[XXL FOTOGALERIJA] Zadarski se navijači živcirali i znojili, ali svejedno zapjevali

Foto: Luka Jeličić

Ni nesnosne vrućine s kojima se suočavamo ovih dana nisu mogle spriječiti zadarske navijače da se okupe na štekatima gradskih kafića kako bi pratili dvoboj između Vatrenih i albanske reprezentacije. Ne govori se uzalud “Iznad svih Hrvatska”, budući da za brojne Zadrane iznad svih drugih obaveza dolazi bodrenje naših dečkiju. Pogled na većinom prazne ulice Poluotoka (na mjestima odakle pogled ne seže do nekog ekrana) dokazuju da je zaista riječ o najvažnijoj sporednoj stvari u Hrvata.

U tih devedeset minuta koliko traje okršaj – život na Poluotoku staje, sve je ostalo stavljeno je na pauzu.

Dupkom puni kafići

Ne staju jedino konobari koji neprestano na stolove redaju nove boce i friške limenke jer dok su prazne ulice, kafići su dupkom puni. Upravo su barovi omiljeno odredište navijača koji će se složiti da praćenje utakmice nije upola toliko zanimljivo, ako ne podrazumijeva gledanje s ekipom.

Na štekatu, pod hrvatskom zastavom, zajedno se živcira, znoji, hvata za glavu. Pobjegne tu i tamo kakva beštima, ali se i zajedno slavi, plješće i pjeva.

U moru šahovnica, u kafiću na Narodnom trgu, pronašli smo veselu skupinu finskih turistkinja koje su odlučile iskazati podršku našoj reprezentaciji tako što su se obukle u prepoznatljive “kockice”.

– Mi smo iz Finske, ali podržavamo Hrvatsku. Obično gledamo utakmice u barovima. Sviđa nam se jako ova atmosfera. Mislim da će Hrvatska pobijediti 3:0, podijelila je svoja očekivanja Vivi.

Prava navijačka atmosfera dočekala nas je u Zlatnom kutiću, Varoškoj i kultnoj “Sedamdesetduji”, omiljenim okupljalištima lokalaca. Dominirala je dobro raspoložena muška populacija te su nam dečki spremno ponudili vlastite prognoze.

– Bit će 2:0 za nas, golovi Modrić iz penala i Bruno Petković sa 16 metara. Što se tiče zadnjeg poraza, mislim da nam je trebala jedna takva utakmica, tj. nije nam nikad tribala, ali sad ćemo biti jači. Idemo po dvije pobjede i to je to. Naravno da uvijek gledam utakmice u Sedamdesetduje.

Tu smo domaći, domaća je atmosfera, kao da smo doma, kao da smo u vlastitom tinelu, kazao je Filip, dok je u pobjedu bio siguran i Jan koji Vatrene već vidi u četvrtfinalu.

– Mislim da će biti 3:0 za nas da vratimo što smo izgubili u prvoj utakmici. Većinom gledam utakmice u kafiću zbog atmosfere. Doći ćemo u četvrtfinale, prognozirao je Jan.

Optimističan je bio i Adrijano koji je priznao da je s ekipom došao gledati utakmicu jer, između ostaloga, najviše voli pojesti i popiti.

Šušur i dobro društvo

– Mi smo više ovako za poist’ i popit’, ali mislim da ćemo danas naplatiti sve ono što nismo protiv Španjolske, minimalno 5:1. Svaki put gledam utakmicu u kafiću, najviše u Varoškoj zato što je tu šušur, ekipa i dobro je društvo, podijelio je Adrijano.

Ipak, nakon hladnog tuša kojeg nam je u 11. minuti priredio Laci, entuzijazam je među kavanskim navijačima pomalo splasnuo, a navijač Josip na poluvremenu je iznio realniju analizu stanja stvari i nešto mračnije prognoze.

– Previše statično stojimo, ne mičemo se u napadu niti malo, a to Albancima odgovara. Za dalje ne znan šta bi reka, ako se ne promini nešto uskoro, točnije ako ne budu malo dinamičniji u napadu, teško da će išta prominiti. Po ovoj igri, po svemu sudeći, trenutno ne mislin da ćemo proći skupinu.

Ako ovako igramo, može nas ne znan ko pobijediti. Meni je ža samo šta nema nekog žara, neke volje, da ih malo trkački nadvladamo, to bi bilo drugačije. Ovako teško da ćemo proći, pesimističan je bio Josip.

Međutim, nešto se kasnije Hrvatska probudila i preokrenula situaciju u svoju korist pogotkom Kramarića i autogolom Gjasule. Na trenutak se činilo da su Josipova crna predviđanja bila preuranjena te da bi se pobjeda mogla pisati Vatrenima.

Atmosfera je ponovno uzavrela i navijači su, na rubu živaca, nestrpljivo očekivali da sudac “svira kraj”. Ipak, kako u nogometu ništa nije gotovo dok nije gotovo, u posljednjim je minutama Gjasula pogodio za izjednačenje. Okončana je tako prevrtljiva utakmica koja je zasigurno uzela svoj danak po pitanju duševnog mira navijača.

Nakon albanskog zgoditka moglo se čuti pljeskanje manje skupine konobara (po svemu sudeći, albanske nacionalnosti). Ipak, ako ćemo brojati prazne boce koje su za sobom ostavili navijači, nisu albanski ugostitelji jedini koji, unatoč svemu, današnjim danom mogu biti itekako zadovoljni.