Donosimo veliki razgovor s Fra Stipom Nosićem: 'Život odricanja u modernom je društvu je jako težak'

800. obljetnica Rana sv. oca Franje, koju su obilježili redovnici franjevci i brojni vjernici, ima veliko značenje za zadarske franjevce koji baštine višestoljetnu tradiciju u našem gradu. Prije osam stoljeća Franjo Asiški primio je stigme na brdu La Verni. Još prije 630 godina, točnije 1394., događaj stigmatizacije ovjekovječio je rezbarenjem u drvo, u koru zadarske franjevačke crkve Ivan sin Jakova iz Toskane. To je samo jedan od povijesnih dokaza koji Zadar stavljaju u središte franjevačke povijesti, a ta se tradicija, no ne bez teškoća, nastavlja i dan-danas. Franjevci i dalje ponosno stoje kao jedan od stupova gradske vjerske i povijesne tradicije. Razgovarali smo stoga s gvardijanom samostana sv. Frane, fra Stipom Nosićem koji nas je još jednom podsjetio na važnost učenja sv. Franje, ali i ispričao kakva je budućnost franjevaca i svećenika u modernom društvu.

Skromnost i siromaštvo

Povodom ove jubilarne obljetnice stigmatizacije zadarski franjevci planiraju, u suradnji s Gradom Zadrom, ispred svoje crkve postaviti Franjin kip u bronci. Kip, po ideji fra Andrije Bilokapića, radi umjetnik Ilija Skočibušić, a izgled kipa i pozicija temelji se na podatku koji kaže da je Svetac na putu za Sv. Zemlju 1212. posjetio Zadar. Ta tradicija čuva i priču o tome kako je tada sv. Franjo ozdravio opaticu benediktinki iz susjednoga samostana Svetog Nikole, pa su benediktinke franjevcima darovale teren na kojem je izgrađena njihova današnja crkva i samostan.

– Kao prvi svetac kojemu su od strane Crkve priznati znakovi Kristove muke, Franjo je iznimno važan svetac u katoličkoj zajednici, a i mi kao franjevci u periodu smo važnih obljetnica koje slavimo. Sv. Franjo svoje je znakove primio 17. rujna 1224. godine na La Verni. Zato ove godine posebno svečano i slavimo ovog sveca u 800. obljetnici njegove stigmatizacije, započeo je fra Nosić dodavši kako je crkva poznata kao jedna od najstarijih bazilika, najstarija franjevačka crkva na ovim prostorima, a povezana je sa sv. Franjom koji je, kako kaže predaja, prenoćio u tadašnjoj crkvici sv. Jeronima.

– Postulati franjevačkog reda temelje se na skromnosti i siromaštvu. Franjo je kao pjesnik dosta putovao i pisao sve dok nije dobio poziv od Boga da obnovi njegove crkve, koje su tada, kao i kršćanska zajednica općenito, bili na niskim granama. Od prvotnih napora da obnovi fizičke građevine oko Asiza došao je do zaključka da je zapravo pozvan duhovno obnoviti Crkvu. To je bilo vrijeme kada je Crkva bila na najnižim razinama vjere i Franjo je u tom smislu ostao kao simbol svjedočanstva vjere koju je našao u evanđelju i prenio na svoju subraću, ispričao je fra Nosić.

Dio zajednice

Crkva sv. Franje u Zadru već je 1280. dobila naslov bazilike, i najstarija je franjevačka crkva s ove strane Jadrana. I prvi Franjin životopisac Toma Čelanski zabilježio je kako se Franjo s pratiteljem ukrcao na brod u želji da plovi u Siriju kako bi propovijedao kršćansku vjeru i obraćenje Saracenima i drugim nevjernicima. Ali »protivni vjetrovi« neočekivano su ih odnijeli »na obalu Sklavonije«, u hrvatske krajeve. U skladu s tim povijesnim podatkom, fra Bilokapić je instalaciju s kipom sv. Franje nazvao: »Blagoslovljeni brat vjetar«.

– Različiti ogranci franjevačkog reda pokušavaju živjeti prema njegovim postulatima i učenjima. Sve nas je manje i to i mi ovdje u Zadru osjećamo, iako je red u Zadru osnovan još za Franjina života. Kip sa srebrenim reljefom iz 16. stoljeća, procesijski križ koji je nedavno vraćen crkvi i još mnoga blaga samo su dio stoljetne baštine koju u samostanu i crkvi čuvamo, dodao je fra Nosić. Zadar se diči najstarijim franjevačkim samostanom izvan Italije, a on je od davnina sjecište kulturnih i vjerskih događanja, za koji su ljudi još uvijek jako vezani.

– Tako je i danas jer samostan i naš klaustar idealan su prostor za djecu željnu igre i za odrasle željne molitve. Blaženi Jakov Zadranin samo je jedan od znamenitih stanara ovog samostana, a nedavno smo procesijom proslavili njegov značaj, kazao je fra Nosić. Nismo mogli ne dotaknuti se teme sve manjeg interesa za svećenička i redovnička zvanja koji jednako pogađa franjevce, kao i druge redove. Koloplet situacija i interesa, ali i snažno prisustvo franjevaca u njegovoj zajednici, fra Nosića su već u ranom djetinjstvu odveli ka redovništvu, no kaže, danas je mladima iznimno teško odreći se materijalnih bogatstava.

– Jedan od većih razloga je i činjenica da je djece sve manje. Život odricanja u modernom je društvu, koje nudi brojne mogućnosti, jako težak i neprivlačan. S druge se strane promijenio sistem vrijednosti i mentalitet koji ne pogoduju svećenstvu i redovništvu. Franjevaca je, kada sam se ja pridružio redu bilo 20 tisuća, a danas ih je upola manje, rekao je fra Nosić naglasivši kako će im se ove subote u punopravno redovničko članstvo pridružiti još dva redovnika.

FOTO: ANDREJ BRAŠNJIĆ

Bogata baština

– Hrvatsko područje, prvenstveno zahvaljujući franjevačkoj tradiciji u Bosni i Hercegovini, još uvijek relativno dobro stoji po tom pitanju u odnosu na ostatak Europe, dodao je fra Nosić koji je relativno nedavno stigao u Zadar, nakon 19-godišnje službe u Dubrovniku.

– Jako je teško objasniti zašto sam se odlučio za redovničko zvanje. Već nakon osnovne škole odlučio sam se za sjemenište i tada nas je bilo 40 u jednom razredu. Nisu svi naravno završili na mom putu, a mnogima je ta škola otvorila brojna vrata u daljnjem obrazovnom životu. Cijele su zajednice tada bile otvorenije ovom pozivu što je mlade naposljetku vodilo prema ovom daru, objasnio je fra Nosić.

Zadarski se franjevci nadaju kako će i čim skorije početi dugo najavljivana obnova trga sv. Frane, gdje bi po završetku uređenja trebao stajati brončani kip sv. Franje.

– Nama je 800. obljetnica Rana sv. Frane toliko važna da smo to željeli naglasiti ovim činom, poručio je fra Nosić, dok smo hodali crkvom koja je stoljećima dom nekim od najvažnijih zadarskih primjeraka sakralne baštine.

– Živu je povijest uvijek potrebno njegovati, obnavljati i cijeniti. To je živi organizam koji živi ukorak sa svojom zajednicom. Zahvaljujući muzeju dubrovačkog franjevačkog samostana, koji je jako popularan među posjetiteljima, provincija može djelomično financirati radove na sanaciji brojnih naših objekata, a tako i ovog zadarskog. Mada je riznica dubrovačkog samostana nešto skromnija u odnosu na zadarsku, puno je poznatija, kako među građanima, tako i posjetiteljima. Nadamo se da će se to s vremenom promijeniti jer mi se svojom baštinom ponosimo i želimo ju dostojanstveno prezentirati, zaključio je fra Nosić.