Nedjelja, 14. srpnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

33 C°

STATUS

DON KREŠO ĆIRAK: 'Župa Obrovac nema ništa s kršćanskim djelovanjem koalicije grada Obrovca'

Autor: Portal ZL

08.04.2024. 12:02
DON KREŠO ĆIRAK: 'Župa Obrovac nema ništa s kršćanskim djelovanjem koalicije grada Obrovca'

Foto: ŽUPA OBROVAC



Župnik župe sv. Josipa u Obrovcu i župe Prikazanja BDM u Medviđi don Krešo Ćirak objavio je na Facebook stranici ‘Župa Obrovac’ status u kojem kritizira vlast Grada Obrovca. Njegov post pod nazivom ‘Obrovački Bili cvitak’ prenosimo u cijelosti:


“Župa se Obrovac ograđuje i nema ništa s kršćanskim djelovanjem trenutačne vladajuće koalicije grada Obrovca. Pored tzv. kršćanskog opredjeljenja ili onoga što papa Franjo naziva „duhovnom svjetovnosti koja u praksi niječe Krista“, čime lokalna vladajuća svita obmanjuje javnost, mogla bi se nabrojiti i druga djelovanja zašto ovo pišem, ali oko toga bi se vodila nekorisna rječoborstva što mi nije nakana. Jednostavno rečeno, želim ukazati, kako je rekao vijetnamski kardinal, sluga Božji François Xavier Nguyen Van Thuan, na postojanje „lažnog evanđelja, različitog od istine“.


Donosim tek dva razloga poradi kojih se kao župnik distanciram od načina upravljanja ovom lokalnom zajednicom želeći potaknuti sve ljude dobre volje da budu vođeni Duhom Kristovim pri odluci kome će povjeriti ovlast zastupanja i promicanja općih interesa i dobrog glasa grada Obrovca. Poradi mirne savjesti želim se javno očitovati imajući na pameti riječi upućene proroku Ezekielu „poslušali oni ili ne poslušali… reci…“. (Ez 2, 5) S obzirom na letargično stanje u kojem se grad Obrovac nalazi ne očekujem da će primatelji ovog pisma poslušati. Međutim, vjerujem da će ih ovaj način komunikacije bar malo više potaknuti na preispitivanje moralnih i duhovnih vrijednosti koje javno zastupaju dok će neki drugi koji više godina žive kao žrtve sadašnjeg sustava u ovim riječima naći utjehu jer nisu sami.


Prvi razlog: . „Tko nije protiv nas, za nas je“


Evanđelist je Marko zapisao: »Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.« A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim po grditi. Tko nije protiv nas, za nas je.« Ovim se citatom vodim kad su u pitanju javni službenici. Dva su zadnja slučaja bila kap koja je prelila čašu razumijevanja:


a) grad je Obrovac bez prethodnog upozorenja tužio župu Obrovac poradi nekretnine napravljene na crkvenom zemljištu nakon što je ista djelomično upisana kao vlasništvo župe Obrovac. Ne pristoji se ići na sud, a da se prije nije razgovaralo.


b) Od predstavnika lokalne vlasti javno je izrečeno „da župnik laže“ nakon što sam ukazao u prigodi komemoracije ubijenih civila da grad Obrovac nije financijski pomogao realizaciju dokumentarnog filma „Kronika zločina u Modrićima“ o stradanjima civila u Zatonu Obrovačkom.


Zbunjen i uznemiren sam si mislio „ako je netko u stanju ovo raditi župi Obrovac i tako se javno izražavati o župniku, što li pak rade građanima i ljudima koji vole ovaj grad?“. Razumljivo mi je, civilna vlast se većinom u bitnim stvarima razmimoilazi s Crkvom i njezinim poslanjem, ali raditi protiv javnog djelovanja župe Obrovac i ovog kraja… što onda tek se radi ljudima koji se njima svjetonazorski suprotstavljaju.


Drugi razlog: “Država to sam ja”


Uvjerio sam se kroz proteklo razdoblje da se ovdje rukovodi sintagmom koju je navodno izrekao francuski kralj Luj XIV : “Država to sam ja” (fr. “L’état c’est moi”). Kralj je u ono vrijeme tako mogao reći bez posljedica, ali u današnjem društvu jednaku odgovornost pored njega snose i „njegovi pobočnici“. Kad sam se savjetovao s drugim ljudima govorili su „pa proći će, a ostat će građevine i spomenici“ koji su u njihovo vrijeme nastali. Ti isti ljudi uopće nisu mislili na sadašnje vjernike i sugrađane. Tko će u tim građevinama stanovati i zar će ti spomenici pred budućim stanovnicima ovog kraja opstati? S obzirom na godine tih ljudi i javne službe na koje su postavljeni smatrao sam da su trebali reagirati poput starca Eleazara (2 Mak 6, 18-31), ali njima znani razlozi su ih potakli na javnu šutnju. Slijedom toga jedna obitelj ovog grada i danas se na sudovima pokušava financijski iscrpiti i diskreditirati (pod pokroviteljstvom grada) jer su se drznuli išta javno reći, dok su drugi sugrađani zaposlenja morali tražiti van ovog grada ili zaposlenja teško da mogu dobiti bez porobljene s(a)vijesti. U takvoj situaciji, samo ljudski gledajući, teško se pronalazi ikakva utjehe koja bi davala optimističniju budućnost ovog kutića Lijepe naše.


Ipak utjeha bi došla od Vas ljudi koji volite ovaj kraj. Podsjetite se da je garnitura rodbinski sljednik ne samo mračnog vremena iz daleke povijesti našeg naroda nego i ove bliže povijesti. Ona govori o poznanstvima i mogućim prijateljstvima s najpoznatijim učesnicima tajkunske privatizacije koja je zasigurno pridonijela da se niste još vratili u ljubljeno Kruševo i druge dijelove našeg grada Obrovca već ste ostali u Zadru i drugim dijelovima Lijepe naše.


Stoga u ime toga budite odgovorni prema vlastitoj savjesti, svjesni narodne poslovice: „Čovjek u životu najskuplje plati jeftine ljude“. Ukoliko netko misli da nije samo ovdje tako nego i drugdje nekꞌ se sjeti i one: „Bolje ti je upaliti jednu malu svijeću nego li cijeli život proklinjati mrak“. Stoga iz ljubavi i poštovanja prema starima koji su poradi vjere i ljubavi prema svom kraju bili obescjenjeni, prezreni i protjerani, – ove se godine spominjemo 80. godina od bezdušnog zločina nad nekima od njih – mislimo na buduće generacije. Također je riječ i o nama koji danas pokušavamo ljudski živjeti. Kršćanska vjerodostojnost zahtjeva u izazovnim trenutcima nositi uskrsnu nadu i onima koji žive kao u zatvoru bez zidova. Slično će i papa Franjo reći: “Korumpirana osoba je nalik čovjeku koja ima loš zadah iz usta. On to ni ne primjećuje, ali zato primjećuju drugi…koji imaju nezahvalnu zadaću staviti mu to do znanja…”.


P. s. Za kraj

Sjećam se misli koja mi je dolazila kad sam se pitao što bi trebalo još učiniti ili kako olakšati breme generaciji koja dolazi, što im ostaviti u duhovno nasljedstvo. Riješenje sam vidio u latinskoj izreci “Damnatio memoriae”- “Osuda sjećanja”. To je bio oblik javne posmrtne kazne koju je Rimski senat mogao donijeti u slučaju izdaje ili neke druge krivice prema Rimskom Carstvu. Smisao kazne bilo je brisanje svih tragova sjećanja ili tragova postojanja osobe protiv koje je kazna izrečena.


Sličnu je osobu papa Franjo opisao ovim riječima „Ne osjeća niti prakticira prijateljstvo, već samo suučesništvo, i to se nazire iz dvosmislenosti njegova govora. Ljigavi su, katkada čak i pristojni, ali lažni. On osobe promatra u njihovoj korisnosti ili u njihovoj beskorisnosti ili štetnosti s obzirom na njegovu svrhu. On ih, ukratko, promatra kao neprijatelje ili kao predmete. Suučesnike, kao nekoga koga će iskoristiti. Korumpirani procjenjuje čovjeka na temelju toga koliko mu može biti koristan, i pokušat će ga uvući u svoj način razmišljanja. On ne vidi čovještvo, on to ne može vidjeti jer je zaslijepljen samim sobom. Njegova je duša navikla na korupciju, ne osjeća da zaudara. Stoga pokušava dovesti druge na razinu svoje osrednjosti da ih koristi, ne mareći za posljedice.“


S obzirom na dugogodišnje stanje u kojem se nalazi ovaj kraj, ovo se više ne tiče jedne osobe ili nekolicine ljudi sebičnih interesa. Takav način javnog djelovanja je stvorio učmalost koja vodi prema relativizaciji životnih vrijednosti, te kako reče papa Franjo „kod vjernika stvara prepreku njihovoj vjeri u Boga“.


Stoga je danas potrebno više od „osude sjećanja“. Shodno tome trebalo bi uvesti neki dan u kalendarskoj godini, prikladnog naziva, koji će biti lijek i pouka budućim upraviteljima kako se ne treba upravljati ovim gradom i ljudima ovog kraja. Da li će se na taj dan izvoditi klaunove dosjetke i šale, organizirati poklade ili održavati znanstvene simpozije nebitno je. Neka to bude novi obrovački dar, „Bili cvitak“ Lijepoj našoj.


Ah, kad bi poslušali…, stoji u objavi.