U Ninu, starohrvatskoj prijestolnici, čuva se jedan od Judinih srebrnjaka!

Potkraj rujna na Sveučilištu u Zadru održat će se Šesti međunarodni numizmatički kongres u Hrvatskoj. Na tome znanstvenome skupu mnogobrojni domaći i inozemni stručnjaci prikazat će svoje najnovije rezultate iz područja numizmatike, znanstvene discipline koja tematizira stari novac kao predmete od velikoga povijesnog, kulturnog i umjetničkog značaja.
Dr. sc. Mato Ilkić, profesor Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, domaćina i jednog od organizatora ovogodišnjeg numizmatičkog kongresa, o povijesti novca i važnosti njegovog znanstvenog proučavanja kaže:
– Najstariji novac kao platežno sredstvo pojavio se u 7. st. prije Krista, i to na području Male Azije. Taj izum koji je uvelike olakšao trgovinu, posredstvom antičkih Grka brzo su proširio po cijelome Sredozemlju. Već u 4. st. prije Krista nastaju prve monete na povijesnom tlu Hrvatske, i to na Visu, gdje doseljenici iz Sirakuze kuju svoj vlastiti novac. U stoljećima koja su uslijedila, sve do rimskih osvajanja, na prostoru Liburna i Japoda kolao je ponajviše novac podrijetlom iz sjeverne Afrike. Na području današnje Like, Kvarnera i sjeverne Dalmacije u razdoblju približno posljednja tri stoljeća prije Krista u svakodnevnom optjecaju bile su kovanice iz Kartage, Numidije i Egipta. Također, na tomu prostoru tada je cirkulirao i grčki, ilirski te rimski republikanski novac. Najnoviji nalazi s nekolicine arheoloških lokaliteta u sjevernoj Dalmaciji svjedoče o tome da je u posljednja dva stoljeća prije Krista na prostoru južne Liburnije bio u optjecaju i novac Kelta, pa čak i onaj koji je iskovan u dalekoj Hispaniji. Sve to svjedoči o bogatstvu i moći Japoda, a osobito Liburna koji su očito prije više od dva tisućljeća održavali intenzivne pomorske trgovačke kontakte s visokorazvijenim antičkim zemljama gotovo cijeloga Sredozemlja. To najstarije novčano gospodarstvo koje obilježava uporaba različitih monetarnih sustava zamijenjeno je regularnim carskim kovanicama, i to paralelno s rimskim osvajanjem našega prostora sve do Dunava. Približno sredinom 3. stoljeća poslije Krista u Sisku, tj. rimskoj Sisciji, utemeljena je kovnica, koja je bila jedna od najvažnijih na području Rimskoga carstva.
O povijesti hrvatskog novca Ilkić dodaje:
– U razdoblju hrvatskoga srednjovjekovlja na našem prostoru koristio se isprva ponajviše bizantski, a potom ugarski i venecijanski novac. U 13. stoljeću nastaje prvi hrvatski novac. To su vrlo cijenjeni srebrnjaci s prikazom kune, po kojoj je današnja moneta Republike Hrvatske i dobila ime. Potkraj kasnoga srednjega vijeka kovao se novac i u Zadru, ali i još nekim dalmatinskim gradovima. Najplodonosniju monetarnu djelatnost imao je Dubrovnik, koji je kovao vlastiti novac sve do Napoleona. Pod francuskom upravom u Zadru se od crkvene srebrnine kovala plaća za vojsku. U ovome veoma sažetom numizmatičkom prikazu izdvojio bih i jedan iznimno zanimljivi novac iz Nina. Naime, u starohrvatskoj prijestolnici čuva se jedan od Judinih srebrnjaka, tvrdi Ilkić.
O ovim numizmatičkim temama, ali i mnogim drugim, bit će riječi na zadarskom kongresu. Osobito veseli to što će na njemu sudjelovati, među inim, i niz vrlo mladih znanstvenika iz gotovo svih kulturnih institucija u Zadru, ali i iz drugih gradova. Nakon kongresa bit će tiskan i zbornik radova.
Organizatori ovog znanstvenog skupa su Hrvatsko numizmatičko društvo iz Zagreba, Papinski zavod za srednjovjekovne studije iz Toronta i Sveučilište u Zadru. Šesti međunarodni numizmatički kongres u Hrvatskoj održat će se pod pokroviteljstvom Razreda za društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.