Četvrtak, 16. svibnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

BADNJAK

Na dobro vam došao Badnji dan! Donosimo običaje i tradiciju u Zadarskoj županiji

Autor: Nina Vigan

24.12.2023. 15:18
Na dobro vam došao Badnji dan! Donosimo običaje i tradiciju u Zadarskoj županiji

Foto: MISLAV KLANAC



Vrijeme došašća i Božića, vrijeme je radosnog iščekivanja, koje podrazumijeva brojne pripreme i običaje koji ih prate. Vrijeme je to kićenja bora, božićnih pjesama, darivanja i molitve. U Zadarskoj županiji običaji su dosta slični, a opet – razlikuju se od mjesta do mjesta. Darivanje bi ponegdje započelo za vrijeme došašća, nedjeljama kada su majke i očevi častili djecu. U mjestu Radovin, kako nam je ispričao Ivica Dundović, voditelj KUD-a Radovin, nedjelja nakon Sv. Luce se zvala »Materca«, vrijeme kada majke časte svoju djecu fritulama. Druga nedjelja se zvala »Očiči« kad su se očevi trebali pokazati i častiti djecu. Nakon toga dolazi Božić, zatim Stipanja, a dan poslije sv. Ivana slijedi dan koji su u narodu zvali »Mladenci«.


Rodila vam pšenica bjelica


– Tad su djeca išla za svetu Lucu išla po šumu, kako bi dobili fritule, a matere bi im rekle: »Ajte dico moja kupte šumicu, danas su Materce«. Isto se ponavljalo i za Očiće. Bilo je to vrijeme veselja, radosti, sreće i blagostanja. Naši stari su bili sirotinja materijalnim, a bogataši duhovnim dobrima, kazao je Dundović, dodajući kako su Materce, Očići i Mladenci preslika Svete Obitelji.


Dan uoči Badnjaka vezan je uz ognjište, uz stari indoeuropski običaj koji je zabilježen na našem području, a odnosi se na paljenje panja badnjaka. Već mjesec dana prije Božića pripremaju se drva, najčešće hrast, ali i smrika, a ponegdje maslina. Drvo se ostavlja uz ognjište da se suši sve do Božića. Ponegdje se panj badnjak posipao pšenicom dok ga je domaćin unosio na ognjište. Gorio je kroz sve dane božićne osmine, a osobito dobar znak je bio ako bi gorio do Nove godine. Nakon što bi i zadnji dio izgorio, pepeo bi se zakopao u vrt, jer je badnjak bio blagoslovljen. Etnologinja, Jasenka Lulić Štorić, opisala je proces unošenja panja badnjaka.




– U jadranskom se području donosilo jedno badnje drvo, a u dinarskom području tri panja badnjaka. Kad domaćin donosi panj badnjak, unosi ga uz izgovaranje ovih riječi: » Na dobro vam došla Badnja veče, Božić, Stipanja, Ivanja, Mladinci, Mlado lito! Da nam rodi novo žito! Rodila vam pšenica bjelica i u kući kurata dičica!« U dinarskoj zoni bi se to izgovaralo sva tri puta kad bi se u kuću unosio panj. Nakon toga, isti bi se stavio na kamin, poškropio bi se blagoslovljenom vodom i onda bi se, ponavljajući isti tekst, donijela slama. Ona se »prosipala« oko ognjišta, a negdje bi se na njoj i jelo. Naravno, na Badnji dan posna i nemrsna hrana, kazala je umirovljena etnologinja Lulić Štorić.


Panj se posipalo žitom i vinom


Livio Marijan, poznati zadarski etnolog i đakon, opisao nam je kako su i otočani palili panj banjak na sličan način kao u zaleđu, ali uz razlike pri izgovaranju pozdrava ukućanima.


– Obično se govorilo: »Na dobro vam došla Badnja večer i sutrašnji dan Božića ili Porođenje Gospodinovo pa Stipanja, Ivanja, Mlado leto ili lito, Vodokršća i ostalo sve godišće! Rodila van šenica bilica, i u polju vinova lozica, a u kući malena dičica!« Panj se stavljao na ognjište i palio se tijekom svih dvanaest »dana od Božića«, odnosno do Tri kralja kada se zadnji ugarak nosio u maslinik ili trsje kako bi bolje rodilo. Panj se negdje, npr. u Dragovama na Dugom otoku zvao ‘’did’’ a posipalo ga se žitom i vinom, što ukazuje na veliku još pretkršćansku starinu tog običaja koji je svakako imao neke veze sa štovanjem predaka, kazao je Marjan.


Etnologinja Lulić Štorić je istaknula također kako se običaj paljenja panja badnjaka počeo gubiti u vrijeme kad je narod prešao na korištenje peći ili špakera. Međutim, duha Božića i očuvanja tradicije ne nedostaje u obitelji Zorka Bolonje u Radovinu, koji po riječima Ivice Dundovića, njeguje običaje baš onako kako su to radili naši stari. Riječ je o pretkršćanskom običaju stočarske kulture, blagoslova i hranjena blaga na Badanjak.


– Malo tko još pali panj badnjak, međutim još ih manje njeguje običaj dočekivanja ovaca iz polja i nazdravljanja ovnu. To još prakticira Zorko Bolonja, koji također tor blagoslivlja tamjanom. Peče se i poseban kruh za ovna, koji se umače u vino. Kao što se odnosilo prema gospodaru kuće, tako se i prema ovnu odnosilo prema gospodaru štale, tj. stada, kazao je Dundović, a Bolonja je dodao da je njegov otac tako radio te da će on i nastaviti. Još jedan od zanimljivijih božićnih običaja u Zadarskoj županiji je i običaj biranja kralja na otocima.


Foto: KUD RADOVIN/Ivica Dundović


Biranje kralja


– Običaj biranja kralja je postojao gotovo na svim otocima, a na otoku Ižu je živio sve do 1870-ih godina. Poznat je povijesni opis tog običaja na blagdan Tri kralja s otoka Molata iz 17. stoljeća. Seoski starješine i glavari kuća izabrali bi jednoga između sebe da bude kralj i »da dade čast svemu puku«, to jest da u božićno vrijeme časti pučanstvo. Najčešće su to radili na svetog Stjepana, svetog Ivana ili na Sveta tri kralja. Kralj nije imao nikakve vlasti, već je više služio kao zabava. Kralja su tijekom božićnih blagdana pratili u povorci na misu sa zastavama, svirajući na mjeh i udarajući u bubnjeve. Često je kralj s družinom organizirao i rukovodio paljenje kolede na seoskom okupljalištu, a na samom kraju božićnih fešti, obično na Tri kralja, častio je cijelo mjesto na velikoj seoskoj gozbi.


Obično je tada i predavao »kraljevanje« ili »čast« novom kralju. Kako bilježe povijesni podaci, na tim gozbama se puno trošilo, a bilo je i nereda. Upravo zato što je kraljeve bacao u velike troškove i dugove, običaj je nestao tijekom 19. stoljeća. Konkretno u Velom Ižu, posljednji kralj nije se htio prihvatiti tog običaja i kada ga je selo dalo na sud zbog toga, sud je presudio u njegovu korist. Tako je običaj nestao. U Velom Ižu su neki elementi tog običajaobnovljeni 1970-ih godina, ali u folklorno-zabavnom obliku u sklopu ljetne turističke fešte, što nije više bio izvorni običaj kakav je nekad bio. I na otoku Silbi je bilo pokušaja obnove tog običaja posljednjih godina u božićno-novogodišnje vrijeme, kazao je Marijan.


Drugi običaj na otocima o Božiću bio je kolendanje – obilaženje kuća uz »nazivanje« ili čestitanje blagdana s posebnim pjesmicama zvanim »kolende«’.


– U Kalima na otoku Ugljanu se do pred koju godinu, a možda i danas, sačuvao običaj u kojem skupina djece s tamjanom obilaze selo, ulaze u kuće i recitiraju kolendu u kojoj čestitaju blagdane. Tada recitiraju: »Otvorite škafetini, podilite baškotini, otvorite skrinjetine, podilite smokvetine…« i druge delicije, kazao je Marijan.


Jasenka Lulić Štorić, Foto: Arif Sitnica


Pučko veselje u Bibinjama


Branko Vuica, mještanin Bibinja, opisao nam je običaj pjevanja osmina, koji se i dan danas njeguje u Bibinjama.


– Župa Bibinje ima svoj stari stoljetni običaj, a to je osmina. Osmina se slavi točno osam dana od Božića. U crkvi sv. Roka, okupi se i staro i mlado. Tada loncijaju zvona sv. Roka, pivaju se božićne pisme, vesele se vjernici brzom dolasku i porođenju našeg malog Isusa Krista. Uz božićne pisme i veselje, vjernici se okrijepe fritulama i kolačima, ističe Vuica.


Običaj koji još i danas živi je običaj paljenja kolede, koji je poznat je po Mediteranu i po cijelom Balkanu, a Branko Vuica iz Bibinja nam je dočarao te blagdanske dane u svom mjestu.


– Na Badnju večer se obavezno sprema bakalar, a okupi se cila obitelj za stolom uz upaljene blagoslovljene sviće. Glavar kuće za večerom obavezno u svoj priručni kadinjak uzme žerave iz špakera, stavi tamjana i uz molitvu blagoslivlja svoje objekte, uz obaveznu molitvu za pokojne. Također, svaki kvart u Bibinjama ima svoju koledu, oganj, veliku vatru na otvorenom. Poslije večere na Badnjak oko kolede se okupe svi susjedi.Tako kolede obilaze i susjedi i idu od jedne do druge, da vidu di je bolja i veća. Koleda nas podsjeća na naše pokojne, kojih se sjetimo u pričama i molitvama. Na sam Božić u župi ima tri mise, a uz slavlje i svečani ručak svak sa svojom obitelji u miru i veselju slavi Isusovo rođenje. Sutradan, na dan Sv. Stipana u crkvi sv. Roka bude misa, a posli mise je blagoslov velike kolede ispred crkve. Na koledi se moli i piva Večernja za sve naše pokojne. Posli molitve se nastavlja pučko veselje koje traje dugo u noć. Drva za koledu se skupljaju traktorom po mistu tako da svaka kuća dade po neko drvo, što je za svaku pohvalu, naglašava Vuica. Koleda se pali diljem županije, pa tako i u Dragama, ali na Stipanju. Voditeljica KUD-a Sv. Ante Drage, Bosiljka Stojanov, istaknula je kako se trude održati običaj paljenja kolede na dan Sv. Stipana.


– Kod nas se to zove koleba, naloži se vatra, svi su dobrodošli da uživaju u tom blagdanskom ozračju. Družimo se popodne, pali s vatra, časti s mendulama i fritulama, rakijom i vinom, te slavi rođenje Isusovo. Imamo namjeru to održavati,a pohvalno je da su nam se i mladi pridružili. Par dana prije svi skupljamo drva, dogovaramo se, svi skupa radimo, a kasnije uživamo u druženju, istaknula je Stojanov.


Stari običaji koji se još uvijek njeguju, dio su života kakav su naši stari vodili prije, u zadružnim obiteljima, uz suživotu s prirodom. Kako vrijeme ide običaji se naravno mijenjaju. Kako kaže Lulić Štorić, noviji običaji su oni poput kićenja bora, iščekivanja Djeda Mraza, paljenja adventskih svijeća ili sijanje pšenice za Božić.