ZADARSKI LIST – OD IDEJE DO INSTITUCIJE Misterij rađanja prvog broja (6)

Nema, kažu, većeg  misterija od  rađanja. Velike  su strepnje, nade  i strahovi: hoće li itko od  zadarskih novinara htjeti  surađivati u novini za koju  nitko ne zna što će, o  čemu će i na koji način pisati, niti kako će izgledati?  Nitko, osim glavnog urednika i, možda, nekolicine  najbližih suradnika.
S druge strane, u Narodnom listu koncentrirale su  se jake novinarske snage:  Šprljan, Opačić, Vlakić, zatim kao vanjski suradnici  Srhoj, Širinić, Luburović,  Selimović…
 

Tekstovi u zadnji tren

Kad se po gradu proširilo kako "tamo neki" pripremaju novu, Narodnom  listu konkurentsku novinu, mnogi su s podsmijehom odmahivali rukom:  "Ma kakvi, nema šanse!" Iz  tog razdoblja je i više puta  citirana izjava Davora Arasa: – "Izići će tri, najviše  šest brojeva. Božića neće  dočekati!" No, unatoč Arasovim i sličnim, nimalo  ohrabrujućim porukama,  na suradnju se prvi odazivaju kolege iz zadarskog  dopisništva zagrebačkih  novina: Elza Radulić Toman, Ivica Marijačić, Bernard Paleka…
Kucelin je nagovorio Dijanu Mijatović, Bilosnić  Stanka Bašića, dr. Josipa  Vrančića, Helenu Roguljić  i Šimu Gržana. Za prvi broj  dva teksta je napisao i Miljenko Mandžo, Paleki u  sportu pridružili su se  Drago Marić i Marko Marin, pokojni Slavko Abdić  napravio je prilog za rubriku "Nekad i sad", Davorka  Blažević iz Šibenika za kolumnu karakterističnog  naziva (ON)KRAJ "KRAJINE" (izlazila do Oluje),  Slavko Govorčin, Joso Mudražija… I to je bilo to, plus  moji tekstovi, Bilosnićevi,  Vučenovićevi (od početka  uređivao marketinški prilog Burza) te Kucelinove  fotografije i, dakako, slike s  vjenčanja koje smo počeli  objavljivati prvi u Hrvatskoj.
 Tekstovi napisani  "ušporko", neopremljeni,  bez redakture, većina nelektoriranih – novinska sirovina, prikupljena u zadnji tren, u utorak navečer.  Sirovina od koje je trebalo  oblikovati novu novinu.  Novinu koja, (pazi sad!) iz  tiska treba izići već sutradan, tj. u srijedu 2. studenoga.

Noć u splitskom  hotelu Bellevue
Nema druge nego prikupljeno štivo u fascikl,  pozvati Zorana Bakića i u  njegovu "renaultu 4" pravac Split. Bakić je inače  bio tehnički crtač u Bagatu, a kad je tamo ponestalo posla želio se prekvalificirati u grafičkog urednika novina.
U Split smo došli kasno  navečer, smjestili se u hotelu Bellevue. Odmah  sam iz fascikla istresao  sve tekstove, poredao ih  po krevetu i po podu hotelske sobe, razvrstao po  rubrikama pa onda na  "Olympiji", udri, opremaj jedan po jedan tekst,  spajaj i uređuj jednu po  jednu rubriku, jednu po  jednu novinsku stranicu.
Ukupno trideset i dvije.
 Na prvoj su, uz glavu  lista i fotografiju tek  prohodalog djačaka na  Forumu ispred Donata,   dominirale najave  jakih  naslova: Tko je srušio  Arasa: Zubak ili Pedišić.  Đerđa Pivac još bez proteze. Šime Prtenjača:  Kičma smo hrvatske  države i prigodan tekst  „Sjećanje na najmilije“  uz Dušni dan.
 

Marijačićev  tekst o  obračunu u HDZ-u

Uz uvodnik i rubričicu  Dolje lijevo na drugoj i  trećoj stranici udarna tema, insajderski tekst Ivice Marijačića  o tome što  se događalo iza zatvorenih vrata na sjednici  Gradskog odbora HDZ-a.  U prvoj varijanti bio je to  ispcrpan, klasičan izvještaj, zanimljiv ali bez  nekog „škakljivog“ detalja  da bi bio dodatno   intrigantan za prvi broj  jednog lista koji od prve  želi biti drukčiji. Zanimljiv  i po izboru tema i po  načinu njihove obrade.
 – Jeli bilo što neobično,  neki interesantan detalj,  upitao sam Ivicu.
– Ma, da, čuo sam da je  u jednom trenutku, tijekom rasprave o novom  ravnatelju Fonda gospodarenja stambenim i poslovnim objektima, padale teške riječi. U jednom trenutku Srećko Pedišić je uzeo pepeljaru  htijući gađati Milu Zubaka. Ispriječio se Davor  Aras, ali se pod silinom  ratobornih jurišnika,  našao na podu, ispričao  je Marijačić.
-E to, dodaj i to uz sve   ostalo što se događalo i  što je rečeno na tom sastanku zatvorenom za javnost, rekao sam Ivici i  vratio mu tekst na doradu.
Napisao ga je vrhunski,  po mjeri za udarnu rubriku  O tome se govori, koja  je prema spomenutom  Sinopsisu, bila namijenjena za top-teme iz  politike, gospodarstva i  društvenog života. Uz  odgovarajuću ilustraciju  Mojmira Mihatova i fotografiju Davora Arasa, tekst sam opremio s nadnaslovom: Iza zatvorenih  vrata, na sjednicama  Gradskog odbora HDZ-a  Zadra. Naslov: Obračun  kao u seoskoj krčmi.
-Do tada nisam znao  da se i na takav način  može prezentirati neki  događaj. rekao mi je poslije Ivica čiji tekstovi su i  dalje bili udarni. Insajderski. Rado čitani. Odjekivali su kao što je i ovaj u   prvom broju.

Zoran Bakić jedini  svjedok
 Na treću i četvrtu stranicu uvrstio sam kolumnu Davorke Blažević   (ON)KRAJ KAJINE, tekst o  telefonizaciji Biogradskog zaleđa pod naslovom Zaobiđeno selo Drage Krpine, zatim Bilosnićev Monowiev – prof.  Vinko Nikolić, Marijačićevu priču „Lizanje“.  Na šestoj i sedmoj u rubrici Stajališta Bilosnićev  i moj intrevju sa tadašnjim županom  Šimom Prtenjačom.
Na osmu i devetu u rubrici Ljudi i događaji uvrstio sam više kraćih tekstova o aktualnim događajima  s područja,  županije,  grada i općina.  Zašto je županijska komisija za ratne štete zabranila rad u prostorijama  Radio Zadra, u Kneževoj  palači: Kiša „gasi“ državni radio, zatim naslovi  Pašman neće muflone.
U rubrici Sudbine  priča o stopostotnom invalidu Domovinskog rata:  Miroslav Đerđa Pivac još  bez proteze?!, Crna strana: Raste broj samoubojstava, itd, itd…Na duplerici rubrike Pozvani ste  na kavu, Među nama ( o  nepoznatim pojedinostima  iz života naših sugrađana), Ljepotica i moja reportaža o bućanju na  Putu Bokanjca – Filozofija  nedjeljnog popodneva:  Meso zajedno, piće tko  izgubi. Fotografije kao i  sve ostale u prvom broju  uradio je Zvonko Kucelin.
Poseban marketinški  prilog Burza na 12 stranica već je bio spreman „u   košuljicama“, pa sam  nastavio opremati tekstove u rubrikama Kultura,  Znanje, Šport, Vrtimo  globus, Spektakle, Vodič i  tako sve do posljednje  magazinske  32. stranice   na kojoj je posebno mjesto zauzela kolumna Izvan  okvira osebujne Helene  Roguljić, rubrika Nekad i  sad: Vruljica,  Josine „gole  Maje“, godišnjak iz Poličnika u kojemu se godinama bilježe večernje  mise u obitelji Nikole i  Perice Zrilića. Pri dnu posljednje stranice uvrstio  sam strip Mojmira Mihatova koji će od tada nositi  ime Krše, impresum i rubričicu Još i to u kojoj se u  jednoj ili dvije rečenice  komentira aktualan događaj, izjava ili neka  činjenica. Prvi put u Još i  to je objavljeno: Od 20 zadarski sud spao na 13 sudaca, a još četvorica  su  najavila odlazak u  – notare. Tako će 10.208 stranaka ostati bez „svog“ suca.
I tako, kad sam urednički zaključio  posljednju  stranicu, u osam ujutro,  pola sata prije polaska u  tiskaru, napisao sam uvodnik i pokazao ga Bakiću:  Može, nije loše! – rekao je  nesuđeni grafički urednik.
Dragi čovjek Bakić, uz  mene jedini svjedok ove  faze nastajanja prvog  broja Zadarskog lista,  ubrzo je nakon mjesec- dva odustao od učenja  grafičkog uređivanja novina. Nije izdržao tri puta  tjedno odlaziti svojim automobilom u Split i nazad. Naporno, a nije se ni  isplatilo jer mogli smo  mu platiti samo gorivo i  pokoju dnevnicu.

Prvi broj rasprodan  do podne
– Novinarstvo je  odličan posao, ako se na  vrijeme napusti – ponavljao je šef proizvodnje u  tiskari, izvjesni gospodin  Vrdoljak (zaboravio sam  mu ime), dok smo čekali  da se otkloni kvar na rotaciji i počne tiskati naš  Zadarski list. Već su bila  prošla tri sata popodne  kad su otisnuti prvi,  probni primjerci, a potom i svih 5000 izvoda.  Kombi zadarske poslovnice "Leda", što nam ga  je za ovu prigodu priuštio  širokogrudni Mladen  Mudražija Ledo, već je  čekao pred Expeditom  splitske novinske kuće,  spreman da preuzme i  preveze Zadarski list do  Zadra, najprije do Marine  gdje je list dočekan i prekontroliran na već opisan  način.
Uz iće i piće, čula se i  pokoja anegdota.
Jedna se kadikad tendenciozno prepričava i  danas, kao "Kurtović prvi  kupio Zadarski list – novac završio u džepu direktora!"
Sutradan, 3. studenoga, prvi broj Zadarskog  lista osvanuo je na kioscima da bi u vrlo kratkom  vremenu bio rasprodan  do posljednjeg primjerka.
 

Autori prvog broja Zadarskog  lista

Tekstove za prvi broj Zadarskog lista napisali su: Slavko Abdić (1  tekst), Bernard Paleka (4), Drago Marić (7), Marko Marin (2), Pablo Bilosnić (1), Slavko Govorčin (1), Helena Roguljić (1), Ivica  Marijačić (5), Želimir Meštrović (1), Joso Mudražija (5), Šime  Gržan (1), Miljenko Mandžo (2), Josip Vrančić (1), Stanko Bašić  (1), Tomislav Marijan Bilosnić (9), Davorka Blažević (2), Dane  Vučenović (2), i Nedjeljko Jusup (7). Sve fotografije u prvom broju  snimio je Zvonko Kucelin, a Mojmir Mihatov jednu ilustraciju i jedan strip.
 Ukupni honorar za sve te tekstove, fotografije, ilustraciju i strip  iznosio je 2.930 kuna!
 
 

JANDRI NUĐENO 500 DM PO  KARTICI

U namjeri da već u prvim brojevima okupi što više kvalitetnih zadarskih novinara glavni urednik Nedjeljko Jusup ponudio je suradnju i Jandri Širiniću, tada šefu zadarskog dopisništva Slobodne Dalmacije.
– Koliko plaćaš? – upitao je Jandre.
– Tebi 500 maraka po kartici – ponudio je Jusup.
Primamljivo, no Jandre nije prihvatio suradnju. Nije ništa napisao za prvi broj Zadarskog lista, a kad je nakon nekih mjesec dana  sreo Jusupa u tadašnjem restoranu Dalmacija, Jandre je rekao: –  Znam ja da ti je bilo bitno moje ime!
– Da za prvi broj ime, a sada mi je bitna i kvaliteta teksta! – odgovorio je Jusup ne krijući zadovoljstvo što je Zadarski list na svom  početku (i bez Jandrinog  teksta) bio dobro prihvaćen od čitatelja.
 

ANEGDOTA

Jedna se kadikad  tendenciozno  prepričava i danas,  kao "Kurtović prvi  kupio Zadarski list  – novac završio u  džepu direktora!"
Sutradan, 3.  studenoga, prvi  broj Zadarskog lista  osvanuo je na  kioscima da bi u  vrlo kratkom  vremenu bio  rasprodan do  posljednjeg  primjerka