Održana proslava 667. obljetnice potpisivanja Zadarskog mira

Silazeći s najvećih nebeskih visina u krajnju nizinu svijeta ljudskog roda i podnijevši najzad privremenu smrt, mirotvorni kralj Gospodin naš Isus Krist koji poslije slavnog uskrsnuća uziđe k Ocu, svojima vjernima pruži i ostavi mir, čineći svoje podanike ljubiteljima mira” – ovim riječima započinje jedan od najvažnijih dokumenata potpisanih u Zadru, čuveni Zadarski mir. Godina je 1358., a nakon dvogodišnjeg sukoba između ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika Anžuvinca i mletačkog dužda, konačno nastupa primirje koje nagovještava zlatno doba napretka oslobođenog Zadra, ali i čitave Dalmacije. 

U spomen na ovaj veliki čin, održana je proslava 667. obljetnice potpisivanja mirovnog sporazuma na istom mjestu gdje je on, stoljećima ranije, svečano potpisan – u sakristiji crkve Svetog Frane u Zadru. Tradicionalnu svečanost organizirao je Grad Zadar u suradnji s OŠ. Zadarski otoci te Samostanom sv. Frane, a u prigodnom su programu sudjelovali učenici zadarskih osnovnih škola, Glazbene škole Blagoje Bersa, Osnovne glazbene škole sv. Benedikta te KUD-ovi iz Zadarske županije. 

Gvardijan samostana sv. Frane dr.sc. fra Stipe Nosić istaknuo kako je okrilje franjevačkog samostana prigodno za sklapanje jednog ovakvog sporazuma, budući da je i sam sveti Frane naglašavao važnost očuvanja mira. – Sveti Frane za svoje geslo izabrao je pozdrav “Mir i dobro” jer je cijenio mir. Spomen na mirovni sporazum potpisan ovdje, u našoj sakristij, na današnji dan 1358. godine sabrao nas je i 667 godina poslije toga. Znak je to kako je taj ugovor važan bio za ono vrijeme. Ipak, iako je trajao samo pedeset godina, neke od učinaka tog sporazuma i danas osjećamo, kazao je gvardijan te apostrofirao višestruke veze dinastije Anžuvinaca s redom franjevaca. Osim lokacije potpisivanja Zadarskog mira, samostan sv. Frane čuva mnoga povijesna blaga koja svjedoče o naklonosti ugarsko-hrvatske vlasti. Naime, procesijski križ, za koji se smatra da ga je prilikom potpisivanja mira samostanu darovala supruga Ludovika I. kraljica Elizabeta Kotromanić, nakon što je iz samostana otuđen 1974. godine, 2023. je napokon vraćen ondje gdje pripada. Pored toga, u istoj muzejskoj vitrini odnedavno se nalazi i anžuvinska kruna iz 14. stoljeća. U zaključku svog obraćanja, fra Nosić istaknuo je važnost molitve za mir u suvremenom svijetu u kojem bijesne ratovi i politički sukobi. Povijesne i društvene okolnosti u kojima je Zadarski mir potpisan približio je izv. prof. dr. sc. Antun Nekić s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru. 

“Duga tradicija sukoba”

– Zadar i Venecija imaju dugu tradiciju sukoba. Ti sukobi proizlaze u prvom redu iz želje da se u potpunosti ovlada Jadranom. Da bi netko u potpunosti kontrolirao Jadran, mora kontrolirati i Zadar. Venecija cijelo vrijeme pokušava kontrolirati Zadar i ne zadire previše u njegove ekonomske interese, započinje profesor Nekić te objašnjava kako je povod za nezadovoljstvo zadarskog plemstva bio pokušaj Mletačke Republike da iz zadarske jurisdikcije otkloni otok Pag koji je čuvao zadarski ekonomski adut – proizvodnju soli. Zadranima u pomoć priskače mladi ugarsko-hrvatski vladar Ludovik I. koji mnogobrojnu vojsku šalje pred grad. Međutim, ova nastojanja nisu urodila plodom, a još neiskusni Anžuvinac doživio je poraz. Uslijedilo je mučno razdoblje mletačke diktature koje Nekić opisuje kao najmračnije godine grada Zadra. 

– Gradski statut kao temelj pravnog poretka se odnosni u Veneciju, preko sto zadarskih plemića se također odvodi u Veneciju, a sa sobom odnose i tijelo svetog Šime. U to doba Zadar, kao i cijelu ondašnju Europu pogađa crna smrt ili kuga. Može se reći da je u tom razdoblju, od 1346. do 1358.  grad uistinu na koljenima i da je to jedno od najtežih desetljeća u povijesti grada, govori povjesničar te dodaje kako se situacija u potpunosti promijenila Ludovikovim drugim dolaskom. Ovoga puta kralj vojsku dovodi pred mletačka vrata, pred samu Veneciju te posebnu pozornost usmjerava na zaleđe Zadra i grad Nin. Istovremeno, u okrilju noći, kraljevski vitezovi se prebacuju preko zadarski gradskih zidina i napadaju Mlečane iznutra. Sve to rezultira porazom Venecije koja traži mir koji je, tumači Nekić, Mlečane stavio u nezavidan položaj.

–  Zemlje od Drača, sve do Kvarnera potpadaju pod vlast ugarsko-hrvatskog vladara i to razdoblje, od 1358. do 1409., dakle nekakvih pedeset godina je jedno zlatno doba prošlosti ovog grada i prošlosti Dalmacije. Unutar tih pedeset godina Zadar na međunarodnoj sceni ima položaj kakav neće imati nikada više. Zadar se podignuo iz pepela kao Feniks i ušao u najplodonosnije razdoblje svoje prošlosti, zaključuje povjesničar.  Danas, više od 600 godina kasnije, Grad Zadar je član Europske mreže mjesta mira te u suradnji s drugim gradovima u Europi u kojima su također kroz povijest potpisani mirovni sporazumi aktivno radi na promoviranju kulture mira.