Predstavljena knjiga »Dora Pejačević. Životi i svjetovi« Domagoja Marića

U Polivalentnoj dvorani Providurove palače održana je promocija knjige »Dora Pejačević. Životi i svjetovi« autora zadarskih korijena – muzikologa Domagoja Marića. O knjizi je govorila recenzentica Nada Bezić, knjižničarka i muzikologinja Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu, dok je odabrane ulomke čitala glumica Tamara Šoletić. Na samom početku pijanist Ivan Krpan izveo je skladbu »Ruža« iz ciklusa »Život cvijeća«.

– Dora Pejačević je bila prva istaknuta hrvatska skladateljica, autorica šezdesetak opusa, među kojima je prva hrvatska simfonija. Predstavnica je hrvatske glazbene moderne, uz nešto starijeg Blagoju Bersu. Članica je grofovske obitelji koja je dala čak dva hrvatska bana i žena koja je preminula u 38. godini života zbog komplikacija nakon poroda svojeg prvog djeteta, bilo je to u Münchenu 1923. godine, kazala je recenzentica Bezić.

Vrijedne analize

Također, iskoristila je priliku da predstavi autora Marića koji je rođen 1981. godine u Zadru, a koji je diplomirao muzikologiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te njemački i francuski jezik na FFZG-u, ali je i magistrirao na europskom institute u Nici.

– Kao zaposlenik Ministarstva vanjskih i europskih poslova radio je u hrvatskim veleposlanstvima u Beču i Berlinu. Napisao je dvije knjige, treća je u tisku te niz stručnih i znanstvenih radova iz područja muzikologije. U ovoj knjizi na 327 stranica donosi do sada nepoznate, ali i poznate činjenice o životu skladateljice u pet opsežnih poglavlja. Od rođenja u Budimpešti 1885. godine i djetinjstva u dvorcu u Našicama, preko glazbene izobrazbe i života u Banskim dvorima u Zagrebu, do aristokratskih druženja širom Europe, nesretne mladenačke ljubavi i potresnog pisma prije smrti u kojem moli supruga da se skrbi za njihovo dijete. Priču započinje njezinim potpunim zaboravom u razdoblju oko Drugog svjetskog rata, sve do velikog slavlja 100. obljetnice smrti 2023. Uspio je uravnotežiti muzikološki diskurs i esejistički stil, pri čemu je analize njezine glazbe prilagodio stručnjacima i amaterima. Vrijedni dodaci na kraju knjige, uključujući popis skladbi i bibliografiju koju je priredila Vilene Vrbanić, dodatno obogaćuju knjigu. Umjetnost i život Dore Pejačević zaslužuju ovakvu knjigu, a autorovo poštovanje prema njoj se osjeća na svakoj stranici i prenosi se na čitatelja. S ovim skladateljica ponovno oživljava kao intrigantna osoba nestandardnog života kako onog prije i poslije smrti, kaže Bezić.

Obiteljska pozadina

Osim što je govorio o izazovima prikupljanja i obrade podataka, autor Marić posebno se osvrnuo na pitanje kako su suvremenici doživljavali ovu slavnu skladateljicu. Naime, u veljači 1916. godine održala je značajan koncert u Zagrebu, na kojem se prvi put ozbiljno predstavila publici kao skladateljica. Tada se nalazila u teškoj životnoj situaciji – njezin otac bio je u francuskom zarobljeništvu, dok je majka boravila u mentalnoj instituciji.

– Taj koncert je bio jako značajan i o njemu se dugo govorilo u Zagrebu. Pedeset godina kasnije, na jednoj tribini, gostovao je Svetislav Staničić, profesor klavira na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i utemeljitelj pijanističke škole. Budući da je bio posljednji sa zagrebačke glazbene scene koji je osobno pamtio skladateljicu, moderator Nenad Turkalj upitao ga je kakva je bila, na što je on odgovorio da je mogla postići mnogo više s obzirom na svoju obiteljsku pozadinu, podijelio je Marić, te naglasio kako je skladateljica nosila veliki teret zbog svog plemićkog podrijetla, pa je tako i sama u jednom pismu napisala: »Koja nesreća da sam rođena kao grofica«.

Tijekom promocije prikazane su razne fotografije, od onih iz dvorca u Našicama, putovanja u Egipat, pa sve do njezinih portreta koje je zabilježila Elizabeta Drašković, jedna od pionirki fotografije u Hrvatskoj. Ove dosad neviđene fotografije pružaju vrijedan uvid u život i nasljeđe jedne od najznačajnijih hrvatskih skladateljica, te dodatno obogaćuju razumijevanje njezine umjetničke i osobne priče.