U Hrvatskoj muca 70.000 ljudi

Ne postoji društvena skupina koju ovaj problem ne pogađa pa tako mucaju osobe različitih zanimanja, kulturoloških karakteristika, osobnih iskustava i postignuća i životne dobi
Ovog je tjedna obilježen Međunarodni dan svjesnosti o mucanju (International Stuttering Awareness Day – ISAD), koji se svake godine obilježava 22. listopada s ciljem podizanja svjesnosti o izazovima s kojima se suočavaju osobe koje mucaju. Zajednički ga obilježavaju osobe koje mucaju i njihove obitelji te stručnjaci, logopedi i drugi – nastavnici, istraživači i kliničari, koji se bave mucanjem.
Diskriminirani i izolirani u društvu
U svijetu muca gotovo 70 milijuna ljudi, u Hrvatskoj se procjenjuje čak oko 70.000 osoba, no večina ljudi zna jako malo o mucanju. Ne postoji društvena skupina koju ovaj problem ne pogađa pa tako mucaju osobe različitih zanimanja, kulturoloških karakteristika, osobnih iskustava i postignuća i životne dobi. Zbog toga Međunarodni dan svjesnosti o mucanju predstavlja okosnicu u graenju humanijeg, pravednijeg i suosjećajnijeg svijeta za milijune osoba koje mucaju.
Nažalost, osobe koje mucaju ponekad se suočavaju s diskriminacijom, predrasudama i izoliranošću iz društva. Hrvatski sabor je 20. ožujka 2009. godine usvojio prijedlog koji je inicirala Hrvatska udruga za pomoć osobama koje mucaju “Hinko Freund” i proglasila 22. listopada Danom svjesnosti o mucanju u Republici Hrvatskoj, a zanimljivo je da je Hrvatska tada postala prva država u svijetu koja je na ovaj način i službeno otvorila vrata podizanju svjesnosti o mucanju, boljem razumijevanju i pomoći osobama koje mucaju u našoj zemlji. Poster hrvatskog dizajnera Danka Jakšića, dugogodišnjeg suradnika Hrvatske udruge za pomoć osobama koje mucaju “Hinko Freund”, prihvaćen je u cijelom svijetu kao službeni poster Međunarodnog dana svjesnosti o mucanju koji se obilježava 22. listopada.
Logopedinja Suzana Jelčić Jakišić iz Udruge “Hinko Freund”, kaže kako se ovaj dan obilježava uglavnom u svim većim hrvatskim gradovima, predavanjima ili znanstvenim skupovima, a osobe koje mucaju i one koji imaju iskustva s ovim problemom, poziva da otvoreno govore o mucanju:
– Ne šutite o mucanju. Govorite otvoreno o njemu i ako sami mucate jer naša okolina mora znati i naučiti kako pristupiti ovom problemu i pomoću u njegovom prevladavanju, kaže Jelčić Jakišić te dodaje:
– Mucanje se najčešće javlja u ranoj životnoj dobi, a u Hrvatskoj čak 12 posto osoba koje mucaju su četverogodišnjaci. Ranom reakcijom roditelja može se puno učiniti, ali veliku pomoć mogu pružiti i predškolske ustanove te škole. Da je pomoć roditelja najvažnija u prevladavanju mucanja, hrvatski su liječnici upozoravali još na kraju 19. i na početku 20. stoljeća te 30-ih godina 20. stoljeća. Postoje i brojni dokumenti o tome, što pokazuje da se ovom problemu na području Hrvatske dosta ozbiljno pristupalo, čak i kada nije bilo logopeda jer su se mucanjem bavili liječnici, rekla je Suzana Jelčić Jakišić.
Dječaci mucaju češće nego djevojčice
Kako smo već naveli, mucanje pogađa osobe svih dobi, ali naješće je u djece u dobi između dvije i šest godina starosti koja razvijaju govor. Zanimljivo je da dječaci triput češće mucaju nego djevojčice. Ipak, većina djece preraste ovaj problem dosta rano, te se procjenjuje kako manje od 1 posto odraslih osoba muca. Znanstvenici pretpostavljaju da mucanje uzrokuje nekoliko uzroka. Mnogi smatraju kako su neki oblici mucanja genetski određeni (iako nisu pronađeni geni koji uzrokuju mucanje), ali točan mehanizam kako nastaje mucanje nije poznat.
Smatra se da je većina oblika mucanja razvojnog oblika koji se pojavljuje u djece koja su u procesu razvoja jezika i govora. Ovaj oblik mucanja javlja se kad djetetov govor i jezik ne ispunjavaju njegove verbalne zahtjeve i događa se kada dijete traži pravu riječ. Razvojno mucanje se obično preraste i ne javlja se kasnije od dječje dobi.
Drugi oblik mucanja je neurogeni. Neurogeni poremećaji nastaju zbog signalnih problema između mozga i živaca ili mišića. U neurogenom mucanju mozak ne može pravilno uskladiti različite dijelove govornog mehanizma. Ovakav oblik mucanja se također može javiti kao rezultat moždanog udara ili ozljeda mozga.
Ostali oblici mucanja mogu se klasificirati kao psihogeni koji je rezultat mentalne aktivnosti mozga kao što je razmišljanje ili rješavanje problema.
Nekada se vjerovalo kako je psihogeni uzrok mucanja najčeši, no sada je i znanstveno dokazano kako se ovaj oblik javlja kod manjine osoba koje mucaju. Iako osobe koje mucaju mogu razviti emocionalne probleme kao što je strah od upoznavanja nepoznatih ljudi ili od razgovora na telefon, ovi problemi obično nastaju zbog mucanja, ali ne uzrokuju mucanje. Psihogeno mucanje se ponekad javlja u osoba koje boluju od određenih vrsta mentalnih bolesti ili kod osoba koje su doživjele jaki psihički stres ili strah. Mucanje obično dijagnosticira stručnjak za poremećaje jezika i govora, logoped. Dijagnoza se obično postavlja na opisu povijesti poremećaja, odnosno podacima o početku mucanja, okolnostima pod kojima se javlja ili pojačava kao i nakon potpune procjene jezinih i govornih sposobnosti.
Postoje razni oblici liječenja mucanja. Bilo koja od tih metoda može dijelom ublažiti mucanje do neke mjere, međutim još uvijek ne postoji lijek koji će sa sigurnošću potpuno izliječiti mucanje, međutim, može se spriječiti da razvojno mucanje ne prijeđe u doživotno. Zbog toga je preporučljivo napraviti procjenu govora kod djece koja mucaju duže od šest mjeseci te kod onih koja mucaju, a to je praćeno različitim oblicima neobičnog ponašanja ili tikova.
Od logopeda u Općoj bolnici Zadar saznajemo da je rano javljanje prvi korak koji bi svaka osoba koja muca trebala učiniti:
– Kada govorimo o djeci koja mucaju, tada roditelji trebaju napraviti prvi korak i potražiti pomoć. Čim primijete akutno mucanje, trebaju odmah reagirati kako bismo ih uputili što smiju, a što ne smiju raditi. Odrasle osobe s ovim problemom, jer mucanje često može biti provocirano stresom, također trebaju potražiti pomoć. Odrasli prolaze terapiju samokontrole govora, a tu je uključen i psiholog. Nažalost, kada govorimo o mucanju, nema garantiranog uspjeha. Uspjehu u rješavanju ovog problema najviše može doprinijeti sama osoba koja muca, ili roditelji djeteta koje muca.
Na naše pitanje koliko je istinit “savjet iz naroda” da se mucanje najbolje liječi ako se kod osobe s ovom govornom smetnjom namjerno izazove novi stres, logoped zadarske Opće bolnice kaže:
– Ako naiđete na takvu osobu, pitajte je. Osobno smatram da se savjetima, stručnom pomoći i razumijevanjem okoline, te prije svega ranim javljanjem, ovaj problem najučinkovitije rješava.

 ŠTO UČINITI (I NE ČINITI) AKO DIJETE MUCA?

Roditelji bi, prije svega, trebali osigurati opuštenu kućnu atmosferu koja pruža dovoljne mogućnosti za govor djeteta. Često pomaže uspostavljanje određenih termina kada dijete i roditelji mogu neometano razgovarati. Posebno se treba suzdržati od kritiziranja djetetova govora ili negativnog reagiranja na teškoće u govoru, a ono što roditelji nikako ne bi smjeli je kažnjavati dijete zbog isprekidanog govora ili tražiti da ponavlja tu riječ dok je tečno ne izgovori. Vrlo neugodno za dijete jest i kada ga roditelji nagovaraju ili inzistiraju da dijete govori pred mnogo ljudi. Umjesto toga, roditelji a i svi u djetetovoj okolini, trebali bi pozorno slušati dok dijete govori i pred njim govoriti opušteno i polako. Ukoliko roditelj tako govori i dijete će često govoriti jednako sporo i opušteno. Roditelji djece koja mucaju rade brojne pogreške, a jedna od njih je dopunjavanje djetetovih riječi i misli i na taj ga način još više obeshrabruju. Mnogi od trenutno popularnih programa liječenja za tvrdokorno mucanje uključuju ponovno učenje govora ili odučavanje krivog načina govora. Psihološke nuspojave mucanja, kao što su strah od govora pred publikom ili strancima, također se rješavaju u većini programa. Drugi oblici liječenja sastoje se od intervencija lijekovima ili elektronskim pomagalima. Iako postoje i različite “nekonvencionalne terapije za mucanje”, bilo bi dobro provjeriti preporuke, iskustvo i ciljeve osobe koja nudi takve tretmane. Izbjegavajte raditi s osobama koje obećavaju “izlječenje” od mucanja i uvijek potražite pomoć logopeda ili defektologa.

 MUCALI CHURCHILL, MONROE…

Mnogi pojedinci s ovim poremećajem postali su uspješni u karijerama koje su zahtijevale javni govor. Na popisu ovih osoba nalaze se Winston Churchill, glumica Marilyin Monroe, glumci James Earl Jones, Bruce Willis i Jimmy Stewart te pjevačice Carly Simon i Mel Tillis, a ima ih još mnogo.