OBRANA ZADRA (2) Neprijateljske snage su u županiji imale 8.000 ljudi: 'U pripremi napada oni su...'

U nedjelju, 6. listopada obilježava se 33. godišnjica žestokog napada na Zadar. Tenkovi JNA pokušali su iz devet pravaca ući u grad. Tri mjeseca Zadar je bio bez struje i vode. Zadrani i hrvatski branitelji iz drugih krajeva Hrvatske obranili su grad na njegovim prilazima, na mjestima koja su danas sastavni dio grada. U šest nastavaka donosimo 8. poglavlje “Zadar je obranjen” iz monografije “112. brigada HV Zadar – Od dragovoljačkih odreda do međunarodnog priznanja Republike Hrvatske” autora pukovnika Marka Čuline i pukovnika Dušana Nikitovića u kojem se detaljno otkriva tijek akcije.

Tijekom cijelog mjeseca rujna 1991. godine neprijatelj vrši koncentraciju i pripremu snaga za napad na Zadar. Grupiranje jakih pješačkih, topničkih i oklopnih snaga izvodi u prostoru Gornjih i Donjih Biljana, Veljana, Smokovića, Zemunika Gornjeg, a s osloncem na vojarne u Zemuniku i Benkovcu. Razrađen je plan cjelovite kopneno-pomorske blokade grada uz kombinirano djelovanje neprijateljskog zrakoplovstva.

Pored ovih združenih snaga u napadnoj formaciji, neprijatelj je imao značajne snage i u samom gradu Zadru. Jedan od temeljnih ciljeva napada trebao je biti spajanje snaga neprijatelja ispred grada sa snagama u gradu.

Niški specijalci

U ranijim napadima neprijatelj se pretežno koristio pješačkim postrojbama pobunjenih Srba potpomažući ih oklopom i topništvom. Međutim, sada je ne glumeći više neutralnost odlučio upotrijebiti udarne postrojbe JNA u prvom napadnom ešalonu. Postrojbe srpske paravojske u ovoj napadnoj operaciji imale su zadatak osiguranja bokova i zaposjedanja dostignutih linija.

Za izvršenje borbene zadaće neprijatelj je angažirao sljedeće snage 9. kninskog korpusa: 180. motoriziranu brigadu sastava s 4 motorizirane bojne; 1 oklopnu bojnu s 36 tenkova i 12 oklopnih transportera; bitnica 6 haubica 122 mm; 2 bitnice s 12 haubica 105 mm: 2 bitnice s 12 protutenkovskih topova 100 mm i 76 mm; bitnicu samohodnih topova od 90 mm; 18 protupklopnih lansera »Polo«; 24 minobacača 120 mm; 36 protuzračnih topova 20/3 mm i 20/1 mm.

Ova je brigada bila ojačana bojnom specijalnih snaga tzv. »niških specijalaca«. Na raspolaganju je bila korpusna artiljerijska grupa sastava 6 haubica 155 mm; 6 haubica 152 mm; 6 topova 130 mm; bitnica višecijevnih bacača raketa i drugih topničko-raketnih sredstava za protuoklopnu i protuzračnu obranu.

Veći dio ovih topničkih postrojbi djelovao je s položaja u dubini teritorija, posebice s Debelog Brda, Smokovića, Biljana i Zrakoplovne baze Zemunik. Procjenjujemo da je u okviru ovog sastava neprijatelj raspolagao s ukupno oko 3.000 ljudi. Za osiguranje dostignutih linija i zaštitu međuprostora, neprijatelj je angažirao 3. brigadu Teritorijalne obrane, postrojbe TO Obrovac i Karin, 9. bataljun vojne policije i paravojne postrojbe pristigle iz Srbije. Ukupno oko 2.200 ljudi.

Neprijatelj je predvidio i zrakoplovnu podršku od nekoliko eskadrila ratnih zrakoplova »orao«, »G 4« i »MIG 21« razmještenih na uzletištima u Udbini i Bihaću, a dijelom i na Zrakoplovnoj bazi Zemunik. Za izviđanja naših položaja koristio je helikoptere i avione za gašenje požara »canadair«.

Straže

Za pomorsku blokadu i djelovanja s mora neprijatelj je angažirao raketne topovnjače i razarače. U pripremi napada oni su dislocirani u akvatorij otoka Silbe i Škarde. Početkom napada kopnenih snaga oni su trebali uploviti u Zadarski kanal i vatreno djelovati po braniteljima i građanima Zadra.

Uz cijeli ovaj napadni ešalon u predprostoru, neprijatelj je imao značajne i dobro utvrđene snage i u samom Zadru unutar vojarni. Vojarna Marka Oreškovića iznad mosta u kojoj je bio smješten Artiljerijski školski centar JNA s oko 600 oficira, podoficira i vojnika. Raspolagali su s nekoliko desetaka topova i minobacača različitog kalibra. Zapovjednik je bio pukovnik Momčilo Perišić.

Vojarna Đure Đakovića na Putu Stanova, gdje je bio Školski centar protuzračne obrane imala je oko 450 pripadnika, raspolagali su s oko 70 komada raznog topničkog i protuzračnog oružja, a zapovjednik ovog centra je bio pukovnik Trpko Zdravkovski, koji je ujedno obnašao dužnost zapovjednika Garnizona. Vojarna Ante Banina, kod tvornice SAS, u kojoj je bio razmješten topnički divizijun i prometna satnija, a brojila je oko 250 ljudi, bez eventualno mobiliziranih rezervista.

Vojarna Smiljevac, skladište Turske kuće imala je stražu od 25 ljudi s dva topa PZO 20/3 mm, i čuvali su oružje oduzeto zadarskoj i biogradskoj TO. Skladište streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava iznad Veterinarske stanice, ili »Barutana« kako smo ga zvali, osiguranje je vršilo 20 vojnika koji se nisu htjeli predati, a mi ga nismo ni napadali zbog opasnosti od eksplozije s razornim posljedicama za gotovo polovicu grada.

Tehničku radionicu JNA na Kolovarama osiguravalo je 39 ljudi. Akcijom pripadnika Rajonskog štaba Centar ova je vojarna osvojena 16. rujna. Vojarna Crvene kuće, autopark i tehničku radionicu kod Mocira, s ukupno 50 ljudi, osvojene su 17. rujna. Vojarnu na izlazu iz grada, tzv. konjušnicu osiguravalo je 20-ak stražara.

Strateški značaj

Iz ovih je vojarni tijekom srpnja i kolovoza 1991. godine izašla većina pripadnika hrvatske i ostalih nacionalnosti koji nisu željeli ratovati za interes Velike Srbije. Među njima je bio i dio Srba koji su shvatili kako je JNA postala agresorska vojska. Odlazak ovih kadrova dijelom je narušio borbenu spremnost ovih postrojbi, posebno u uporabi složenijih borbenih sustava, ali oni im protiv slabo naoružane Hrvatske vojske nisu ni trebali.

Iz svega nabrojenog procjenjivali smo kako je neprijatelj u gradu Zadru imao, unutar utvrđenih vojarni, oko 1.500 ljudi. Izvan Zadra, u njegovoj neposrednoj blizini nalazila se Zrakoplovna baza Zemunik s Vojnom akademijom i divizijun PZO s oko 700 ljudi ojačani četom »Niških specijalaca«.

Vojarna Šepurine u kojoj je bio smješten 271 laki artiljerijsko-raketni puk PZO s oko 300 ljudi i 60. srednji samohodni raketni puk PZO s oko 250 oficira, podoficira i ročnika. Za neprijatelja je osvajanje Zadra imalo strateški značaj zbog čega je u njegovom širem okruženju prikupio brojne snage s ogromnom borbenom tehnikom. Sveukupno brojno stanje neprijatelja, njegova napadna grupacija, snage za osiguranje i podršku te snage unutar vojarni dostiže preko 8.000 ljudi. Procjenjujemo da je samo u okviru napadnog ešalona neprijatelj angažirao preko 5.000 ljudi.

TEŠKA ARTILJERIJA

Za izvršenje borbene zadaće neprijatelj je angažirao sljedeće snage 9. kninskog korpusa: 180. motoriziranu brigadu sastava s 4 motorizirane bojne; 1 oklopnu bojnu s 36 tenkova i 12 oklopnih transportera; bitnica 6 haubica 122 mm; 2 bitnice s 12 haubica 105 mm: 2 bitnice s 12 protutenkovskih topova 100 mm i 76 mm; bitnicu samohodnih topova od 90 mm; 18 protupklopnih lansera »Polo«; 24 minobacača 120 mm; 36 protuzračnih topova 20/3 mm i 20/1 mm