ŽELJKO ŽIVKOVIĆ Luka Modrić je kao šestogodišnjak imao savršenu tehniku

Jedan od brojnih šetača u Športskom centru Višnjik jest i  umirovljenik Željko Živković. On dosta često svrati na Višnjik, susretne  se s drugim šetačima, proćakula s njima…
– Ugodno je. Čovjek uvijek nekoga susretne – govori šjor Željko.
Valja znati da je on negda dugo bio standardni igrač NK-a Zadar, jedno vrijeme i kapetan prve momčadi. Poslije je bio i trener u klubu.
– Igrao sam dosta dugo, a poslije igračke karijere bez nogometa nisam  mogao pa sam prešao u trenere.
Šira javnost baš i nije upoznata s činjenicom da se kod šjor Željka u  NK-u Zadar prvi put s programom obuke nogometa susreo i – Luka  Modrić!
– Poslije odlaska bivše JNA iz Zadra, pa tako i iz kompleksa današnjega  ŠC-a Višnjik, NK Zadar imao je na raspolaganju nekoliko prostorija, te  veliko igralište i jedno malo, ono na kojemu se danas igra rukomet. E, tu  je bila travnata površina i na tom dijelu provodio sam obuku škole nogometa.

Bila je godina 1991.
– Slavko Pernar, tada direktor kluba, preporučio je Stipi Modriću, Lukinu ocu, da sina odvede u klub. Mi smo jednoga dana već bili na terenu  kad su došli Stipe i Luka, tada šestogodišnji dječačić. Opremili smo ga od  glave do pete i odmah sam ga zamolio da odradi jednu vježbu u kojoj je  trebalo voditi loptu. Zapanjilo me i oduševilo kad sam vidio da Luka već  tad ima gotovo savršenu tehniku i dobro se sjećam da sam ostalim  dječacima kazao da bi i oni trebali doseći tu razinu.
Dva mjeseca potom šjor Željko je postao hrvatski branitelj, velikosrpska agresija bila je u zamahu.
– Poslije je Luka u klubu radio s drugim trenerima, pa otišao u Dinamo  i dalje i dalje i eto ga na vrhu svijeta. Mi Zadrani svakako trebamo biti ponosni na njega, kao i na druge Vatrene koji su ovdje iznikli.
Šjor Željko je, pak, za svojih igračkih dana bio eklatantan primjer  igrača koji se nikad ne predaje, koji udara borbeni ton svojoj  momčadi.
– Tako je bilo, a nikad nisam dopustio da me zahvati malodušnost.
Često su suparnički igrači znali dobro "okusiti" Živkovićevu borbenost.
– Uh, jednom zgodom u dvoboju s legendarnim Slavenom Zambatom, koji je predvodio napad Dinama, bio sam dosta oštar. Tada su  kramponi na kopačkama bili metalni, a u namjeri da mu onemogućim  prijem lopte ja sam išao dosta nezgodno i zahvatio ga kopačkom po bedru. Zadobio je duboku razderotinu.
Događaj se zbio prije nešto više od 51 godine. U Stanovima se igrala  utakmica Zadar – Dinamo u 1/16 finala tadašnjega Kupa maršala Tita.
– Izgubili smo 1:4 pred oko četiri tisuće gledatelja. Uh, kakva je to  utakmica bila…
Dinamo je bio aktualni pobjednik Kupa velesajamskih gradova, u  vrhu kvalitete bivše države, s respektabilnim imenima.
– Ma, borili smo se koliko smo mogli, ali Dinamo je imao za nas nedostižnu kvalitetu. Poslije je osvojio to natjecanje u dvije finalne utakmice s  Hajdukom.
U jednom novinskom izvješću, pak, pisalo je da su treneri Ivica Horvat (Dinamo) i Tomislav Bašić (Zadar) kao najborbenijeg igrača istaknuli – Željka Živkovića!
– A, je li? Vidiš, nisam to znao! – smije se danas šjor Željko. (visnjik- hr)

Klupski bilten iz 1968.
Sastav Zadra u Kup utakmici protiv Dinama činili su Miletić (Vidović), Mijolović,  Živković, Stipčević, Šare, Šegota, Dundov, Romano Mičić, Šorgić, Filipović i Bruno  Skoblar. Dinamo je nastupio u sastavu Dautbegović, Cvek, Gračanin (Valec), Rudi  Belin, Ramljak, Blašković, Pirić, Gucmirtl, Zambata, Crnić i Kiš. Sudio je čuveni Marijan Rauš iz Varaždina, a strijelci su bili Belin (2), Gucmirtl i Crnić, te Šorgić za Zadar. Zanimljivo je da je klub, u to doba pod imenom NK Tekstilni kombinat Zadar  (sponzor je bio onodobni Tekstilni kombinat Boris Kidrič) prije te utakmice objavio  bilten s nizom podataka i pojedinosti o klubovima i o momčadima. Bilten je imao i  brojne oglase, a mogao se kupiti za tadašnji jedan dinar.