BRIGE I UDRUGE Zurak: Ponekad imam osjećaj kao da smo i dalje u poslijeratnoj 1997. godini

Već drugu godinu zaredom, tehnički proračun koji je na snazi usporava ili ograničava upravljanje financijama o kojima ovise brojni projekti, a osim projekata u nezavidnoj poziciji su se našli brojni korisnici i udruge koje u velikom dijelu ovise o proračunskim sredstvima.

Neke od spomenutih udruga su i braniteljske udruge nastale nakon Domovinskog rata, koje brinu o svojim članovima, ali i svim građanima koji im se obrate za pomoć. U sklopu svojih programa, organiziranju razne radionice, savjetovanja ili, pak, humanitarnu i liječničku pomoć, sve u svrhu dostojanstvenog života branitelja i njihovih obitelji.

Foto: Luka Jeličić

Gomilaju se računi i opomene

O funkcioniranju spomenutih udruga u ovim financijskim okolnostima, razgovarali smo s predsjednikom Udruge hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a, Jerom Zurkom i Ljubicom Krcić, predsjednicom Udruge hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata.

– U udruzi imamo puno programa, a svi troškovi su uvećani radi inflacije. Jako nam je teško sve to pratiti i imamo jako puno neplaćenih računa. Svakako, dobijemo pomoć Grada pa kad su nam u prvom kvartalu uplatili 2.000 eura odmah smo platili sve režije i dugove koje smo imali. Javili smo se na javni poziv od Grada i u drugom kvartalu. Ugovor je potpisan, ali novac još čekamo kako bismo platili opomene i račune koji se gomilaju. Žalosno je da je jedan ovako predivan grad u blokadi, da se ne mogu provoditi projekti i sve ono obuhvaćeno proračunom, da sve službe, udruge i građani pate zbog neslaganja, kazala je Krcić dodavši da ju je sram što još od ožujka imaju neplaćene račune.

Arhiva ZL/Ljubica Krcić, predsjednica Udruge hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata

Krcić nam je potvrdila kako se ne oslanjaju samo na proračun, već se prijavljuju i na druge natječaje kojima bi mogli osigurati sredstva.

– Trenutno čekamo da se objavi natječaj Zaklade za razvoj civilnog društva i da se javimo na taj poziv. Želimo dostojanstveno raditi, vrijedni smo i zajednički rješavamo sve probleme, naglasila je Krcić s kojom iste probleme dijeli i predsjednik Udruge hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a.

Snalaze se nekako

Zurak nam je istaknuo kako je zahvalan Gradu i Županiji, jer zahvaljujući njima udruga ipak može nastaviti s radom.

– Osobno mogu samo zahvaliti Gradu i Županiji jer udruga može raditi. Da nije njih, mogli bismo staviti ključ i bravu i gotovo. A da vam ne govorim koliko ljudi dolazi po pomoć! Svakodnevno nam dolaze ljudi na savjetovanje ili traže neku pomoć, pa ponekad imam osjećaj kao da smo i dalje u poslijeratnoj 1997. godini. Imamo ljude koji još nisu riješili svoje status, invaliditet ili mirovinu pa traže pomoć, a također upućujemo ljude za sistematske preglede i tu se dosta ljudi odaziva. Svakako, tu smo za svih koji imaju bilo kakve probleme. Neki branitelji su sad prošli šezdesete godine i češće obolijevaju, kazao je Zurak dodavši da aktivno rade, svakodnevno.

Arhiva ZL/Jere Zurak, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a

– Imamo jednu zaposlenicu koja se brine za administraciju, a ja sam, recimo, terenac. Puno puta sam rekao, a to sam ponovio i na sastanku u Županiji, da bih volio da udruge koje imaju zaposlene preuzme Grad i da bar njihove plaće financira. To što dobijemo, to u jedan mjesec potrošimo. Ono što dobijemo od Grada ili Županije uplaćuje se za minimalnu plaću zaposlenika, a za udrugu ostaje – nula eura. Međutim, iako smo pod blokadom mogu zahvaliti Gradu jer nam izlaze u susret i uplate neka sredstva kojima mogu isplatiti plaću, kazao je Zurak dodavši da zna da nije lako ni Gradu jer samo iz Domovinskog rata ima šezdeset udruga.

– Prijavljujemo se i na druge natječaje, ali neki nisu u stanju ni odgovoriti u zakazanom roku. Odazivamo se na brojna događanja i obljetnice, a znate za vijence i svijeće treba izdvojiti dosta novaca. To je potrošni materijal udruge, isto kao i uredski materijal potreban za svakodnevno obavljanje poslova. Ali mi se borimo i radimo, snalazimo se nekako. Ako ne nađemo načina, ljude pošaljemo u Ministarstvo branitelja ili Ured za obranu. Ako treba za doktore, za odlaske u druge gradove na pretrage…. Mučimo se, pomažemo na bilo koji način svojim hrvatskim braniteljima, bili članovi udruge ili ne. Ali, nažalost, sve nas je manje i manje… zaključio je Zurak.