ZLATNA OBLJETNICA Splićani spremali feštu, ali nisu računali na Pina, Krešu i društvo

Bilo je to veliko iznenađenje. Na kraju sezone u kojoj su košarkaši Zadra u Prvoj jugoslavenskoj ligi s 10 pobjeda i 12 poraza osvojili šesto mjesto, nakon što im je dugo u pitanju bio ostanak u ligi, momčad iz Jazina u finalu Kupa u Splitu 6. lipnja 1970. pobijedila je Jugoplastiku (64:60), sastav koji je u svojim redovima imao tri igrača (Rato Tvrdić, Damir Šolman, Petar Skansi) koji su nekoliko dana ranije bili su sastavu Jugoslavije koja je osvojila zlato na završnici Svjetskog prvenstva u Ljubljani. Bio je to jedini Kup bivše države koji je stigao u zadarske vitrine, uz šest trofeja prvaka.

Samouvjereni Skansi
Koliko su Splićani bili uvjereni u uspjeh potvrđuje i izjava Petra Skansija, drugog strijelca Jugoslavije na SP-u, koji je u Sportskim novostima u najavi utakmice 6. lipnja izjavio:
– Nemam nikakve dileme. Pobijedit će Jugoplastika. Pobijedit ćemo jer više od bilo čega želimo osvajanje kupa.
Malo oprezniji u razmišljanjima bio je Damir Šolman koji je o Zadru govorio kao o protivniku kojeg »treba respektirati«. Ipak, vjerojatno ponesen euforijom u gradu Šolman zaključuje:
– Pobjedu ćemo proslaviti kao nikad.
Trpimir Lokin, trener Zadra, ovako je najavio dalmatinski okršaj:
– Nismo bez izgleda u finalu. Bude li objektivno suđenje, morala bi to biti vrlo interesantna borba.
I bila je, i više nego zanimljiva. I završila je suprotno prognozama, pobjedom Zadra pa je slavljeničko raspoloženje umjesto splitskih ispunilo zadarske ulice. U izvještaju s utakmice u Slobodnoj Dalmaciji 8. lipnja novinar Gojko Škrbić piše da su se Splićani nakon utakmice zatvorili u svlačionicu »nikako ne shvaćajući da su propustili šansu decenija«.
– Bili su izraziti favoriti. Brojni stručnjaci unaprijed su ih proglasili pobjednicima. Međutim, kako to u sportu često biva, uspjeh je postigla momčad koja u stvari nije imala što izgubiti. U izuzetno dramatičnom i teškom meču Zadrani su imali više snage i živaca. Taktički su odigrali upravo izvanredno. U odlučnim trenucima smireno su pogađali koš. Jugoplastika je, čini se, bila žrtva prevelike samouvjerenosti. Splićani su ušli u igru sigurni da im pobjeda ne može izmaknuti. Na kraju su od 18 slobodnih bacanja promašili čak 14.
Škrbić posebno ističe igru Giuseppea Giergie.
– Sa svoje 33 godine bio je junak utakmice. Trčao je brže od svih, skakao više, vještim varkama prolazio pokraj protivnika, preciznim šutovima pogađao koš… Vodio je svoju momčad poput najmudrijeg vojskovođe. Znao je kada će koga poslati u vatru, kada treba povući, kada treba stati i smiriti igru. Josip Đerđa nikada bolje nije igrao košarku. U finalnom meču Košarkaškog kupa briljirao je. Obavio je najveći dio posla. Najzaslužniji je što su mladići iz Jazina postigli još jedan trijumf.
Giergia je u zadnje dvije minute, u koje se ušlo rezultatom 55:55, »pogađao koš iz svake pozicije« te se »poigravao s protivnicima«. Dan kasnije u odjavi utakmice pod naslovom »Spremali ražanj…« Škrbić kao pogreške Splićana ističe odluku da Giergiu čuva Rato Tvrdić koji se toliko »izmorio da u napadu nije bio ni izdaleka koristan kako se očekivalo«. Druga pogreška, smatra Škrbić, bilo je uporno pokušavanje domaćina s kontrama za koje su Zadrani »pripremili protuoružje«.

Cijela fešta pobrkana
Veliko iznenađenje za Splićane bio je nastup Krešimira Ćosića u dresu Zadra. Krešo se vratio sa SP-a u Ljubljani (član najbolje petorke SP-a i uvjerljivo najbolji strijelac Jugoslavije), no te sezone nije igrao za Zadar, budući da je bio na studiju u SAD-u gdje je nosio dres sveučilišta Brigham Young iz Prova.
– Znalo se da je Zadar slabiji i da uopće nema centra. Kako mi je bilo? Lako! Sve su se zadjevice zaboravile, a zločinac se ionako uvijek vraća na mjesto zločina, kažu pravnici i biznismeni. Zadrani su uvijek znali nešto pametno smisliti, toliko da su se poslije sami tome čudili. Na primjer, imali su taktiku registrirati i one igrače koji su nastupali u inozemstvu. Giergiu su za svaki slučaj imali na popisu, gdje god bio, sve do njegove 38. godine. Čovjek navrati doma, a iz kluba mu poruče da ima mjesta za njega, da imaju sve potrebne dokumente i da su ga registrirali. Ti samo igraj! Kažu, sjeti se da nisi ni dobio upisnicu kad si ušao u klub pa je ne možeš ni izgubiti… – piše u autobiografiji Krešimira Ćosića pod nazivom Igraj, vjeruj, živi. Krešo ističe kako su ga »gradski oci nagovarali da zajednički poklone Zadru jugoslavenski kup«.
– Uvjeravaju me: ništa jednostavnije, uzmeš nagradu ako izvučeš utakmicu. Inače nema nikakvog izgleda da se dobije… U Splitu, međutim, nitko nije znao da ću zaigrati za Zadar. Oni su sve fino isplanirali i priredili feštu. Na rivi su pripremili postolje za pehar, a limenu glazbu i golubove spremili su u dvoranu. Radijski reporter Edo Pezzi najavio je slavlje putem etera, a kad su to čuli Zadrani, došlo ih je u Split više nego za svih deset splitsko-trogirskih ratova u četiri desetljeća… Ušao sam bez torbe. Splićani, fini i učtivi, dočekaju me i velikodušno mi nude mjesto u gledalištu uz dvije splitske plavuše. Dobio sam tretman bogatog Amerikanca. Ne mogu odbiti takvo gostoljublje pa sam sjeo kao što bi svaki dobar čovik učinio. Nakon nekoliko minuta dižem se iz gledališta i krećem prema svlačionici. Na užas i nevjericu Dioklecijanovih sinova, krenuo sam na posao… – Pa kamo ti ideš!? Tamo su svlačionice!… Kakvi su samo krasni škampi bili naručeni, kakva riba! Prilika, prilika, a ispala teška neprilika. Cijela fešta pobrkana, glazba pobjegla. Zaboravili golubove…
Bila to još jedna velika Krešina utakmica, a uz njega i Pina veliki je obol pobjedi dao i Goran Brajković za kojega Škrbić piše da je bio »najbolji i najvredniji Đerđin suradnik«.
– Ćosić i Olujić su bili odlični u obrani, B. Marcelić, Jelić i Ostarčević su također pružili svoj dio. Svi zajedno s trenerom Trpimirom Lokinom zaslužni su za ovaj veliki uspjeh.
Zanimljivo, Zadrani te sezone nisu »žutima« uzeli samo Kup, već im se »spočitavalo« da su i krivi što Jugoplastika nije osvojila svoj prvi trofej prvaka Jugoslavije. Naime, Splićani su završili treći s jednim porazom manje od prvaka Olimpije iy Ljubljane, a ključnim je označen upravo poraz (69:57) od Zadra u Jazinama.
 

Pobjednici Kupa 1970.

Krešimir Ćosić, Vlado Gruškovnjak, Nikola Olujić, Đuro Stipčević, Nedjeljko Ostarčević, Milan Komazec, Giuseppe Giergia, Goran Brajković, Jurica Košta, Bruno Marcelić, Vlado Vanjak, Petar Jelić. Trener: Trpimir Lokin.
 

JUGOPLASTIKA                     60 (24)
ZADAR                     64 (35)

SPLIT – Dvorana na Gripama. Gledatelja: 6.000. Suci: Janko Kavčić (Ljubljana), Drageš Jakšić (Beograd).
JUGOPLASTIKA: Peterka 3 (1-2), Grašo, Manović, Grgin, D. Tvrdić, Guvo, R. Tvrdić 12 (0-2), L. Tvrdić, Šolman 17 (1-6), Depolo, Prug 4, Skansi 24 (2-8).
ZADAR: Vanjak, Stipčević 2, Košta, Komazec, B. Marcelić 4, Gruškovnjak, Giergia 23 (3-6), Ćosić 19 (1-2), Ostarčević, Olujić 2, Jelić 2, Brajković 12.
Slobodna bacanja: Jugoplastika 4-18; Zadar 3-8.
 

Krešo darovao svoju premiju

U javnosti se tih dana vodila rasprava ima li Ćosić pravo nastupa za Zadar budući da je bio član američke sveučilišne momčadi. Pazilo se da ne bi Krešo slučajno sebi priskrbio kakvu novčanu nagradu.
– Imam punopravnu dozvolu od Košarkaškog saveza USA za igranje u Europi. Kako sam amater, ne smijem jedino primati novac. Uostalom, novac me nikada nije ni zanimao. Svoju premiju za osvajanje Kupa od 4.000 dinara, a možda i više, namijenio sam osnivanju fonda za razvoj košarke u Zadru. Želja mi je da se stvore uvjeti kako bi zadarski mladići i djevojke mogli na mnogo mjesta igrati košarku – izjavio je Krešo za Slobodnu Dalmaciju u broju od 8. lipnja. Njegova donacija bila je jedan od kotačića koji je doprinio osnivanju Škole košarke 1971., a kasnije i organizaciji Europskog juniorskog prvenstva koje je Zadar ugostio 1972.
 

Zadrani o utakmici

Trpimir Lokin: Znali smo da je Jugoplastika favorit. Na papiru smo imali malo šanse. Ali izvanrednim zalaganjem svih igrača, discipliniranim izvršavanjem zadataka postigli smo veliki uspjeh.
Giuseppe Giergia: Ovo je još jedan dokaz da u sportu nema favorita. Prije meča šanse su bile 9:1 u korist Splićana. Čini mi se da je baš ta činjenica uzrok što je momčad s Gripa izgubila trofej koji je toliko željela.
Krešimir Ćosić: Bila je to najteža utakmica u mom životu. Jugoplastika je objektivno jača od nas, ali joj se osvetila pretjerana samouvjerenost.
Petar Jelić: Presretan sam. Svi smo se izvanredno borili i u potpunosti izvršavali naloge trenera. Hvala splitskoj i zadarskoj publici.
Goran Brajković: Važili smo za autsajdere i pobjeda nam je to draža. Taktički smo igrali izvanredno, naročito u obrani.
Đuro Stipčević: Jugoplastika nas je podcijenila. Igrali smo odlično, naročito u obrani. Zasluženo smo pobijedili.
(Slobodna Dalmacija, 8. lipnja 1970.)
 

Splićani o utakmici

Branko Radović, trener: Zadar nam je nametnuo svoju igru. Zasluženo nas je pobijedio. Djelovali smo bez snage. Uhvatila nas je trema. Igračima su se »odsjekle« ruke i noge. Nije se trčalo ni skakalo. Koš je za nas bio nepoznanica.
Petar Skansi: Bravo Zadar. Još jedanput su Zadrani dokazali da su dorasli i najtežem zadatku. Mi smo imali loš dan. Čak ni slobodna bacanja nismo mogli realizirati.
Rato Tvrdić: Pametnom igrom Zadrani su onemogućili naše protunapade. Nametnuli su nam statičnu igru s kojom su bili bolji. Nas nije išao šut i zasluženo smo izgubili.
Lovro Tvrdić: Čestitam Zadranima. Izgubili smo utakmicu zbog loše koncentracije. Mislim da smo olako shvatili posao.
​(Slobodna Dalmacija, 8. lipnja 1970.)
 

Zadrani »opsjedali telefonski broj 98«

U izvještaju o slavlju u Zadru nakon velike pobjede, Jandre Širinić u Slobodnoj Dalmaciji 8. lipnja piše kako je momčad s oko 500 navijača stigla iz Splita u Zadar na Narodni trg jedan sat iza ponoći. Do trga su stigla četiri autobusa i tridesetak automobila, na prostor na kojem promet, kao ni danas, nije bio dopušten.
– Preko tisuću Zadrana skandiralo je na Narodnom i ostalim trgovima ime svoga kluba i kluba i ljubimaca koji su nosili pehar. Prozori na okolnim stanovima su se otvarali, a pospani su ljudi umjesto psovki aplaudirali košarkašima.
Širinić piše i da su građani neposredno nakon utakmice »opsjedali telefonski broj 98«. Bio je to broj informacija na kojima se mogao doznati rezultat utakmice. Danas, kada informacije u sekundi lete svijetom, teško zamislivo, ali prije 50 godina trebalo je zvati na telefon da biste znali kako je utakmica završila.
 

Zadar izgubio finale Kupa 1979.

Bio je to tek peti Kup Jugoslavije. Prvi je odigran 1959. u Beogradu, a trofej je osvojila Ljubljana. Godinu dana kasnije Kup je uzeo OKK Beograd, klub koji je bio najbolji i 1962. Sve do 1969. Kup se više nije igrao, a Zadar je pobjednički trofej naslijedio iz ruku zagrebačke Lokomotive koje je slavila 1969. U četvrtfinalu Zadar je pobijedio Željezničar iz Karlovca 71:69, a u polufinalu je bio bolji od Kombinata iz Zrenjanina (89:66). Zadar je igrao još jedno finale Kupa, 1979. kada je u Nišu izgubio od Partizana (86:93).
 

U Kupu kupova ispali u četvrtfinalu

Trofej iz Splita donio je Zadru nastup u Kupu pobjednika kupova u sezoni 1970./71. U prvom kolu Zadar je u obje utakmice pobijedio albanski 17. Nentori iz Tirane (73:60, 72:62). Slijedila je osmina finala u kojem je sastav Trpimira Lokina izbacio Duklu iz češkog Olomouca (85:85, 66:61). U prvoj utakmici četvrtfinala u Jazinama je na poluvremenu bilo 40:23 protiv Spartaka iz ruskog Lenjingrada. Međutim, u drugom poluvremenu dogodio se veliki preokret gostiju koji su na kraju pobijedili 63:59, a uvjerljiviji su bili u uzvratu na domaćem terenu gdje su slavili 98:78.