Vrijednost žrtve

 
Izbori. U Zemlji Hrvata. Koliko ono kandidata. Prolaznici prolaze ulicama. Sve opet sja. Nigdje među njima ratnika. Ni traga čovjeku onom. Ratniku. Ne bi li duše pokrpali. Za one što su stali. Što su pali… Štovana gospodo obraz je društva suh kao od kamena. Suza nema. Isužiše. Vrijeme ranu briše.To je istina. Oni što tukli su se u Oluji… Gdje su sada? Špilja očnih crnoća nejasnoća.Tumara ratnik ratištem starim. Kog boga traži? Ide gore dolje. Što ga proganja? Davna je već ta stara rana zakrpana. Hoda našim svijetom krdo bogalja. I viče ratnik opet.. ne valja.. ne valja. Bogalji nisu ratnici. Bili… Već ovi.. bogalji su (duše i srca amputirani) ovi danas ljudi, nazovi »zdravi« ovi dragovoljaca hrvatskih »umni« protivnici.
Doista Hrvatsku Bog voli. Voli je jako. Jer da nije tako ne znam što bi od nas bilo. Toliko lutanja. Grešaka.. kapitalnih. Kardinalnih. Kome bi toliko grjehova.. promašaja bilo oprošteno. Da nas ne voli… Bog… Kraj svih ovih nesretnika, koji u svojim glavama misle da su predbilježeni na Nju. A onda su svi, ali baš svi na par godina nestali. I kad sve prođe iz široka svjeta zdrava mladost dođe.. školovana.. bez srama. Reče: ova Hrvatska od ranih nogu pa sve do kraja njihova raja stvorena samo za njih. Njihova prćija. Da je mogu krojiti i prekrojavati po sebi. Da se mora podavati njihovim željama, ambicjama.. želucima nezasitnim…Kao da ne znaju da je zemlja ova sazdana na nečem drugom.. mnogo vrijednijem. Na Mladosti jednoj, po Njoj je.. samo po Njoj.. sazdana naša suvremena povijest. Po njoj, toj mladosti, ostavljenoj po pustopoljanama, ova je zemlja dobila ono svoje uskrsno značenje… Ime svoje je dobila natrag. Njihova žrtva bila je doista Hrvatska. Doista općeljudska. Oni su bili i još uvjek jesu otkupitelji svih nas.. Pa i ovih gore navedenih. Kandidata.
Ali naša riječ po izlasku iz ovih pokolja svakovrsnih.. jer nije samo rat pokolj, neće biti i ne smije biti riječ smrti.,već riječ života.. samo život može dati život.. mrtvo ne rađa ničim. Zato vratimo se životu.. našoj mladosti.. jedino ona će znati.. i umjeti može zamisliti i provesti nešto drugo osim ovih igara, trka Stolićarskih, Osobnih. Lišenih svake Državnosti. Svake humanosti. Svakog boljitka Domovine. Jer ako smo izgubili tjelesna i materijalna dobra, Iako ćemo ih po svemu sudeći još gubiti. Ustvari što je naše još tu na Hrvatskom tlu.. rasprodano sve u bescjenje. Ali djecu izgubiti ne smijemo. Ne smijemo izgubiti Mladost ovu današnju mladost neprocjenjivo blago ove zemlje. Uzdanicu Hrvatske. Nepopravljivog idealistu.. Koja kroz ljepotu i kroz čistoću svoje duše gleda na Svijet ovaj i na Pravdu više nego li na pisani zakon i pravo. Koja više je dakle privržena Moralu nego legalitetu. Jer tu djecu više no ikoga zapanjuje i boli trulost i lažnost čitave ove današnje situacije… Pogledajte.. bilo kojim našim hrvatskim gradom navečer kroz parkove po rivama.. najbolje vikendom.. možda bolje rano ujutro… Tamo će vam masa jedna djece reći riječi Istine i Savjesti. Možda se upitate zašto ove puste boce vina prazne po klupama.. jeftine.. najjeftinije. Zašto? Možda ćete naći odgovor na Nekazano.
Narod je u ratu postigao napokon svoju osobnost. Sačuvao svoj jezik,kulturu. Želio je da mu se povrate radnici oni gastarbajteri iz emigracije. Ništa od toga.. ista se priča nastavila gdje je onda bila.Taj strašni rat nije iscrpio naše stvaralačke snage… Koliko god nas je stajao života, tjelesa i izgaranja duha… Ali ovi bi odnosi društveni doista mogli uništiti jedino da čega bi nam trebalo stati. Do Mladosti naše.
Jer opet karavani mladosti naše.. odlaze opet u tuđinu ljudi Hrvati vani. Proces je to koji predstavlja povredu savijesti. Naravno onog koji je ima. Ovdje je toga u eliti ostalo malo. Jer da je ima ovo bi se zaustavilo.. stalo… Za svaku vrstu posla iz manje razvijene Europe u visoko razvijenoj Europi. I onda »Bijeg mozgova« i dalje traje. Idu djeca ide sve što valja. A nama ostaju ovi. Šefovi Rasprodaja, ili primopredaja ostataka korita izgubljenih politika, bez obzira. opijenih »Vlašću«. Srećom, zahvaljujući gardi.. nigdje kao tu ne dolazi do izražaja istinska čovječja sloboda, zrela svijest i hrabrost preuzimanja osobnog poslanja i odgovornosti što daje ovoj zemlji konačnu utjehu za izvršenu životnu dužnost.. po volji svevišnjega. Jer narod junaka koji pobjedio je u nemogućim uvjetima.. ne može se preko noći pretvoriti u narod kukavica nesposobnih osigurati život svoje zajednice! Jer oni koji su se žrtvovali, vjerovali su u život, u budućnost domovine, u vrijednost žrtve.. ne Ega kukavica..