Mons. Zgrablić za prezbitere zaredio don Mladena Protića i don Marija Karadakića

O kako je veliki svećenik, uzdahnuo je Ivan Maria Vianney, sveti župnik arški. Kada bi to svećenik shvatio, umro bi. Bog ga sluša: on izgovara dvije riječi, a naš Gospodin silazi s neba na njegov glas i zatvara se u malu hostiju – rekao je, između ostalog, mons. Milan Zgrablić, zadarski nadbiskup, koji je danas, u vjernicima ispunjenoj katedrali sv. Stošije, zaredio za red prezbiterata don Marija Karadakića iz župe Kistanje i don Mladena Protića iz župe Sukošan, koji su do sada imali službu đakona.

Citirajući arškog župnika mons. Zgrablić je rekao i kako je “svećenik najveće blago koje Bog može dati nekoj župi, i jedna od najdragocjenijih darova Božanskog milosrđa”.

– Misli svetog arškog župnika Crkva kroz sva stoljeća svoga postojanja njeguje i proživljava te i nas danas ispunja radošću i zahvalnošću. Sudjelujući u ovom činu svećeničkog ređenja đakona don Mladena i don Marija s velikom zahvalnošću dobrome Bogu i poniznošću srca, ova mjesna Crkva s radošću prima tako dragocjeni Božji dar svećeništva koje ovom puku dobri Bog daruje kao izraz i djelo svog bezgraničnog milosrđa koje se nastavlja u spasenjskom djelu Isusa Krista po svećeničkom služenju u Crkvi i po Crkvi – naglasio je mons. Zgrablić i dodao:

– Veličina svećeništva proizlazi iz dara milosti Božje a ne sposobnosti, vještini ili mara pojedinca. Sveti nas Toma Akvinski podsjeća kako Božja milost ima apsolutni primat u životu te kaže: Najmanji dar milosti veći je od naravnog dobra čitavog svemira. Svećenik je pozvan biti suradnik s milošću koju je primio svjestan da ga je Gospodin odabrao i pozvao prema svojem naumu i izboru. Zahvaljujemo milosrdnom Bogu na daru milosti svećeništva ovoj našoj braći koju izabiremo za red prezbiterata.

Sveti red

Zadarski nadbiskup, kojem je ovo bilo prvo ređenje svećenika u njegovoj službi preuzetoj u siječnju ove godine od mons. Želimira Puljića, dodao je kako “Isusov poziv među apostolima govori o bitnim elementa apostolske i svećeničke službe”.

– Isus poziva apostole najprije da budu s njime. Ovo biti s Isusom nije samo fizički biti uz nekoga. Biti s Isusom ima po sakramentu svetog reda posebno značenje u svojoj biti. Sakrament svetog reda svojom milosnim djelovanjem u snazi Duha Svetoga čini ređenika dionikom Kristova svećeništva i dublje i intimnije povezuje ljudsku narav s Kristovom svećeničkom naravi i poslanjem.

Ređenici će biti po sakramentu svetog reda, kako kaže papa Franjo, suobličeni Kristu Velikom i Vječnom Svećeniku i bit će posvećeni kao istinski svećenici Novoga Saveza, i kao takvi, sjedinjeni u svećeništvu njihova biskupa, bit će navjestitelji Evanđelja, pastiri Naroda Božjega, i predsjedat će liturgijskim činima, a napose u slavlju Gospodnje žrtve. Svećenik to nikada ne smije zaboraviti.

Poslanje svakog svećenika ovisit će o svijesti o sakramentalnoj stvarnosti novog bića, kaže papa Benedikt XVI. u enciklici Bog je ljubav. Poslanje svećenika ovisi o sigurnosti vlastitog identiteta, koji nije izgrađen vlastitim snagama i umijećem već je besplatno i od Boga darovan i od čovjeka primljen te o tome ovisi njegov uvijek novi zanos prema poslanju.

I za prezbitera vrijedi: Biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke ideje, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i s time konačni pravac.

Obratio se potom pastir zadarske crkve i ređenicima.

– Dijelite Riječ Božju svima, onu Riječ koju ste s radošću primili. Prisjećajte se svoje prošlosti, onog dara Riječi kojih ste primili preko svoje majke, bake, vjeroučitelja i cijele Crkve. Pažljivo čitajte i razmatrajte Riječ Božju kako biste uzvjerovali ono što ste pročitali, naučavajte što ste prihvatili u vjeri, živite što navješćujete.

Hranite Narod Božji porukom Riječi Božje. Radost i potpora Kristovim vjernicima neka bude ugodni miris vašeg života. Riječ i primjer idu zajedno. Riječ i primjer izgrađuju Kuću Božju koja je Crkva. Neprekidno djelujte posvećujući se Kristom.

Biti s Isusom

Osvrnuo je mons. Zgrablić i na sadašnji trenutak Crkve.

– Manji broj zvanja i sablazni, pa i zlodjela u Crkvi, koja nas posramljuju i zbog kojih molimo iskreno oproštenje, osobito od svake žrtve, ne smije nas obeshrabriti u svećeničkom pozivu i poslanju, nego snažno potaknuti da se još više posvetimo u Kristu; da iskreno živimo naše “biti s Isusom”, naš svećenički poziv i identitet.

Potrebno je truditi se svim silama da se u našem svećeničkom životu umnože prostori šutnje i slušanje Riječi, molitve i žrtve, da se više pažnje i brige posveti osobnom duhovnom životu i vodstvu, da ne zanemarimo molitvu, ispit savjesti i sakrament osobne ispovijedi; da se trudimo oko čiste iskrene kršćanske ljubavi jednih prema drugima, pa i uz ne male žrtve, kako bi Božji glas, koji uvijek nastavlja odjekivati u našoj nutrini, nastavio pozivati nas te potvrđivati na našem putu svećeničkog života i služenja – zaključio je zadarski nadbiskup.

Nakon svečanog pjevanja litanija, tijekom kojeg su don Mario i don Mladen bili u prostraciji, a ostali prezbiteri i vjernici klečali, prema liturgijskom redu preko albi odjenuli su bijele misnice, a štole, koje su do tada bile prebačene preko ramene, stavili oko vrata. Misnice su im odjenuli svećenici koji su na službi u njihovim rodnim župama, don Marinko Duvnjak, župnik Sukošana i Debeljaka te Ivan Perković, župnik Kistanja. Uz nadbiskupa Zgrablića euharistijsko slavlje služila je i većina svećenika Zadarske nadbiskupije.