CAMINO ZADAR: Stopama hodočasnika, rutom od Dikla do Nina

Tijekom proteklih deset do petnaest godina, takozvana generacija milenijevaca ponovno je popularizirala Put svetog Jakova, znan kao Camino de Santiago. No, ponekad, uz najbolju volju, suvremena svakodnevnica potencijalnim se hodočasnicima ispriječi kao prepreka. Ali, ako neće (ili ne mogu) Hrvati Caminu, hoće Camino Hrvatima. Naime, bratovština je pokrenula inicijativu Camino Hrvatska, obnovivši srednjovjekovne hodočasničke rute kojima se iz Lijepe Naše putovalo prema Composteli. Do sada je uspostavljeno preko deset Camino ruta na tlu Hrvatske, a najnoviji dodatak bogatoj mreži hodočasničkih putova je nedavno realizirani Camino Zadar koji prolazi poljima i šumama te ruralnim, ali i urbanim sredinama Zadarske županije.

Osam dana

Camino Zadar, otvoren prije nešto više od mjesec dana, proteže se na 154 km, a predviđeno trajanje hodočašća je osam dana. Početna je točka mjesto Pirovac, na rubu susjedne županije, odakle se kreće prema povijesnom naselju Vrana. Drugi dan predviđa šetnju do Svetog Filipa i Jakova, dok treća etapa završava u Sukošanu. Četvrtog dana se iz Sukošana ide prema Zadru, a petoga iz Zadra do Nina. Iz Nina se ide prema Ražancu, dok se predzadnjeg dana stiže do Maslenice. Posljednja etapa hodočašća kreće iz Maslenice, a završava u Selinama, nakon čega se može nastaviti put do NP Mala Paklenica i ostataka crkve svetog Jakova.

Ona najkraća etapa, od Zadra do Nina, duga je tek nešto više od 14 km. Počinje u Diklu čije, na mjestima neasfaltirane i prašnjave ceste, ako ništa, ovoga puta barem evociraju duh minulih vremena. Put vodi kroz samo srce starog Dikla, prolazeći pored romaničke crkvice sv. Martina koja je uklopljena u kompleks bivšeg kaštela obitelji Strmić, iznad kojeg se izdiže prepoznatljiva kula.

Uočavaju se prepoznatljive oznake, žute Camino strelice na modroj pozadini. Ovi znakovi putokaz su hodočasnicima, a osobito su dobrodošao orijentir na raskrižjima. Etapa nastavlja uzbrdicom prema Kožinu, mirnim poljskim putem usporedno kojem rastu borovi. Vidokrugom dominira jarko žuta gospina trava, kao i roze latice divljeg pelina. Put tek ovlaš prolazi kroz Kožino, a prelaskom preko glavne prometnice, Camino hodočasnika vodi dublje u unutrašnjost…

Čančare, blavori, trava

U zaseoku Prorokovići, podno Ninskih Stanova, okućnice bogato ukrašene cvijećem, poneki kokošinjac, mačke koje su se prepustile proljetnoj fjaki i pas čuvar koji lavežom signalizira da uljezi, kao ni putnici namjernici, nisu dobrodošli. Njihovi vlasnici većinom su u kućama, vrijeme je objeda. Staze po izlasku iz sela znatno su uže i većinom zarasle, s obzirom na to da je već prošla sredina svibnja. Zemlja pod nogama izrazito je crvena pa su plavo-žute oznake tim uočljivije. Približavanjen Ninu, ne vide se drugi hodočasnici. Ipak, to ne čudi previše jer je ruta još nova te su u svibnju sunčeve zrake već jake i opasne, a putovi obrasli visokom travom. Umjesto ljudi, čančare šuškaju u niskom raslinju, blavori se sunčaju, jedan poduži kravosas uznemiren koracima te preplašeni šareni fazani.

Neposredno prije dolaska u Nin hodočasnici moraju proći poljem u kojem ih trava gotovo nadvisuje Probijanje kroz ovu dalmatinsku »prašumu« zahtjeva obazrivo oko. Srećom, na putu su tek bezopasni gušteri. Iznad zelenih vlati u daljini se primjećuje tvrđava sv. Nikole. Dolaskom u Nin, hodočasdnike na obali »pozdravlja« kip kneza Branimira. Prelaskom preko kamenog mostića ulazi se u ovaj pitoreskni kraljevski gradić u kojem se već osjeća šušur turističke sezone. Krajnje odredište ove etape je crkva svetog Anselma koja nudi dobrodošao hlad nakon prijeđenih kilometara pod suncem.

Nakon ovog kratkog izleta u hodočasničku priču i prijeđenih tek petnaestak kilometara nameće se misao koja će možda zazvučati ponešto pretenciozno ili patetično. No, hodajući Caminom, već s prijeđenim prvim kilometrima, nema brige, jedino što okupira misli je pronaći onu iduću plavo-žutu oznaku koja će umiriti, iznova uvjeriti da smo na pravom putu…