Subota, 25. svibnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

PUTOVANJE U NEPOZNATE KRAJEVE

Faričić: Zadar je nezaobilazno žarište povijesti kartografije

Autor: Matea Guzalić

13.09.2023. 15:33
Faričić: Zadar je nezaobilazno žarište povijesti kartografije

Foto: Arif Sitnica



Izložba “Stari atlasi – nove priče” predstavlja zapanjujući spoj geografije, geodezije i kartografije kroz vrtlog vremena i znanstvenih disciplina. Ova izložba, organizirana od strane Znanstvene knjižnice Zadar, Državnog arhiva u Zadru, Hrvatskog kartografskog društva i Sveučilišta u Zadru, donijela je dragocjen uvid u razvoj kartografije i načina na koji su stari atlasi postali ne samo nositelji informacija o geografskim podacima, već i artefakti koji svjedoče o ispreplitanju znanosti, tehnologije i umjetnosti.


Ideja za ovu izložbu, koja je otvorena od 7. do 14. rujna u Znanstvenoj knjižnici Zadar, rodila se iz želje da se stari atlasi predstave široj publici na način koji će potaknuti razmišljanje i maštovitu interpretaciju njihovog bogatog sadržaja.


Svaki atlas na izložbi krije svoju jedinstvenu priču, a promatran iz različitih perspektiva i s različitim namjerama, pruža nam uvid u svijet geografa, pomoraca i istraživača, putovanja u nepoznate krajeve te izazove koje su predstavljali pokušaji preciznog prikazivanja Zemljine površine na ravnini.


Uvid u razvoj kartografije




Brojne detalje o ovoj izložbi i njezinom značenju ispričao nam je Josip Faričić, autor izložbe.


– Geografski sadržaj u atlasima koji se čuvaju u Znanstvenoj knjižnici Zadar i Državnom arhivu u Zadru pruža uvid u razvoj geografije, geodezije i kartografije. U svakom atlasu je moguće pronaći neku novu priču, promatrajući ga s različitih motrišta i s različitim nakanama.


Na ideju da pod tim naslovom postavim izložbu rado su se odazvali Marijana Senkić Klapan, v. d. ravnatelja Znanstvene knjižnice Zadar, Ante Gverić, ravnatelj Državnog arhiva u Zadru te professor emeritus Miljenko Lapaine, predsjednik Hrvatskoga kartografskog društva.


Sveučilište u Zadru je u suradnji s tim ustanovama je ideju ostvarilo zahvaljujući stručnom angažmanu kompetentnog tima koji su činili Tomislav Blažević, Ana Kevrić, Milenka Rogić, Tamara Šarić-Šušak i Ivana Župić-Baždarić uz vrhunsku stručnu pomoć Ines i Sandija Bralić iz tvrtke Grafikart koji su k tome grafički oblikovali i tiskali katalog izložbe, započeo je Faričić dodajući da je primarna svrha ove izložbe predstavljanje važnosti starih karata i atlasa široj publici.



– Izložba je izvrstan format predstavljanja stare kartografske građe najširoj mogućoj publici. Iz zaštićenih spremnika originalna kulturna baština prigodno se izlaže kako bi se zainteresirani građani upoznali s važnošću starih karata i atlasa, a k tome i sami postali interpretatori njihova sadržaja pri čemu svatko može zamisliti svoju priču o starim geografima, pomorcima i drugim istraživačima, o putovanjima u nepoznatim ili slabo poznatim krajevima, problemima koji proizlaze iz različitih pokušaja što vjernijeg prikazivanja Zemljine sferne površine u ravninu i slično, kazao je Faričić te dodao da je ova izložba održana u sklopu 19. međunarodnog znanstvenog skupa “Geoinformacije i kartografija”.


Obogaćivanje zbirki


– Na Sveučilištu u Zadru, u suradnji s Hrvatskim kartografskim društvom i Geodetskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, a pod pokroviteljstvom Međunarodnoga kartografskog društva, organiziran je 19. međunarodni znanstveni skup Geoinformation and Cartography.


Izložba Stari atlasi – nove priče, za koju je priređen i dvojezični katalog na hrvatskom i na engleskom jeziku, svojevrsni je festival kartografije koji je sadržajno umnogome pridonio skupu na kojem su razmotrene različite kartografske i geoinformacijske teme.


Izvrsna posjećenost na otvorenju izložbe svjedoči o velikom interesu za kartografsku baštinu znanstvenika i drugih građana, i to u vremenu kada su nam karte i geoinformacijski servisi i aplikacije dostupni u digitalnom obliku preko mobilnih telefona i računala, a njihovo postojanje podrazumijevamo i korištenje prakticiramo u svakidašnjem životu. Primjerice, zanimljivo je usporediti karte svijeta iz 16. i 17. stoljeća s prikazima na Google Earthu i Google Mapsu, izjavio je Faričić.


Knjižnice i arhivi neprestano obogaćuju svoje zbirke, a iako nije uvijek moguće precizno utvrditi trenutak dolaska starih atlasa, najstariji katalozi Znanstvene knjižnice Zadar i Državnog arhiva u Zadru svjedoče o tome da je Zadar već u ranom novom vijeku bio povezan s geografskim i kartografskim znanjem, a kako nam kaže Faričić, to potvrđuje i bogata kartografska zbirka s kartama izrađenim u zadarskim mjerničko-kartografskim radionicama.


– Knjižnice i arhivi permanentno obogaćuju svoje arhivske i knjižnične fondove pa nije uvijek moguće utvrditi jesu li atlasi dospjeli u te ustanove u vrijeme njihova izdavanja. Međutim, sudeći po najstarijim katalozima Znanstvene knjižnice Zadar i Državnog arhiva u Zadru, mnogi su stari atlasi vrlo rano zabilježeni u Zadru što svjedoči o tome da je taj hrvatski jadranski grad vrlo rano bio umrežen u svijet geografskih i kartografskih znanja.


O tome uostalom, svjedoči i bogata kartografska zbirka s mnogim kartama koje su izrađene u zadarskim mjerničko-kartografskim radionicama, objasnio je Faričić naglašavajući da je Zadar nezaobilazno žarište povijesti kartografije.



Bogata kartografska riznica


– S obzirom na to da su atlasi bili funkcionalno vrlo kompleksno diseminacijsko sredstvo znanja i tehnologija, opravdano je stoga pretpostaviti da su u ranom novom vijeku na originalna zadarska kartografska ostvarenja utjecale i karte objavljene u atlasima vodećih europskih kartografa.


Svakako, na izložbi je izložen samo dio atlasa koji se čuvaju u Znanstvenoj knjižnici Zadar i Državnom arhivu u Zadru, a k tome te dvije ustanove posjeduju više stotina samostalnih kartografskih jedinica i stoga su bogata kartografska riznica koje te dvije ustanove svrstava u red nezaobilaznih žarišta istraživanja povijesti kartografije, kazao je Faričić te dodao da se kroz ovu izložbu reflektira iznimna vrijednost starih atlasa kao zbirki znanja i informacija.


– Polazeći od karte koja je medij dizajniran za komuniciranje generaliziranih prostornih informacija i prostornih odnosa, opravdano je očekivati da će usustavljena zbirka karata biti objedinjen te sadržajima i porukama “nabijen” komunikacijski medij. Kao komunikatori pritom su se tijekom prošlosti javljali geografi i drugi znanstvenici koji su se bavili proučavanjem i prikazivanjem prostora, a auditorij je bio vrlo širok – od pripadnika društvene elite, uključujući nositelje najviših državnih funkcija kojima su atlasi često bili posvećeni, do pomoraca, znanstvenika, nastavnika, studenata, učenika i drugih kojima su atlasi bili nezaobilazan izvor znanja o prostoru.


U ranom novom vijeku, iz kojega potječe najveći dio atlasa iz fondova Znanstvene knjižnice u Zadru i Državnog arhiva u Zadru, zbivale su se krupne promjene u razvoju kartografije s obzirom na poplavu novih prostornih informacija u vrijeme europskih otkrića pojedinih dijelova do tada nepoznatih kontinenata, otoka i okolnih morskih područja, ali i s obzirom na izrastanje kartografije u samostalnu disciplinu utemeljenu na geodetskim izmjerama i novim tehnologijama u pogledu grafičke pripreme i tiska.


Područja koja su na kartama znakovito označavana kao terra incognita (nepoznata zemlja) postupno su reducirana, a atlasi su upotpunjavani sve točnijim i u pogledu sadržaja sve raznovrsnijim kartografskim prikazima svih dijelova svijeta, ispričao nam je Faričić.


Kroz ovu izložbu predstavljena su brojna iznimno vrijedna kartografska djela, a kako nam kaže Faričić, teško je izdvojiti koje je najposebnije.


Kartografske zvijezde


– Teško je izdvojiti neki poseban atlas. Na izložbi smo predstavili djela vodećih europskih kartografa u ranom novom vijeku. Kronološki je najstarije renesansno izdanje Geografije helenističkoga geografa i astronoma Klaudija Ptolemeja, a zatim se nižu vrhunska ostvarenja flamansko-njemačkoga kartografa Gerarda Mercatora, mletačkoga kartografa Vincenza Marije Coronellija, nizozemskog kartografa Nicolaesa Visschera, francuskih kraljevskih geografa i kartografa Nicolasa Sansona i Guillaumea de L’Islea, njemačkih carskih geografa Johanna Baptista Homanna i Georga Matthaeusa Seuttera i drugih.



To su u 17. i 18. st. bile prave kartografske zvijezde, osobe koje su gradile europsku kartografiju u osvit svojevrsne revolucije u pogledu primjene znanstveno utemeljenih te financijski i organizacijski vrlo složenih geodetskih izmjera, izjavio je Faričić objašnjavajući nam kako su brojni autori kroz atlase prikazivali svoje kartografske tehnike, a i najnovije spoznaje o svemiru.


– Za razliku od pogrešne interpretacije o spoznajama o Zemlji i svemiru krajem srednjega i početkom ranoga novog vijeka, većina znanstvenika je bila na dobrom tragu, bez obzira na to što do Galilea Galileija nisu koristili teleskop. Nasuprot pogrešnim tezama koje su još uvijek ponavljaju u hrvatskim udžbenicima geografije i povijesti te zlorabe u nekim svjetonazorskim raspravama, srednjovjekovni i renesansni europski astronomi i geografi su Zemlju, na tragu helenističkih geografa, zamišljali kao kuglu, s tim da su svemir pogrešno poistovjećivali s nebom, tj. nebeskom sferom, projekcijom dijela svemira koji je bilo moguće vidjeti golim okom promatračima sa Zemlje.


Stoga su sve do Nikole Kopernika bili u zabludi u pogledu gibanja Zemlje, misleći da se sva nebeska tijela gibaju oko nje. Bez obzira na tu zabludu koja je postupno raspršivana s razvojem astronomije, odnosno primjenom sve složenijih astronomskih instrumenata, u ranom novom vijeku je velika pozornost pridavana kartografskim prikazima takozvanoga sjevernoga i južnoga neba, tj. dijelova svemira vidljivih sa sjeverne i s južne Zemljine polutke.


Na izložbi su eksponirane neke od tih karata neba ili pak crteži nebeskih globusa na kojima je prikazana cijela nebeska sfera, rekao je Faričić.


Greške i izobličenja


Ovom fascinantnom izložbom svi dosadašnji posjetitelji su uspjeli bolje razumjeti povijest i razvoj kartografije, a prema riječima Faričića, spoznali su i kompleksnost kartografskog procesa kroz povijest putem uvida u mnoge greške i izobličenja.


– Interpretirajući karte objavljene u starim atlasima koji su predstavljeni na izložbi moguće je uočiti mnoge greške i izobličenja – greške koje su bile posljedica nedostatka kvalitetnih prostornih informacija, ali i nekritičke reprodukcije i kompilacije starijih kartografskih predložaka, i izobličenja koja su posljedica preslikavanja Zemljine sferne površine u ravninu.


U prosudbi kvalitete tih karata posjetitelji izložbe stoga trebaju oprezno prepoznavati što su objektivni, a što subjektivni razlozi zbog kojih je neki prostor prikazan drugačije u odnosu na danas uvriježene mentalne prostorne karte. Zapravo, sve do sustavnih geodetskih izmjera od 18. st., kada su mjerenjima utvrđeni točni geografski položaji te točne linearne i arealne dimenzije i stoga stvarni prostorni odnosi među objektima prikazivanja, karte su umnogome održavale percepciju prikazanog prostora.


Ta percepcija bila je uvjetovana osobnim znanjima autora, ali i mnogim predrasudama i drugim imaginacijama koje su ovisile o geografskim, političkim i ekonomskim perspektivama iz kojih se prostor promatrao, ali i nakanama autora ili naručitelja karata, odnosno atlasa.


K tome, bogato su dekorirane, ne samo radi postizanja nekog jednostavnoga estetskog efekta već su, prenoseći neke ikonografske prakse, umjetnički oblikovane izravne ili pak nešto suptilnije poruke, objasnio je Faričić.


Ova izložba nam je pružila dragocjen uvid u bogatu povijest kartografije i njezinu evoluciju kroz vjekove. Kroz interpretacije prostora, posjetitelji se potiču na razmišljanje o promjenama u percepciji svijeta i o tome kako su stari atlasi služili kao ključni komunikacijski medij koji je oblikovao razumijevanje i istraživanje naše planete.


Ova izložba nas podsjeća da su atlasi ne samo znanstveni alati, već i umjetnički izrazi, te da svaki od njih nosi svoju jedinstvenu priču koja čeka da bude ispričana.