Marin Banović otkrio priče iz prvih zadarskih kavana. U Zadru se kava pila još krajem 18. stoljeća, a kavane bile centar života

Iako danas ispijanje kave doživljavamo kao svakodnevni ritual, povijest zadarskih kavana otkriva kako on nekoć nije bio rezerviran za sve. Kavane su bile mjesta kulturnih razmjena i društvenog statusa, ali i odraz ondašnjeg građanskog načina života. O tim počecima govorio je Marin Banović, stručni suradnik Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru na javnom predavanju naslovljenom »Povijest u ćikari: priče iz prvih zadarskih kavana« održanom u Atriju Providurove palače.

Predavanje je održano u sklopu obilježavanja 70 godina studija povijesti u Zadru i nacionalnog festivala povijesti Kliofest pod pokroviteljstvom Grada Zadra.

Zahtjevan ritual

Kako ističe ovaj povjesničar povijest zadarskih kavana počinje prije slavne kavane Central koja je ostala najprepoznatljivija u kolektivnom sjećanju grada.

– Povijest kave i kavana u Zadru ne započinje s Centralom, nego gotovo stotinu godina ranije. Upravo me to potaknulo da istražim to početno razdoblje i otkrijem jedan gotovo zaboravljeni svijet koji je doslovno izronio iz arhive, kazao je Banović.

Prvi tragovi konzumacije kave pojavljuju se početkom 18. stoljeća, no njezino prihvaćanje je bilo postupno. Kava u početku nije bila ni lako dostupna ni cjenovno pristupačna svima, a pogotovo ne ljudima iz zaleđa.

– U Ravnim kotarima i Bukovici ozbiljnije se počinje konzumirati tek početkom 20. stoljeća. Možemo reći da je proces »akulturacije« kave u Zadru trajao gotovo cijelo 18. stoljeće, a tek početkom 19. stoljeća ona postaje prihvaćena među širim slojevima gradskog stanovništva, objašnjava ovaj povjesničar te dodaje kako je sam ritual ispijanja kave tada bio puno sporiji i zahtjevniji nego danas.

– Kava se ispijala vrlo slično kao i danas, ali je cijeli proces bio puno duži i zahtjevniji. Trebalo je imati otvorenu vatru, posebne alate poput »bruštulina« za prženje, a sama priprema trajala je često dulje nego ispijanje, dodaje.

Posebno zanimljivom smatra činjenicu da je kava bila sirovina koja nije dolazila iz lokalnog prostora nego s drugih kontinenta.

– Kava je u Zadar stizala pomorskim putovima s Arapskog poluotoka, Indije i američkog kontinenta, navodi Banović ističući kako je upravo važnost Zadra kao pomorske luke omogućila da grad vrlo rano prihvati kulturu ispijanja kave.

Prva zadarska kavana, prema dostupnim arhivskim zapisima, otvorena je oko 1730. godine na tadašnjem Gospodskom trgu, današnjem Narodnom trgu.

Nastavlja istraživanje

– Vlasnik je bio Calceniga, proizvođač čuvenog pića koje će tek kasnije postati Maraschino. Nakon toga broj kavana raste, pa do 1810. godine bilježimo između 20 i 30 kavana, otkriva Banović napominjući kako su prvi zadarski tzv. kafeterijeri uglavnom bili profesionalni ugostitelji pristigli iz Venecije, Trsta, Ancone…

Današnji kafići nalaze se negdje između kavane i krčme.

– Tadašnje kavane u odnosu na današnje, suvremene kafiće, imale su društvenu i kulturnu dimenziju koja se danas uglavnom izgubila. U kavanama su se okupljali pripadnici viših društvenih slojeva, trgovci, pomorci i poslovni ljudi. Čitale su se novine na različitim jezicima i raspravljalo o politici, trgovini i svakodnevnici, a mogao se čuti i pokoji trač, pojašnjava Banović koji planira nastaviti istraživanje zadarskih kavana.

Budući da je izlaganje održano upravo u Providurovoj palači, povjesničar taj prostor smatra simbolično važnim za razumijevanje cijele priče.

– Iz ove građevine stoljećima se upravljalo velikim dijelom istočne obale Jadrana. Zadar je bio važno administrativno i trgovačko središte pa ne čudi da je upravo ovdje kultura ispijanja kave zaživjela među prvim na ovoj strani obale, zaključio je Banović.