Bez oproštenja nije moguće živjeti

Blagdan Sv. Leopolda Bogdana Mandića jučer je proslavljen misnim slavljem koje je u crkvi Gospe od Zdravlja u Zadru predvodio mons. Ivan Mustać, župnik katedrale Sv. Stošije.
– Slavimo blagdan Sv. Leopolda Mandića u crkvi Gospe od Zdravlja, jer je povezana s njegovim životom. On je u ovoj crkvi neko vrijeme živio i molio kao redovnik dok su u njoj djelovali franjevci kapucini. Poslije ga je život odveo u Italiju i tamo je doživio puninu svoga života. Ono što mi kao kršćani vjerujemo je oproštenje, jer bez njega nije moguće živjeti. U svetoj misi molimo za oproštenje, ali smo također pozvani opraštati, kazao je mons. Ivan Mustać.
– Mi vjerujemo da su naši grijesi oprošteni u Isusu Kristu. Mi vjerujemo u oproštenje grijeha u vjerovanju na početku svete mise i sakramentu svete ispovijedi. Blagdan Sv. Leopolda Bogdana Mandića upravo želi to pokazati. Sveti Leopold Mandić najprije je bio franjevac, slijedio je karizmu svetoga Franje Asiškog koji je izabrao biti siromašan. To je bila njegova karizma. Mi vidimo da je obnova Crkve dolazila preko siromaha i to je nadahnuće do danas. To je znak Isusa Krista i znak vjerodostojnosti onoga što Crkva govori. S druge strane, znak je vjere koliko Crkva ima sućuti i samilosti prema siromasima, čulo se tijekom euharistijskog slavlja.
– I sveti Leopold Bogdan Mandić je bio vrlo blag prema ljudima koji su dolazili njemu opterećeni svojim grijesima, imao je ljubavi za njih. U toj ljubavi i dobroti oni su vidjeli Božju ljubav. U oproštenju koje su primali, vidjeli su Božje oproštenje. Kaže se da se nije moglo ispovjediti kod svetog Leopolda Bogdana Mandića, a da se čovjek dobro ne ispovjedi i pokaje za svoje grijehe. Mi puno puta idemo na ispovijed, a pitanje je: je li se dobro ispovijedamo, je li imamo duha kajanja i obraćenja, upitao je propovjednik izdvajajući važnost sakramenta pomirenja.
– Mnogi svjedoci kažu da se u njegovoj ispovjedaonici događalo milosno Božje djelovanje po oproštenju grijeha. To je bila njegova karizma. Bog je njemu dao taj dar tako da se mogao preko njega služiti. Ljudi koji su Leopoldu Mandiću dolazili na svetu ispovijed uistinu su se obraćali. To su najveća čudesa koja se događaju u Crkvi. Najveća čudesa su ona koja se događaju na ispovijedi i u čovjekovom srcu. Blago onome koji to može naći, jer to je milost. Blago nama što možemo biti često na ispovijedi. Blago nama što imamo Samostan Sv. Mihovila, Samostan Sv. Frane, redovnike i svećenike u gradu koji su na raspolaganju da mi isto to možemo danas doživjeti u sakramentu svete ispovijedi, zaključio je katedralni župnik.