Reper Iz Sobe sprema premijerni nastup pred zadarskom publikom

Uzbudljivu glazbenu večer donosi nam Reper Iz Sobe čije glazbeno stvaralaštvo predstavlja jedinstven spoj soul, psychedelic, funk i hip hop glazbe. Naime, ovaj talentirani glazbenik, uspoređivan s dalmatinskim Jovanottijem, ali istovremeno prepoznatljiv po svojoj originalnosti, sprema se za premijerni nastup pred zadarskom publikom. Na koncertu u Polivalentnoj dvorani Providurove palače 22. ožujka će sa svojim osvježenim sastavom izvesti presjek dosad objavljenih pjesama, ali i predstaviti nekoliko novih numera koje će se naći na njegovom trećem albumu.

Uz Repera U Sobi, na gitari i vokalu nastupaju Emir Čovran (bubanj), Marino Vinja (bass) i Anna Moor (flauta, vokal). Osim glazbenog dijela, posjetitelje očekuje i osvježenje osigurano od strane Varoške Pivovare. Ulaznice za koncert su dostupne po cijeni od 5 eura i mogu se kupiti putem Entrio sustava za prodaju ulaznica ili direktno u Udruzi Prizma (Ulica Nadbiskupa Nikole Matafara 2, Zadar) od ponedjeljka do petka od 8 do 16 sati. Također, ulaznice će biti dostupne i na ulazu u Polivalentnu dvoranu Providurove palače na dan koncerta od 20 sati.

Reper Iz Sobe, iza kojeg se krije Ivan Grgić, rođen je u Zadru, ali je svoje djetinjstvo proveo u Biogradu na moru. Kada je 2003. godine odlučio započeti svoje visoko obrazovanje, preselio se u Zagreb radi upisa na Ekonomski fakultet. Odluka da ostane u glavnom gradu donijela mu je novi životni ritam i perspektivu. Budući da će se uskoro prvi put predstaviti publici u Zadru u sklopu Urbofon Livea, odlučili smo razgovarati s njim kako bismo zadarskoj publici približili njegovo umjetničko djelovanje.

Nakon što si se preselio u Zagreb, otkrio si svoju strast prema glazbi i sviranju, inspiriran prije svega belgijskim gitaristom Django Reinhardtom, romskog podrijetla, koji je ostavio dubok trag u glazbi prve polovice 20. stoljeća. Tijekom 2008. godine osnovao si svoj prvi glazbeni sastav pod nazivom Gajdo Manouche, ali istovremeno si produbljivao svoj interes za funk, soul i jazz glazbu. Nakon deset godina, 2018. godine, izdao si svoj prvi singl pod umjetničkim imenom Reper Iz Sobe u suradnji s diskografskom kućom Menart. Debitantski album »Vanka« si predstavio u siječnju 2020. godine. S obzirom na to, kako bi opisao evoluciju svog glazbenog putovanje od preseljenja u Zagreb do izdavanja debitantskog albuma »Vanka«?

– Dugi niz godina sam se posvetio proučavanju glazbe Django Reinhardta. No, isto tako sam istovremeno godina istraživao i mnoge druge žanrove koji možda nisu direktno povezani.

Potpisuješ većinu pjesama na albumu »Vanka«, dok su pjesme »Da san otkaz« i »Čujem da se priča« rezultat suradnje s Davorom Doležalom i Milom Stavrosom, uz DD Kolektiv. Uz to, produkciju većeg dijela albuma potpisuje Ante Prgin Surka, uz suradnju s Davorom Doležalom, Lukom Čabom i Zvonimirom Dusperom. Dizajn i umjetničku obradu albuma izradio je Davor Doležal, dok je za fotografije zaslužna Maja Bačić. Kako je došlo do suradnje s ostalim glazbenicima i ostalim suradnicima te kakav je bio njihov utjecaj na tvoj glazbeni izričaj? Koje su prednosti takve suradnje, a koje nedostatke vidiš u njoj, ako ih ima? Kako bi općenito opisao zvuk tog albuma?

– S nekim ljudima jednostavno klikneš i želiš raditi s njima, tako je i došlo do suradnji. Stoga ne vidim nikakve nedostatke u suradnjama. Pjesma ili valja ili ne. Zvuk albuma teško je opisati jer je dosta raznolik po žanrovima. No, mogu reći kako je to fuzija funka, popa, soula i hip hopa.

Album »Vanka« obuhvaća trinaest pjesama koje su nastajale od kraja 2017. do 2019. godine. Kako bi opisao što želiš prenijeti svojoj publici kroz svaku pjesmu na albumu, bilo da je to određena poruka ili osjećaj?

– U svaku pjesmu je utkana neka poruka i najbolje je da ih poslušate da bi se ista shvatila. Teško mi je to opisati riječima jer je već pretočeno u stihove. Želim ispričati svoju priču i možda potaknuti na razmišljanje.

U studenom 2023. godine si objavio svoj drugi album »Unutra«, čiji naslov već sugerira da se upuštaš u introspekciju i postavljaš egzistencijalna pitanja.. Na tom albumu si surađivao s tri producenta, ali si također uključio brojne glazbenike poput Emira Čovrana, Marina Vinje, Davora Doležala, Nikole Šanteka, Marija Torbice, Jane Fabijanić, Ante Prgina Surke, Tonija Tkalca, Eleonore Hil, Romane Pavliđe, Pendreka, Otpisanimatora i Saše Antića, poznatog kao Alejuandro. Duet singl »Tajland« s Annom Moor bio je nominiran za nagradu Ambasador 2023. u kategoriji najbolje alternativne vokalne izvedbe, dok je cijeli album »Unutra« bio nominiran za Porina u kategoriji najboljeg hip-hop albuma. Kako tumačiš takav uspjeh i kako misliš da će ti to pomoći u daljnjem napretku u glazbenoj karijeri? Koliko je taj uspjeh predstavljao odskočnu dasku za tvoj daljnji razvoj? I na koncu, može li se u Hrvatskoj živjeti isključivo od glazbe?

– Drago mi je što su biračka tijela tih nagrada prepoznala moj rad, ali meni ipak najviše znači kada napišem nešto novo za što znam da valja i kada imam priliku to pokazati ljudima. To mi je najveća nagrada. Kipiće i plakete ne smatram dostignućima, iako sam zahvalan na njima. Dostignuće je živjeti taj život, biti na tom putu. Može se živjeti od glazbe ako si mega popularan ili jedan od onih top 10 autora po emitiranjima, ali taj broj ljudi je u promilima. Ne živi se od glazbe, živi se za glazbu.

Na albumu »Unutra« donosiš deset pjesama koje se mogu okarakterizirati kao groovy i feel good stvari. Možeš li ukratko opisati pjesme s ovog albuma i istaknuti po čemu se ovaj album izdvaja od tvojih prethodnih glazbenih projekata?

– Pa kao što sam spomenuo, teško mi je opisivati svoja djela; imam osjećaj da sam njima sve rekao. Album »Unutra« predstavlja nastavak prvog albuma »Vanka« i recimo da se naslanja na taj zvuk, ali istovremeno evoluira.

Budući da trenutno radiš na trećem albumu i planiraš premijerno predstaviti neke pjesme na Urbofon Liveu, možeš li otkriti što publika može očekivati od novog albuma?

– Trenutno radim na novom albumu, ali proces ide sporadično i na »refule«. Naime, želim da svaka pjesma na tom albumu bude bomba. U prošlosti sam često pravio kompromise sa sobom, ali sada sam odlučan to promijeniti, tako da sada strogo filtriram glazbu koju radim i planiram objaviti. Nigdje mi se ne žuri. Pozdravljam publiku iz Zadra i pozivam ih da nam se pridruže. Često odlazim na koncerte jer mi blagotvorno djeluju na duh. Nastojim ih doživljavati bez očekivanja i trudim se što manje analizirati, iako mi to nije uvijek lako kao muzičaru.

Kako komentiraš nezavisnu glazbenu scenu u Hrvatskoj? Smatraš li da dobiva dovoljno prostora i je li dovoljno dobro međusobno umrežena?

– Nisam siguran u kojem kontekstu se koristi termin »nezavisna«. Ako se odnosi na glazbu koja nije izdana od strane nekoliko najvećih izdavača, onda je važno napomenuti da mnogi glazbeni projekti ovise o financiranju iz različitih izvora poput proračuna ministarstava, fondova Europske unije ili gradskih natječaja. Dakle, takva glazba zapravo nije potpuno nezavisna, već je ovisna o vanjskim izvorima financiranja. Jedina scena koju smatram istinski nezavisnom je ona koja se tiče novog vala, popa, trepa, densa i cajki, gdje većina mladih stvarno gušta i ima taj neki svoj đir. Takva scena je vividna i postoji tržište za nju. Međutim, meni osobno ta glazba ne govori.

Koja je tvoja misao vodilja?

– Biti dobar čovjek.