ĐIR PO KVARTU (22) Na Crvenim kućama nemaju autobusa, čekaju kanalizaciju i asfalt, ali...

Ovdje, baš na ovom kantunu, tu su bile prve crvene kuće, kazala nam je gospođa koju smo susreli u našem điru po kvartu, pogađate, u kvartu Crvene kuće. Iako većina Zadrana zna za ovaj kvart, nismo sigurni koliko njih zna za podrijetlo imena ovog sve većeg i sve poželjnijeg kvarta.

Sve više mladih

Kako smo na licu mjesta saznali, dok smo stajali pored ruševne crvene kuće obrasle bršljanom, obitelj koja je prva, prije stotinjak godina, naselila ovaj dio grada obojila je svoje kuće u crveno pa se ime zadržalo do dan-danas. Doduše, ovo zdanje više nije crveno, već zeleno pod utjecajem prirode, ali možemo zamisliti kako je veličanstveno izgledalo nekad davno, kad je ovaj kvart polako započinjao svoju priču.

U kvartu su do prije nekoliko godina većinom bile obiteljske kuće, a izgradnjom POS-ovih stanova, manjih stambenih zgrada i nicanjem trgovačkih centara, vizura kvarta znatno se promijenila. Stanovnici ovog kvarata uglavnom su zadovoljni životom ovdje, međutim, kako su nam kazali, ipak ima nedostataka na kojima bi trebalo poraditi.

– U kvartu imamo sve što nam treba, jedino da se konačno više dovrši kanalizacija! A priča se i da će se graditi škola, vrtić, ambulanta i park. Tu gdje je naš Boćarski klub »Crvene kuće« u hangaru gdje se okupljamo, to izgleda da će se rušiti da bi se napravila škola i dvorana. Tu će biti i vrtić i mjesni odbor. Kako je tu napravljena nova zgrada sa sto stanova, većinom su se doselili mladi ljudi i općenito u kvartu ima dosta stanovnika, kazao nam je Slavko, dodavši da su svi planovi izgradnje i napretka kvarta dobrodošli, samo da ih muči gdje će se sad okupljati jer se često sa svojim društvom nalazi baš u hangaru, gdje i mladi i stari bace na karte, igraju šah i slično.

Kako smo u šetnji kvartom susreli i radnike, upitali smo ih u kojoj su fazi radovi na kanalizaciji. Prema odgovoru jednog radnika, čini se da je većina riješena, sad se čeka drugi sloj asfalta. Možda će onda biti riješen i jedan od većih problema za stanovnike ovog kvarta, problem prometovanja autobusne linije, a koji nam je većina sugovornika spomenula.

– Evo ‘vako, odma’ da kažen, cijeli kvart je bez autobusne linije. Moramo ići skroz gore kod Mitrovića ili dole ispod semafora kod mehanizacije. Kad idemo u Supernovu, sve što kupimo moramo vući, lakše bi nam bilo cilim putem pješke. Uprtiš se i vučeš. Nema stanice s jedne, a s druge strane kako su raskopali zbog kanalizacije, autobus isto tako nema pristupa. A da ste došli prošli tjedan, ovdje bi’ našli jezero na cesti. Svako malo, ne znam zbog čega, ali izvire voda. Kanalizacija je postavljena, ali čini se da nisu još završili jer su ponovo nešto kopali. To je problem za većinu ljudi kojima se automobili uništavaju na ove šahtove koji vire. Doduše, ostalo je malo tih neasfaltiranih ulica, rekla nam je Marija i napomenula da bi valjalo urediti do kraja ovaj kvart jer ovo više nije malo naselje kao nekada.

FOTO: ANDREJ BRAŠNJIĆ

Prometni kolaps

Da se ovaj kvart promijenio, posvjedočila nam je i naša sljedeća sugovornica koja nam je kazala kako u kvartu imaju sve što im treba, ali…

– Ima jedno 15 godina da je igralište napravljeno, ali nije obnavljano. Međutim, kako čujem, čini se da je plan napraviti i novi vrtić i školu jer se dosta ljudi doselilo u ovaj kvart. Štoviše, prenaseljeno je postalo, malo su previše toga nakrcali. Bilo mi je lijepo živjeti ovdje, ali sve manje i manje mi je lijepo. Ne znam što bih rekla, prevelika je napučenost. Također, ima i cesta koja je mala, uska, a vozi se u dva smjera i uvijek je neki kolaps. Ovuda djeca prolaze u školu, cesta ničim nije obilježena, označena… Rekli su, kad prođe drugi sloj asfalta da će nešto po tom pitanju napraviti, ali evo već dvije godine skoro čekamo taj drugi sloj i završetak radova. Presporo to sve ide, kazala nam je naša sugovornica.

Nakon što prođete navedenu usku cesticu, dočekaju vas nove zgrade, hangari i malena zelena oaza gdje se čvrsto drži par borova. Pretpostavljamo, područje na kojem bi trebao niknuti novi park. Između zgrada, ponegdje su postavljeni tobogani i ljuljačke, a u šetnji smo susreli gospođu koja je s nama podijelila iskustva života u zgradama.

– Nama ovdje ništa ne fali, kvart k’o kvart. Mlađarija se skuplja tu među zgradama pa bude bučno. Doduše, to mi drugi pričaju, ja kad spavam, ništa ne čujem, meni ne smeta. Ispočetka je u kvartu bilo nemilo nereda, bilo je tuča, policije i hitne kad smo tek došli. Kad sam došla, mislila sam da sam u neki Bronx doselila. Sad se smirilo, srećom. Valjda su se svi skupa upoznali, već smo tu osam godina u ovom kompleksu, ispričala nam je sugovornica koja je željela ostati anonimna.

FOTO: ANDREJ BRAŠNJIĆ

Baby boom

– Mi sve ovdje imamo, ni za što ne moramo daleko. Imam i auto, ali ga ne palim jer svugdje idem pješke. Sve nam je na dohvat ruke. Ovaj kvart je stvarno super, a to govori i jedan Australac koji je tu kupio kuću. Kazao nam je kako je cijeli Zadar prevrnuo, i uzduž i naopačke… da nigdje nama boljeg kvarta od ovog ovdje. I stvarno je! Mir, tišina, nema buke, auta… milina. Puno se ljudi ovdje doselilo, a za sve ima mista jer naš kvart je prekrasan, kazala nam je Meri Bulić kojoj ne smetaju ni raskopane ceste, ni udaljene autobusne stanice jer tako mora biti, mora se raditi, a ljudi se strpjeti.

I sljedeća je sugovornica istaknula mirnoću života u ovom kvartu.

– Nekad prije je bilo nereda u socijalnim zgradama, a sad je mirno. Jedino što su djeca po cijele dane na ulicama kad nema škole. Ali to, naravno, nije problem. Kvart nije tako loš, ima tih nekih nedostataka, ali radi se na tome. K’o i u svakom kvartu, nije nigdje idealno. Problema nema, ali nam je jako slaba povezanost autobusnim linijama. Prije je bus prolazio kroz kvart, ali sad se radi ta cesta pa već godinu dana nemamo busa, već se snalazimo. Srića da nam je po spizu blizu. Inače, ovdje žive uglavnom mlađi ljudi, a jedan dan je bilo toliko bebica, toliko kolica s bebicama i to je bilo tako lijepo vidjeti, prokomentirala je sugovornica i požurila dalje u trgovinu.

FOTO: ANDREJ BRAŠNJIĆ