Predstava "1518." na pozornicu donosi zanimljivu povijesnu crticu o "plesnoj kugi"

Nakon urnebesne komedije “Prijatelji”, komada čiji scenarij i režiju potpisuju Filip Jurjević i Vanja Jovanović u koprodukciji zadarskog HNK i Teatra Rugantino, kojom je svečano otvoreno 29. Zadarsko kazališno ljeto, druga ovogodišnja “Ljetna” premijera je “1518.” Zadarskog plesnog ansambla, koja na pozornicu donosi zanimljivu povijesnu crticu o “plesnoj kugi” u izvedbi najboljih zadarskih mladih plesačica.

O nadolazećoj smo premijeri, koju na “Zadarskom kazališnom ljetu” možete pogledati u subotu 8. srpnja razgovarali i s koreografkinjom predstave i članicom ZPA Mateom Bilosnić. Povijesni anali kažu kako je “plesna kuga” u Strasbourgu počela u srpnju 1518. godine, kada je stanovita Frau Troffea izašla na ulicu i počela se tiho uvijati, vrtjeti i tresti.

Nastavila je svoj solo ples gotovo tjedan dana, a ubrzo joj se pridružilo još tri stotine građana Strasbourga. Prema tim nepotpunim izvorima, usred ljeta sluge, prosjaci i radnici počeli su spontano plesati nasred javnog trga.

Do kolovoza je plesna epidemija odnijela čak 400 žrtava. Čudna epizoda nije završila sve do rujna, kada su plesači odvedeni u svetište na vrhu planine da se mole za odrješenje.

“Plesna kuga” stiže u Zadar

Plesna kuga u Strasbourgu možda zvuči kao legenda, ali je dobro dokumentirana u povijesnim zapisima iz 16. stoljeća. To također nije jedini poznati incident te vrste. Slične manije dogodile su se u Švicarskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj, iako je malo njih bilo tako velike – ili smrtonosne – kao ona koja je harala 1518.

– Za plesnu kugu čula sam još za vrijeme studija plesa i urezala mi se u pamćenje. Potaknuta događanjima koji su se zbili posljednjih nekoliko godina vezanih uz pojavu pandemije sjetila sam se te povijesne enigme iz 1518. godine. Naime, stanovnici grada Strasbourga, iz nepoznatog razloga, počeli su nekontrolirano plesati.

Delirij je trajao tjednima, sve dok iscrpljeni plesači nisu popadali na pod, a točan razlog ovog fenomena nije utvrđen. Taj događaj služio mi je kao inspiracija za predstavu. Zajedno s članicama Zadarskog plesnog ansambla reinterpretiramo taj povijesni događaj stavljajući naglasak na ples, na energičan pokret i kolektivu scensku igru, najavila je Bilosnić.

Mnogi su povjesničari godinama tražili objašnjenje za ovaj fenomen, a onaj najizgledniji vezuje se za svetog Vida, katoličkog sveca za kojeg su pobožni Europljani iz 16. stoljeća vjerovali da ima moć proklinjati ljude plesnom kugom. U kombinaciji s užasima gladi i bolesti kuge koji su harali Strasbourgom 1518., praznovjerje svetog Vida moglo je pokrenuti histeriju izazvanu stresom koja je zahvatila veći dio grada.

– Pretpostavljam da ljudi zahvaćeni plesnim delirijem nisu imali izbora već su morali plesati. Tu povlačim paralelu sa Zadarskim plesnim ansamblom jer ponekad imam osjećaj da mi također nemamo izbora već gotovo moramo, zapravo želimo i trebamo plesati. U Zadru postoji veliki plesni i umjetnički potencijal kojeg godinama prepoznaje i usmjerava Sanja Petrovski.

Ta skoro neutaživa želja za plesom, za tjelesnim izrazom i upornost esencija su Zadarskog plesnog ansambla, naglasila je Bilosnić, dodavši kako predstavom “1518.” žele potaknuti publiku na gibanje, pomicanje, na otkrivanje plesa.

Najbolje od ZPA

– Ples je jedna od najstarijih umjetničkih formi i svojstvena je čovjeku. Ples je i socijalni čin, okuplja zajednicu, istaknula je Bilosnić.

Koreografija se bazira na iscrpljivanju plesnog materijala, na energičnom pokretu, na izbačaju energije iz tijela. Na trenutke podsjeća na rave zabavu, a na trenutke zalazi u jako likovno.

– Izvođačice zajedno kreiraju koreografsko pletivo na sceni – koliko su individualne toliko i ovise jedna o drugoj. Predstava je lišena scenografije, a kostim je jednostavan upravo zato da ples dođe u prvi plan. Cilj nam je da plesačice svojim pokretom i energijom ponukaju ili, da se izrazim jezikom predstave, zaraze publiku plesom, naglasila je Bilosnić.

U predstavi plešu Nataša Kustura, Korina Oltran, Patricia Gospić, Bernarda Klarin, Gendis Putri Kartini i Marija Pehar, sve redom sjajne plesne umjetnice.

– S nekima surađujem već godinama i jako sam zahvalna što mi iznova daju svoje povjerenje, a s nekim mi je ovo prva suradnja i nadam se još mnogima u budućnosti. Rad na predstavi odvijao se u nekoliko faza, kroz par mjeseci. U prvoj fazi plesni materijal se “traži” – kroz vođenu improvizaciju plesne umjetnice se gibaju, a ja skupljam vrijedne i zanimljive pokrete i plesne ideje.

Bitno mi je da je pokret svojstven i autentičan svakoj od njih. Nakon istraživačkog dijela slijedi zanatski dio posla gdje se plesni materijal pamti i slaže u veće cjeline. I tako korak po korak predstava se stvori, a putem se uvježbava, usklađuju se pokreti, energija, scenska prisutnost pojedine plesačice te se stvara kolektivna izvedba, pojasnila je Bilosnić, kazavši kako voli raditi sa Zadarskim plesnim ansamblom kojeg krasi energija kolektiva, osjeća podršku i povjerenje, a umjetničkom procesu to su jako vrijedne stvari.

Ples pripada kazalištu

– Od suradnika spomenula bih i Stefana Koševića s kojim prvi put surađujem i koji je kreirao odličnu glazbu za predstavu, a na dizajnu svijetla je moj dugogodišnji suradnik Saša Fistrić. Asistentica koreografije je Josipa Štulić, a produkciju radi Natali Mahmić, dodala je Bilosnić, zaključivši kako je ZPA suradnja s lokalnim festivalima i kazališnim institucijama od velike nam važnosti.

– Ples pripada u kazalište i uvijek nam je drago moći biti u jednom. Ove godine imamo čak četiri dana prije omogućeno korištenje pozornice što je za premijeru jako važno. Suradnja je iz godine u godinu sve bolja, zajedno učimo i razvijamo se.

Kako festivali stvaraju i odgajaju publiku, tako umjetnici i autorski tim odgajaju kazališne kuće. Suradnja nezavisne scene i institucija ključna je za profesionalniji rad s obje strane, a to rezultira u poboljšanju kvalitete samog umjetničkog rada. Jedno bez drugog ne može, zaključila je Bilosnić.