Utorak, 18. lipnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

31 C°

TREĆA DOB

Nedostaje mjesta u domovima, ali i javnog sufinanciranja smještaja

Autor: Iva Bucić

18.08.2023. 14:27
Nedostaje mjesta u domovima, ali i javnog sufinanciranja smještaja

Foto: Arhiva ZL



Sveopći val poskupljenja velik je udar na mizeran kućni budžet umirovljenika. S prosječnom mirovinom od 467 eura teško je poplaćati sve neophodno za život, a ako uz to treba platiti i smještaj u domu za starije i nemoćne, postaje jasno da su umirovljenici potpuno ovisni o pomoći obitelji i države. Naime, cijena privatnog doma u Zadarskoj županiji kreće se oko 1000 eura, dakle više nego dvostruko više od prosječne mirovine.


Iako se umirovljenicima ta cifra može učiniti astronomska, privatni su domovi u konačnici jeftiniji od javnih domova, u kojima doduše korisnicima smještaj sufinanciraju porezni obveznici.


U Zadarskoj županiji ima više od 43 tisuće umirovljenika, a kreveta u domovima ima tek nešto više od 1100. Od ukupno 34 doma u županiji, samo su tri javna, a ostatak čine mali privatni domovi s kapacitetom od 10 do 20 ležajeva. Njihovi su kapaciteti mahom popunjeni, a cijena je više-manje podjednaka na svim adresama.


Popunjeni kapaciteti




Ravnateljica Doma za starije »Katica« Ivana Bačić kaže da su svi kapaciteti u novootvorenom domu u Bibinjama popunjeni, a mjesečna cijena smještaja za korisnike iznosi 1000 eura. Popunjeni su i kapaciteti Obiteljskog doma za starije Filipi, gdje cijena varira od 900 do 1000 eura.


– Imamo 20 ležajeva, ali mjesta više nema. Dogodi se da se oslobodi jedno ili dva mjesta, ali to se jako brzo popuni. Liste čekanja nemamo, jer se ljudi uglavnom snađu dok se ne oslobodi neko mjesto. Naime, uglavnom je riječ o hitnim situacijama, dakle ili ljudima koji su tek otpušteni iz bolnice ili koji su pali i ozlijedili se, pa im je potrebna stalna njega, tumači Sanja Filipi iz Obiteljskog doma za starije Filipi.


Jednaka je situacija i u privatnom domu Kaštelanac u Sv. Filipu i Jakovu, u kojem je također zauzeto svih 20 ležajeva. Ondje dom košta 800 eura za pokretne i 930 eura za nepokretne korisnike.


– Povisili smo cijene proljetos, ali morali smo jer ih 10 godina nismo mijenjali. A sve je u međuvremenu znatno poskupjelo. Kada smo počeli raditi, litra mlijeka koštala je tri kune, a primjerice litra lož ulja za ogrjev 3,5 kuna, kazuje Manda Kaštelanac.


Gospođa Kaštelanac potvrđuje da je potražnja velika, pa se prazni kreveti popune već u roku od nekoliko dana.


Nešto manje od polovice smještajnih kapaciteta u županiji otpada na jedan županijski i dva državna doma, u kojima se korisnicima subvencionira dio troškova. Konkretno, Dom za psihički bolesne odrasle osobe Sveti Frane ima 60 ležajeva, a Dom za psihički bolesne odrasle osobe Zemunik 150 ležajeva. Osim ta dva državna doma, na području županije djeluje i Dom za starije Zadar, u kojem ima 299 mjesta.


Uvođenje vaučera


Predsjednik Udruge zdravstvene njege, rehabilitacije i socijalne skrbi pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, Pavo Ćorluka, zagovara uvođenje vaučera za sufinanciranje domskog smještaja, bilo u javnom ili privatnom domu.


– Umirovljenicima jest skupo, ali treba naglasiti da je s cijenom od tisuću eura upitna ekonomska održivost privatnih domova. Naime, u javnim domovima korisnici plaćaju u prosjeku 500 eura, a država subvencionira razliku do iznosa od 1260 eura, ističe Ćorluka.


Iako porezni obveznici sufinanciraju smještaj u javnim obiteljskim domovima, jedini kriterij za prijem u gradski ili županijski dom je vrijeme prijave, a ne zdravstveno ili financijsko stanje prijavitelja.


– Zašto stvaramo kastu povlaštenih ljudi u državi i svi mi porezni obveznici njih financiramo, a među njima ima dobrih 40 posto koji su platežne moći da si mogu platiti vrlo kvalitetne smještaje? Smatram da bi takvi ljudi i u javnim domovima trebali plaćati punu cijenu, a istovremeno postoji grupacija ljudi kojima apsolutno treba u potpunosti sufinancirati smještaj, govori Ćorluka.


No Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike radi na tome da se prekine ovakva praksa, pa bi se od početka sljedeće godine trebala promijeniti metodologija izračuna cijene smještaja. Određeni pomak već je napravljen definiranjem četiri kategorije subvencioniranja u javnim domovima, naglašava Ćorluka, no ne vidi potrebu da država ili županije otvaraju nove domove.


– Uopće ne vidim potrebu da se država petlja u gradnju domova. Vidim jedino potrebu da država sufinancira smještaj ljudima kroz vaučere, naglašava Ćorluka.


Ćorluka se, osim za uvođenje vaučera, zalaže za izvaninstitucionalno zbrinjavanje, što u konačnici potiče i Europska unija.


– Nekim kategorijama ljudi potrebna je konstantna skrb i njega, no pokretnim ljudima trebaju drugačiji oblici brige koji bi im omogućili da se što dulje zadrže u svom okruženju. Kad osobu vodite u smještaj, odvlačite je od sredine u kojoj se ona naučila gdje će popiti kavu, otići po novine, popričati sa susjedima. Odjednom osobu odvlačite od svega toga i treba vremena za prilagodbu novim uvjetima življenja, objašnjava Ćorluka.


Jedan od načina poticanja izvaninstitucionalnog zbrinjavanja je zapošljavanje gerontodomaćica koje starijim osobama pomažu u obavljanju svakodnevnih zadataka, poput kuhanja, čišćenja, plaćanja računa i odlaska po namirnice, medicinska pomagala i lijekove. Gerontodomaćice diljem županije za sada financira EU, no to bi općine trebale iskoristiti da se pokrenu, organiziraju i stvore kritičnu masu, smatra Ćorluka.


– Kada EU više ne bude financirala takve projekte, normalno da će dio sufinancirati građani, a dio lokalna samouprava, to i jest razlog zašto plaćamo poreze i prireze, zaključuje Ćorluka.