«). To me neizmjerno veseli, a u budućnosti ćemo sigurno imati još više autorskih varijacija. Mi smo prije svega prijatelji koji komuniciraju na stotinu razina bez iti jedne riječi, tako i stvaranje dolazi jednostavno i posebno nas raduje. Moć kreiranja svjetova kroz zvukove i slike je poseban osjećaj, nadasve zarazan i oslobađajući, a jako ga je teško opisati nekome tko to nije iskusio bar u nekom segmentu.

Nakon pojavljivanja na INMusicu i Terraneu s prvim album »Surveillance Of The Environment« iz 2012. godine dobili ste službenu potporu MTV-a. Kako je to utjecalo na vašu karijeru? Što mislite po čemu ste se istaknuli?

– Imali smo sreću da smo se pojavili u momentu kada je klupska i festivalska scena bila zbilja snažna. Postojalo je mnoštvo prilika i natječaja za mlade autore i izvođače koji su tek dolazili i tražili svoju priliku, kako na pozornici – tako i u medijima. Uz pojavu Facebooka, već negdje 2006. godine na prvoj godini fakulteta sam shvatio koja je snaga društvenih mreža. Već ranije sam dosta boravio na MySpaceu, ali on je bio pretežito samo za glazbenike. Prelaskom na »mainstream« mrežu koja je zahvaćala puno veći uzorak dobnih i interesnih skupina, band je vrlo brzo postao prepoznat, a mi smo to maksimalno koristili za svoj progres i »output« prema van. MTV Adria je još išao kao »zemaljski« TV kanal, a imali smo sreću da su Sanjin Đukić, Kristijan Frković Frx i ljudi iza hrvatske podružnice MTV-a tada dali prostor u rotaciji nama kao prvom bandu ikad iz Dubrovnika. Mi smo bili klinci koji su odrastali uz taj kanal i crpili inspiraciju na stotinu način od prethodnika koji su nas oduševljavali svojom glazbom. Nadam se da smo i mi dotaknuli barem jednu osobu svojim pjesmama i videospotovima, to je ponajviše značilo za našu karijeru i isticanje, a tako osjećamo i danas. Često ponavljam kako 90 % klubova, medijskih kanala, festivala i najbitnije bandova iz tog razdoblja skoro više nema. U našoj generaciji – Embassy 516 je skoro pa endemska vrsta u regiji. Mi smo preživjeli i zapravo tek krećemo u ozbiljnije pomake naše profesionalne karijere.

Tijekom 2018. godine ste izbacili još jedan hvaljeni album »Correlation«, a krajem 2023. album »Trans« kojim ste zaokružili vašu konceptualnu trilogiju. Možete li pojasniti konceptualnu ideju iza albuma i kako su međusobno povezani?

– Sve što radim/o mora imati glavu i rep, mora imati smislenu cjelinu jer inače je osuđeno na propast. Stvaralaštvo je za mene kao ljubavna veza, gdje morate prije svega biti iskreni sami prema sebi i postaviti pitanje je li u to ulazite iz zabave ili zato što želite da to dugoročno opstane? Želite li da nakon dugo vremena samo još više raste i osnaži se? Ako ne njegujete voljenu osobu do sebe, ne možete niti band/projekt/tekst/štogod je to. Naš put je bio težak i bilo je potrebno uložiti milijun sati strpljenja i čekanja. Još od 2006. sam imao koncept tri albuma naslonjena na teoriju komunikacije Harolda Dwighta Lasswella, na njegova razmišljanja o osobnosti i studijama u polju političke komunikacije i masovnih medija. Sam opis toga ne zvuči pretjerano zabavno većem broju čitatelja ili gledatelja, ali čak i s tom sviješću nismo odustajali. Zahvalan sam jer su Tomo i Ivica vjerovali u moj zacrtani koncept i nisu odustajali kroz sve ove godine, isto tako su Six & Geenger Records (Danijel Sikora) te Igor Jurilj (Yellow Yuri) postali ravnopravan dio banda i najbliži suradnici. Tu je i udruga Audiovizualni centar Dubrovnik, Art radionica Lazareti i Linear Studio. Sve su to dionici i male radne skupine bez kojih bi mi bili poprilično manje snažan kolektiv.

Što vam je sljedeće u planu?

– Do kraja 2024. godine imamo u planu odsvirati još desetak koncerata u ciklusu oko albuma »Trans«. On je još uvijek aktualan i uvršten je u mnogobrojne regionalne top liste najboljih albuma protekle godine. U danima pred nama ćemo u javnost pustiti i drugi službeni singl »Ergo Propter Hoc«, a uz sve to pripremamo službeni DVD materijal s velikog koncerta iz Kazališta Marina Držića, koji smo odsvirali 24. siječnja ove godine. Na njemu su gostovali ponajbolja hrvatska Klapa Kaše i gudački kvartet na pet od dvadeset pjesama, a ujedno smo imali izložbu ilustracija Yellow Yurija koja stiže s nama i u Zadar!

S obzirom na to da premijerno nastupate u Zadru, što biste poručili zadarskoj publici koja nije upoznata s vašom glazbom?

– Često sam privatno i poslovno boravio u Zadru, a zadnje sam bio lani kada je Ibsenova »Nora« u produkciji KMD-a igrala u HNK Zadar. Za nju sam skladao scensku glazbu, i upravo tada razmišljao kako bi bilo lijepo konačno odsvirati koncert s bandom kod vas. Na sreću Maja Milin i ekipa udruge Prizma kroz Urbofon Live su nam pružili uvjete i dali priliku da premijerno odsviramo koncert 16. veljače. Pozivam sve zainteresirane da nam se pridruže i čuju band uživo, ali isto tako pogledaju izložbu ilustracija vezanu izričito uz band. Isto tako 17. veljače u jutarnjim satima ćemo predstaviti i moj prvi roman »Prolaz na jugoistok« koji je prije svega nekoliko tjedana objavljen, a nakon dubrovačke promocije – baš Zadar je prva iduća postaja!