I ove sezone se zbog zagađenja zabranjivalo kupanje: 'More je jedan povezani ekosustav'

Foto: LUKA JELIČIĆ

Svake godine u ljetnim mjesecima diljem Jadrana izvještava se o zabranama kupanja i infekcijama prouzročenima zagađenjem mora. To ni čudi ako se u obzir uzme da velika većina Zadarske županije još nije priključena na kanalizacijsku mrežu, pa otpadne vode nerijetko završavaju u moru, pri čemu se često uopće ne vodi računa o propisima.

Naime, Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda definira da bi podmorski ispust trebao biti postavljen barem 500 metara od obalne crte i na dubini većoj od 20 metara. No, prije ispuštanja, iz otpadnih se voda obavezno moraju ukloniti krupnije raspršene tvari i plutajuće tvari, uključujući teško hlapljive lipofilne tvari.

Foto: ARIF SITNICA

Rast temperatura pogoduje bakterijama

– Postoje propisi, ali često su događa da su cijevi na tim sustavima porozne, jednostavno popucaju ili pak nisu postavljene na propisanu udaljenost i dubinu. Uz to se u ljetnim mjesecima poveća broj ljudi i količina otpadnih voda, a te također porastu temperature, što pogoduje bakterijama, i onda se dogodi da sve to doslovno ispliva na površinu, tumači biologinja Zrinka Jakl, predsjednica Upravnog odbora udruge Sunce i voditeljica Programa zaštite prirode.

No sve i da se radi po propisima, to se i dalje ne može nazvati pravim sustavom pročišćavanja. Zbog toga Jakl ističe da je Hrvatska i dalje poprilično nazadna kada je riječ o zbrinjavanje otpadnih voda iz svih izvora.

– Najčešće se radi primarna selekcija gdje ne dolazi ni do kakvog biokemijskog pročišćavanja. Doslovno se dijelovi otpada miču i izbacuju se otpadne vode na određenoj udaljenosti od obale i određenoj dubini, gdje se onda i razgrađuju. Priroda to može do određene mjere razgraditi i apsorbirati, ali do onečišćenja dolazi u situaciji kada su velike koncentracije fekalija, pogotovo u ljetnim mjesecima kada ima puno turista. Uz to visoke temperature ubrzavaju procese razgradnje i širenja bakterija. More sve to razgrađuje, ali pitanje je kapaciteta mora da zbrine nešto u nekom vremenu, kaže Jakl.

Osim onečišćenja s kopna, velik su problem i onečišćenja s plovila. Većina plovila na moru bi trebala otpadne vode donijeti nazad na kopno i propisno ih zbrinuti, ali u Hrvatskoj svega nekoliko marina ima sustave za prihvat otpadnih voda.

– Za takvo što jednostavno ne postoji infrastruktura. A ako već nema nikakvog drugog rješenja, otpadne vode treba ispustiti na otvorenom moru, ali neodgovorni pojedinci to čine u uvalama ili blizu obale. No valja istaknuti da je zabranjeno i jedno i drugo, naglašava Jakl.

Foto: LUKA JELIČIĆ

Pranjem odjeće oslobađa se mikroplastika

U otpadnim vodama se, osim fekalija, nalaze i ostaci hrane, masti, deterdženti i razne druge kemikalije te mikroplastika, što značajno utječe na morske organizme.

- Odjeća koju peremo je velikim dijelom sintetička, što znači da u sebi sadržava plastiku i svakim pranjem se oslobađaju čestice mikroplastike i to sve odlazi u more. To je jedan problem čiji razmjeri još uvijek nisu dovoljno istraženi, napominje ova biologinja.

Kada se u moru poveća koncentracija organske tvari, osim bakterija, uz visoku temperaturu i svjetlost dolazi do bujanja fitoplanktona i drugih planktonskih organizama, što u konačnici uzrokuje zamućivanje mora i zagušivanje prirodnih staništa.

– More je jedan povezani ekosustav gdje jedna karika utječe na sve ostalo. Kada dolazi do bujanja mora dolazi i do povećane količine rebraša, meduza i drugih, uglavnom planktonskih vrsta. To je posebno vidljivo u sjevernom Jadranu gdje rijeka Po donosi velike količine organskih tvari, što onda utječe i na turizam i na ribarstvo. A bujanja planktona i organizama poput rebraša i meduza bit će sve češće u budućnosti, tumači Jakl.

Diljem Jadrana Hrvatski zavod za javno zdravstvo redovito uzima uzorke mora, pri čemu zapravo mjere količine koliformnih bakterija koje direktno mogu zasmetati ljudima uzrokujući kod njih razne osipe i viroze. To je, kako Jakl ističe, jedino što se sustavno prati na točkama na kojima se mjeri kakvoća mora, dakle ne mjeri se ni količina anorganskih otapala niti otrovnih supstanci. To, kako pojašnjava, nije na listi prioriteta ni kapaciteta.

Ispuštanje otpadnih voda samo je jedan od negativnih utjecaja čovjeka na more i morske organizme.

– Problem su i fizička oštećenja morskog dna, prije svega prouzročena slobodnim sidrenjem koje dosta utječe na livade posidonije koje su jedan od najvažnijih izvora kisika kojima se opskrbljuje obalno more. Treba spomenuti i prekomjerni te ilegalni ribolov, što utječe na obnovljivi dio resursa. A i sam turizam utječe na brojne morske organizme, u smislu velikog broja ljudi, buke, pomorskog prometa, svjetlosnog onečišćenje i povećanja količina otpada. Uz sve navedeno, na cijeli ekosustav globalno utječu i klimatske promjene, kaže Jakl.