[FOTO] Obilježen Dan obrane Općine Poličnik

U Poličniku je obilježen Dan obrane kao sjećanje na taj dan 1992. godine kada neprijatelji nisu uspjeli okupirati područje općine Poličnik i presjeći cestu Zadar – Ražanac – Pag, čime su imali namjeru prepoloviti Hrvatsku na dva dijela. U spomen na 32. godišnjicu obrane Općine Poličnik dostojanstveno, tiho, u molitvi i prisjećanju, brojna izaslanstva položila su cvijeće i zapalila svijeće kod spomen obilježja u Suhovarima i u dvorištu crkve sv. Nikole u Poličniku.

32. obljetnica

Tim povodom ispred mjesne crkve u Suhovarama kod spomen obilježja svim poginulim braniteljima na ovom području za vrijeme Domovinskog rata položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Nakon prigodnog obilježavanja i sjećanja na poginule heroje Domovinskog rata u Poličniku, na spomen obilježju također su položeni vijenci i zapaljene svijeće u znak sjećanja, ali i zahvalnosti za golemu žrtvu koju su branitelji dali u stvaranju nezavisne Republike Hrvatske.

Načelnik općine Poličnik Damir Lončar kazao je kako i sam na prvoj crti borbene linije, nikada neće zaboraviti početak 1992. godine.

– Već godinama obilježavamo sjećanje na ovaj spasonosni dan za općinu Polićčnik i šire područje oko općine. Da su neprijatelji uspjeli u naumu presjeći komunikaciju cestom D8 i u roku dan – dva doći do ceste Zadar – Ražanac – Pag, naša bi budućnost bila potpuno drugačija. Njihova je vizija bila podijeljena Hrvatska, a zahvaljujući svim hrvatskim braniteljima koji su se tih dana borili na području općine to je osujećeno. Sam sam kao sudionik tih događanja ponosan na hrabrost i srčanost branitelja, poručio je Lončar, kazavši kako je malo područja kao što je ono oko Poličnika, gdje su branitelji, maltene goloruki branili svoje domove.

Šime Zdrilić, zapovjednik obrane Poličnika prisjetio se zbog ratnog učešća u obrani Poličnika, kada je neprijateljska vojska ušla u Suhovare.

– Tog smo dana imali samo jednu žrtvu – civilnu. Da su se uspjeli u svom naumu presjekli bi komunikaciju i područje odvojili na dva dijela. U sjećanju mi je ostalo da je dan bio vlažan i maglovit, baš kao i na ovu 32. obljetnicu, poručio je Zdrilić.

Na obilježavanje svake godine pristigne veliki broj branitelja i njihovih obitelji sa područja Kaštela i Splitsko – dalmatinske županije, a tako je bilo i ove godine. Sjećanju su se odazvale brojne udruge, kao i gradonačelnik grada Kaštela Denis Ivanović i župan splitsko – dalmatinski Blaženko Boban.

Teške borbe

Kada je tog 3. siječnja 1992. godine u ranim jutarnjim satima krenuo žestok napad, topništvom, tenkovima i pješaštvom iz pravca Zemunika Gornjeg, nakon uspjeha i zauzimanja šireg područja Novigrada, Pridrage, Paljuva i Podgradine, protivničke snage ubrzano poduzimaju pripreme za napad na područje Poličnika – Suhovara i Zemunika Donjeg. Ujutro 3. siječnja 1992. hrvatskim snagama na tom području stiglo je pojačanje, a neprijatelj je nakon snažne topničke pripreme oko krenuo u pješački napad s dvije satnije, tri tenka i oklopnim transporterom na smjeru Biljane – Drače – Suhovare, a iz smjera Zemunika Gornjeg podršku su mu davala dva tenka. Prije toga, oko u Suhovarama je došlo do izravnog borbenog sudara dva tenka 112. brigade HV-a s neprijateljskim tenkovima, a potom su neprijateljski zrakoplovi raketirali tenkovsku satniju 112. brigade HV-a.

Predsjednik Udruge roditelja i udovica poginulih branitelja domovinskog rata grada Kaštela i kaštelanske Zagore Ljubo Duka kazao nam je kako se svake godine vraćaju u Poličnik odati počast poginulim braniteljima i sjetiti se dana kada se branilo zadarsko zaleđe, u čijim su naporima sudjelovali brojni Kaštelani.

– I ime mog sina na listi je poginulih branitelja ovog područja. Život je izgubio u selu Pavići nedaleko od Poličnika. Dokle kod budemo mogli svake ćemo se godine vraćati, a i naše mlade pokušavamo animirati da nam se pridruže. Mi smo blizu svoga kraja, a nakon nas netko će morati ponijeti barjak sjećanja, kazao je Duka, dodavši kako je njegov sin poginuo 2. ožujka 1993. godine u 23. godini.

– Nitko nije morao tada ići u rat, ali da nije bilo branitelja ne bi bilo niti Hrvatske. Tih je godina izgubljeno puno mladih momaka, u naponu snage i hrabrosti. Srce ih je vodilo ka obrani domovine, zbog čega su na kraju i platili najveću cijenu, zaključio je Duka.