Tuđman, Gregurić i Valentić znali za Pakračku poljanu!

Iz operativnih izvješća znam za zatvor u Pakračkoj poljani, znam da su tamo bili odvođeni ljudi i koliko mi se čini nakon odlaska pričuvne postrojbe tamo su pronađeni neki leševi – svjedočio je Reljić potvrdivši da je, kao i njegov šef Manolić, osobno razgovarao s Merčepom zbog raspoloživih indicija

Informacije o događajima u Pakračkoj poljani prenosio sam predsjedniku RH Franji Tuđmanu, premijerima Franji Greguriću, Nikici Valentiću te Josipu Manoliću (šefu SZUP-a – Službe za zaštitu ustavnog poretka, op.a.)- kazao je jučer obavještajac i nekadašnji djelatnik SZUP-a Smiljan Reljić (54) novi svjedok na suđenju Tomislavu Merčepu optuženom po zapovjednoj odgovornosti za ratne zločine nad srpskim civilima na čelu pričuvne postrojbe MUP-a.
– Moj zamjenik Benko i ja pisali smo izvješća, kako smo bili obavezni, naslovljena na ured ministra unutarnjih poslova, a o “delikatnijim” stvarima izvještavali smo i predsjednika Vlade i predsjednika države. Pisali smo o događajima na ratištima, bezakonju… Imao sam neposredne kontakte s državnim vrhom jer su htjeli znati više – kazao je Reljić. Takvim je navodom pred Županijskim sudom u Zagrebu opovrgnuo iskaz prethodnog svjedoka, samog Gregurića koji je sud dan ranije uvjeravao da je, bez obzira na premijersku dužnost, o ubojstvima čitao samo u novinama i da nije dobivao nikakve obavještajne informacije s terena o Merčepovom djelovanju pa čak ni od podređenih ministara iako je s njima imao svakodnevnu komunikaciju.
– Sve su policijske postaje, počevši od onih u Gospiću pa do Pakraca, iako su djelovale u teškim uvjetima rata radile korektno i bez zadrške prema bilo kojim osobama i djelima. Informacije s terena dobivali smo od tamošnjih postaja s time da su SZUP i kriminalistička policija međusobno izmijenjivali informacije. Sigurno je da su ta izvješća spominjala Merčepa jer ga u tim okolnostima nije bilo moguće ispustiti. Spomenut je u kontekstu postrojbe. Iz operativnih izvješća znam za zatvor u Pakračkoj poljani, znam da su tamo bili odvođeni ljudi i koliko mi se čini nakon odlaska pričuvne postrojbe tamo su pronađeni neki leševi – svjedočio je Reljić potvrdivši da je, kao i njegov šef Manolić, osobno razgovarao s Merčepom zbog raspoloživih indicija.
– Merčep je bio svega svjestan a osobe koje su bile za ta djela osumnjičena on je pokušao opravdati njihovom osobnom situacijom, Vukovarom i stradanjima obitelji. Deklarativno, on sve to nije odobravao, niti ubojstvo obitelji Zec, niti ono što se dešavalo u Pakračkoj poljani – govorio je Reljić ističući da Merčepa pamti kao ranjenika poprskanog gelerima, s aureolom heroja, a s druge strane osumnjičenika za teška kaznena djela – “dvije stvari koje naprosto nisu išle jedne s drugom”, naveo je svjedok.

Bombaši iz “Bonavie”

Reljić je ispričao i o jednom incidentu u poznatom riječkom hotelu “Bonavia”.
– Htio sam ući u taj hotel, ali me prvotno nisu pustili zbog nekih problema u unutrašnjosti. S obzirom na svoju dužnost ipak sam ušao i ugledao ljude među kojima je bila je jedna žena po imenu Marija. Doslovno, igrali su se bombama a ja sam ih opomenuo da prestanu s takvim ponašanjem. Svi su se oni deklarirali kao “merčepovci”, ali ne znam jesu li doista to bili. Poslušali su me. Znam da ih je drugi dan policija u Crikvenici zaustavila u automobilu s oružjem koje je bilo s gospičkog ratišta. Merčep je radi tog arsenala zvao zapovjednika crikveničke policije.