Za još bolji rad i druženje s djecom s Down sindromom nedostaje volontera

Ovih dana ponovo smo krenuli s novom akademskom godinom pa i volontiranjem koje se na nju vezuje, tako da su pojedina pitanja teška za odgovoriti jer je većina aktivnosti tek u nastajanju, budući da smo nakon dugog vremena odsutnosti, jedva dočekali ponovno okupljanje, istaknula je Mira Treursić, predsjednica Udruge Ahimsa na prvoj radionici Udruge, koja je održana u zgradi Pegla na Poluotoku.

Cilj je kvalitetan rad s djecom

Zatekli smo nekoliko volontera skupa s predsjednicom Udruge i Jurom, predstavnikom Udruge za Down sindrom. Kako je ovo bilo prvo upoznavanje s volonterima, ipak smo uspjeli popričati s predsjednicom koja je, sretna što ponovno mogu djelovati, istaknula kako su zadovoljni odazivom volontera na organizirane aktivnosti koje su ponovno pokrenute nakon pauze zbog COVIDA-19.

– Ciljevi nam se nisu promijenili, nadamo se da ćemo moći unatoč cijeloj situaciji nastaviti s radom Udruge i pokrenuti mlade i društvo u kojem živimo, istaknula je Treursić.

Koliko je volontiranje u ovom području djelovanja svojstveno Zadranima pokazuje podatak da je Udruga prije koronakrize djelovala s ukupno 97 volontera, od kojih je, kako doznajemo, samo 4% Zadrana.

Na konkretna pitanja o radionicama i programima, Treursić odgovara kako radionice u Udruzi za Down sindrom provode od samog početka rada udruge.

– Organiziramo ih tako da se svi zapravo zabavimo i lijepo provedemo, ali su usmjerene na zbivanja na kojima Udruga za Down sindrom sudjeluje sa svojim štićenicima te zbivanjima koja obilježava, kao što je Međunarodni dan osoba s Down sindromom, kazala je Treursić dodajući kako obzirom da su tek krenuli, još ne znaju točan broj osoba s Down sindromom koji će sudjelovati budući da je njihov raspored dosta popunjen.

Poštujte različitosti

– Roditelji stvarno imaju volje i vole dovoditi djecu na naše radionice, no raspored im to nekada jednostavno ne dozvoljava, rekla je Treursić od koje doznajemo kako Zadarska županija ima mnogo djece s Down sindromom, no potrebno je dosta volontera koji bi mogli pomoći da Udruga formira grupe za veći broj djece. Udruzi je cilj osigurati kvalitetan rad i druženje s djecom što je nemoguće izvesti s malim brojem volontera. Na prvom sastanku volontera, od djece s Downom, zatekli smo samo simpatičnog Juru koji je već dugo prisutan u Udruzi i praktički se osjeća kao »svoj na svome«.

– Roditelji su uvijek upoznati sa svim zbivanja, upućeni su u sve što se događa. Imali smo odličnu suradnju svih prijašnjih godina i uvijek su pokazivali veliku zahvalnost svima nama koji sudjelujemo na ovim radionicama. Njihova potpora i suradnja nam puno znači, a potvrđuje da ono što radimo zaista pozitivno utječu na njihovu djecu. Za sve roditelje, a oni zasigurno znaju tko su, ovim putem veliko hvala. Uvijek su bili tu za nas, uvijek smo uspješno komunicirali i brinuli za najbolji interes djece, naglašava Treursić.

Članovi Udruge sami brinu o svemu. O pomoći i donacijama nema ni govora, a interes mladih kao da je orijentiran na neka manje bitna područja. Stoga Treursić upućuje apel svima da budu dobri jedni prema drugima i poštuju različitosti.