Nedjelja, 14. srpnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

26 C°

MARTIN ERLIĆ

KORIJENIMA VATRENIH (2) U Tinju samo riječi hvale za Erlića: 'Pravi dečko sa sela. Nogometaš i poljoprivrednik!'

Autor: Nina Vigan

18.06.2024. 10:55
KORIJENIMA VATRENIH (2) U Tinju samo riječi hvale za Erlića: 'Pravi dečko sa sela. Nogometaš i poljoprivrednik!'

Foto: ANSIS VENTINS/PIXSELL/LUKA JELIČIĆ



U našem drugom dijelu serijala o vatrenim reprezentativcima, vijugava cesta odvela nas je do plodnih polja ravnokotarskog Tinja, mjesta iz kojeg se pruža pogled na ljepote ovog dijela Zadarske županije. Plodna polja u nizini i Vransko jezero u daljini, ostavljaju bez daha, a tu seosku idilu upotpunjuju zvukovi traktora, Zetora ili Ursusa koji se rano ujutro s poljskih puteva uključuju na glavnu cestu nakon obavljenog posla, a prije nego sunce užari umorne glave.


U Tinju se mnogi bave poljoprivredom, još od sedamdesetih godina. Mještani dane provode u vinogradima, maslinama, maraškama ili, pak, bademima koji su zasađeni u skoro svakom dvorištu. Za njih kažu da su marljivi, naučeni na rad, baš kao i naš reprezentativac, branič Martin Erlić.


FOTO: LUKA JELIČIĆ


32 kuće Erlića


U našem posjetu Tinju razgovarali smo s mještanima koje smo zatekli u centru sela, kod crkve. Luka Bašić kazao nam je kako je pred Erlićem sjajna nogometna karijera.




– Dečko je super, pravi dečko, pravi dečko sa sela, nema tu… i nogometaš i poljoprivrednik. Pomaže tu svima kad dođe, ćaći, materi, braći i sestrama, svaka mu čast. Našoj reprezentaciji sad nakon ove utakmice ne zamjeram ništa, bio je poraz, ali ja sam optimist, nije to prvi put da se ovako dogodi, oni će to sve ispraviti. Erlić sad nije igrao, ali dečko je dobar, pokazao se, pohvaljen je i pred njim je sve. Inače, čitava familija je na mistu i on je ponos za čitavo ovo malo selo. Dečko je skroman, priča sa svima isto kao i da nije tamo di je. A ima nekih koji se ne bi ni tili pozdraviti na ulici. Za Martina samo riječi hvale, kazao nam je Bašić.


Erlić je često prezime u Tinju, tako da su sljedeće dvije osobe koje smo susreli bili baš Erlići, rođaci vatrenom Erliću. Jedan od njih nam je ispričao kako su svi Erlići iz Tinja potekli od 3 brata prije 201 godinu, a sad su u selu 32 kuće koje nose ovo prezime. O brojnosti ovog prezimena, objavljen je i zanimljiv podatak Državnog zavoda za statistiku koji otkriva koliko osoba u Hrvatskoj dijeli prezime s našim nogometnim reprezentativcima, a u kojem stoji da se prezime Erlić nosi 250 osoba u Hrvatskoj.


– Prva liga, super je dečko i ne možeš mu ništa zamjerit. Njegovi se bave poljoprivredom, imaju dosta stabala marušaka, siju mrkve, krumpira, peršina i ostalog. Ima dosta toga, a ima i dosta posla tu. Martin kad dođe tu pomogne im, jer nije on jedan od tih koji dođe pa sve četiri u zrak. On je vridan, sve zna raditi od malih nogu, kazao nam je Petar Erlić kojeg smo upitali stoji li Martinu bolje motika ili lopta.


– Mislim da mu lipše stoji nogomet, nego motika. Inače, otvoren je, pristupačan i lipo se uvijek javi, lipo je odgojen, kazao nam je Petar i pokazao u daljini nogometno igralište u Raštanima gdje je Erlić započeo svoju nogometnu karijeru. Petar nam je kazao kako u selu ima još par perspektivnih nadarenih mladih igrača, o kojima ćemo još slušati.


Luka Bašić


Ne ustručava se ni ovce nahranit


Našem drugom sugovorniku koji nam se pridružio u razgovoru, na majici piše Erlić. On se također zove Erlić, Mile, igrom slučaja Martinov stric.


– Najjače pleme što postoji u Hrvatskoj, našalio se Mile kazavši da Marttina poznaje otkad se rodio. Opisao nam je kratko priču o teškom periodu i životu njegovih roditelja nakon povratka u Tinj, o podizanju petero djece.


– Nakon rata, kad su se vratili živjeli su u štali, kuća je bila srušena nakon rata, a svak se vraćao tad gdje je imao. Svinjac, svinjac, al je tvoje. Martin je s 12 godina otišao u Zagreb, nakon toga u Rijeku, a iz Rijeke u Italiju. Fala bogu uspio je i neka ga samo zdravlje služi. On vam je jako pristupačan, kulturan, sve najbitnije vrline je pokupio. On vam svako malo dođe tu, napravio si je tu i kuću u koju dođe. A kad nam i dođe, ponaša se kao i da je svaki dan s nama, ne ističe se, dođe ovdje i ako sretne koga počasti… i to vam je to. Tako su ga roditelji odgojili. Otac mu je rekao da nikad ne gleda čovika kroz dinar, nego ka čovika, da se svakom lipo javi i lipo priđe, da je dinar prolazan mu je kazao. On se ne ustručava kad dođe ni ovce nahranit, ni u polje poći, višnje brati po sedam dana. On je navikao na to i to je njemu ništa, kazao nam je Mile dok je Petar dodao da mu je vjerojatno drago doći sa svima biti i pomoći im.


Martinovi roditelji ovih dana nisu u Njemačkoj, ostali su doma brinuti se za svoje polje, za svoje životinje, a utakmicu će pratiti u podrumu kuće. Martinovog oca, Nina zvanog Mićo, susreli smo pri povratku s polja, na traktoru nakon odrađenog posla. Nino nam je ispričao kako ga je Martin molio da trenira u Raštanima.


– Desert godina je imao kad me pitao može li ići trenirati. Reko mu: ‘Martine, daj pusti me u miru’. Došli smo ovdje, a ovdje sve porušeno. Taj cili put, sve to što smo proživili, tu neimaštinu … rekao sam mu: »Martine, ti znaš situaciju. Najprije, da ti ćaća reče, moraš biti čovik! Koliko puta mi je rekao da mu pošaljem 100 kn, a ja nemam nego 50. Ali rekao sam mu, da onu kesicu krokija podili sa svim igračima koji s njim igraju. Nikad ne radi razliku između ljudi! To sam mu rekao, kazao je Nino dodavši da Martin sudjeluje kad može u radu u njihovom OPG-u, a nas je zanimalo što misli hoće li nakon nogometne karijere, možda Martin natrag na polje…


Nino Erlić


Posadio 180 maslina


– Martin je isto posadio 180 stabala maslina, a na jesen ćemo još 100 posaditi, al ko zna di će njega život odvesti. Sad će doći, nakon prvenstva, al samo ko zna kad. Možda već i u subotu, ako ne dobijemo. Neki dan, nismo se čuli tu večer nakon poraza. A ako se mi ne čujemo, to znači da nešto ne štima. Ja bi bio najsretniji, da kad dođe na godišnji da ode na odmor, ne u polje. Nek ode s curom, nek ode na putovanje, kazao je Nino koji nam je otkrio da je zadovoljan Martinovom djevojkom, da mu je drago što je došla i upoznala obitelj, polje i životinje.


– Al samo da vam kažem, da sam više ja suza prolio nego itko. Svašta smo mi prošli, al nikom nisam dužan. On je igrao za sve uzraste za reprezentaciju igrao, a često bi mu se desile ozljede, il kolino il rame, il nos. Jednom sam mu rekao: » Zašto ti moraš igrati za reprezentaciju, uvik ti se nešto desi? Vidiš da se ozlijediš, nemaš sriće. A on je meni odgovorio: » Više da mi to u životu nisi rekao. Da ti znaš što u meni proradi kad ja čujem hrvatsku himnu?«. Nikad mu to više neću reći, kazao je Nino ispričavši nam jednu priču koja je mogla okrenuti Martinov život u potpuno drugom smjeru.


– Jedno lito, još davno kad je jednom išao radit liječnički za drugu sezonu, našli su mu da ima problem s desnim kukom. Mislio sam da nije možda problem radi toga što je s nama uvijek radio u polju, pinjuricama vadio mrkvu. Došao mi je plačući da se više ne može bavit nogometom, da su mu rekli da će ako se bude bavio nogometom završiti u invalidskim kolicima. Sad, ko zna što je tu bilo u igri, al srića da ga je pregledao drugi doktor koji se iznenadio tom dijagnozom, koji mu je rekao da će biti vrhunski sportaš, kazao je Nino ponosan što mu je sin danas upravo to, vrhunski sportaš.


Mile Erlić


Petar Erlić