Četvrtak, 30. svibnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

22 C°

ĐIR PO KVARTU

ĐIR PO KVARTU (8) Arbanasi imaju rajsku šetnicu, a živi se kao na selu: 'Asfalt je katastrofa...'

Autor: Nina Vigan

16.04.2024. 15:29
ĐIR PO KVARTU (8) Arbanasi imaju rajsku šetnicu, a živi se kao na selu: 'Asfalt je katastrofa...'

Foto: MISLAV KLANAC



Arbanasi su poznat kvart u Zadru, jednim dijelom radi svog geografskog položaja i prekrasne šetnice duž obale, a drugim dijelom zahvaljujući brojnim poznatim Arbanasima, pjevačima, sportašima i političarima koji su ponosno isticali svoje arbanaško podrijetlo. Ovo naselje, početkom 18. stoljeća naseljeno je stanovnicima iz područja Skadra i Bara, zbog čijeg je podrijetla naselje i dobilo ime. Danas je ovaj kvart jedan od poželjnijih u Zadru, a mještani čuvaju svoj identitet i između ostalog, jezik, pa je poznat i arbanaški govor kojeg, doduše, govori sve manji broj ljudi.


U našem điru po kvartu susreli smo mještanku koja nam je kazala kako je ovo kvart u kojem ima malo došljaka, kako je malo ljudi doselilo u Arbanase u nekoliko obnovljenih ili novouređenih stambenih zgrada kojih nema puno. Kazala nam je kako se ljudi sve više bave turizmom te kako bi za jedan kvart blizu centra trebao biti bogatiji za puno više sadržaja.


Foto: MISLAV KLANAC


»Mladi dicu ne čine«


– Nemamo ni bankomat, ni poštu, ni kafić, ništa nemamo. Ovdje se živi kako se živi, bez ikakvih sadržaja. Ovdje nema mjesta gdje bismo se mogli družiti, osim kad je neki blagdan ili za feštu. Ovdje se na klupicama okupljaju svaki dan isti ljudi, pa se samo generacije na klupici smjenjuju. Mi smo starosjedioci, tu sam se udala prije 52 godine. Ljudi se ovdje više ne okupljaju, a prije su se okupljali, plesali i pivali. Danas više nitko ni ne priča, a kamoli piva. Sve se promijenilo, osim ove ulice koja je stara, dvoje dice se rodilo u zadnjih petnaest godina, mladi ni dicu ne čine sada, kazala je Perović dodavši da makar imaju lijepu šetnicu.




– Barem imamo dobar položaj, lijepu šetnicu. Svako jutro si kažem da živim u raju, dok idem u šetnju s psom po Karmi. Ne treba mi ništa drugo, kazala je Perović.


Naišli smo na mještanina Stipu, koji se doselio natrag u Arbanase prije pet godina. Njegovi roditelji su odselili iz Arbanasa, a on se vratio. Kako kaže, ovaj kvart je lijep i miran, a one fame o Arbanasima kao opasnom kvartu više nema.


– Što se tiče infrastrukture, tu možemo biti zadovoljni jer evo i na Karmi prave kanalizaciju, pa je i to riješeno. Međutim, nedostaje nam još trgovina, dosta toga, ali najviše bankomat. Kao tu smo u gradu, al kao da smo malo dalje, na periferiji, tako da dosta toga nedostaje. Tu kod crkve, bio je kafić, a sad imamo tamo Nec i onaj na Punti Bajlo. Ovdje u samom centru, po tradiciji, bio je prostor okupljanja i druženja, a sad toga nema. Svakako, ovdje nam je lijepo, mirno, a one fame o Arbanasima, kao da je tu opasno, da su tu Albanci, opasni ljudi… Toga nije ni bilo, a sad se više ni ne spominje tako nešto, napominje Stipe.


Foto: MISLAV KLANAC


Krasni ljudi


Tanja, koja ne živi u Arbanasima, ali već trideset godina radi u kvartu i poznaje ovaj kvart i ljude u njemu, kazala je kako su ovdje u kvartu krasni ljudi uvijek spremni pomoći. Također se slaže s ostalima koji smatraju da bi trebalo biti puno više raznolikog sadržaja u naselju.


– Treba još sadržaja, od trga je napravljen parking, nemamo kafića ovdje, nema bankomata i turiste kad dođu moramo slati na autobusni kolodvor. Ja nisam arbanaška, ali radim tu već trideset godina, slušam ljude i radim s ovim ljudima. Arbanasi su jako krasni ljudi, što se tiče dobrostivosti, spremni su pomoći, a kad dođu ti ljudi sa strane nemaš ih gdje uputiti. Turisti su jako zadovoljni, ali taj bankomat baš fali. Nekad je bio tu kafić, a sad je sve ugašeno, ljudi sjede ispred dućana. Tako blizu grada, a opet tako daleko od grada. Svakako, ovo je miran kvart i kad bih mogla birati gdje ću živjet, izabrala bi Arbanase, kazala nam je Tanja.


Na Trgu Gospe Loretske, susreli smo jednu mještanku koja je željela ostati anonimna, a koja nam se pridružila u razgovoru s Tanjom.


– Ovaj kvart je dobar i miran, ali na neki način selo u malom. Asfalt je katastrofa, ovo je stvarno loše. Otpilaju komad pa zakrpaju, da te Bog sačuva. Kad je kiša, sve je puno lokvi. Niti jedan šaht nije dobar, svi su dignuti kad je kiša. Tada je idem pješke, al po sredini ceste, pa se kolona stvori iza mene. Mislim, ne mogu uskraj ići, ne može se. To je užas, a ovo drugo je sve dobro jer mi je sve blizu. Što god da mi triba, sve mi je blizu, sve obavim u po ure šetnje, napominje mještanka.


Još jedan od Arbanasa koje smo susreli smatra kako ima prostora za napredak naselja.


FOTO: MISLAV KLANAC


Prostor za napredak


– Nedostaje recimo apoteka, nema ni trafike. Dnevne novine i slično, eventualno možete u kafiću kupiti. To su ti nedostaci, dok recimo imamo i liječnike i zubnu ambulantu. Imamo i kafića dva, ali i jedan jedini hotel. U Arbanasima bi trebao biti i neki restoran, Dječji vrtić je tu, al su kapaciteti mali kao i ostatku Hrvatske. Zabavna mjesta su oskudna, kulturnog sadržaja je jako malo iako imamo tu prostoriju za kulturna sastajališta. Tako da oskudijeva taj kulturni život, međutim, postoji u samostanu dvorana koja se može koristiti. Ima mjesta gdje bi se mogli okupiti, samo je sadržaj oskudan jer nema tko to organizirati i održavati, kazao je Đani Josip dodavši da se ne slaže s izjavam drugih da su Arbanasi selo, s obzirom na bogatu povijest ovog kraja.


– Ja bih rekao da smo mi ipak predgrađe, nismo mi selo. Možda smo nekad bili selo, ali s obzirom na to da je grad spojen s ovim djelom, a da smo još ranije u davna vremena imali gradonačelnike i zamjenike gradonačelnika već dugo nismo. Dapače, ovo je nekad davno bi centar, kazao nam je Đani Josip.


U šetnji blizu otočića Sv. Klementa, mjestu gdje mnogi mještani šetaju svoje pse, susreli smo jednu mještanku koja je istaknula nedostatak ograđenog parka za pse, ali kao još važniju stvar naglasila je manjak bankomata i ljekarne.


– Nedostaje jedan ograđen park za pse, to malo gdje ima doduše. Ali znate što definitivno fali – bankomati, dućani, pekare, ljekarna, svašta fali, vidite da nema ništa. Blizu smo grada, ali nema ništa, vidite da ima jedan dućan kod crkve i jedan Konzum i drugo ništa. Lako i za kafiće, ali da imamo za svakodnevan život, obaviti stvari koji nam trebaju osobito starijim ljudima, na primjer, moja baka ne može sama otići skroz do bolnice u apoteku, kazala nam je mještanka.


Đani Josip


STIPE