Tadićeva isprika bez priznanja agresije

Došao sam se pokloniti žrtvama, još jednom uputiti riječi isprike i iskreno žaljenje, kazao je na Ovčari Boris Tadić. Istaknuo je da pravnicima i historičarima ostavlja “definiranje onoga što se dogodilo 90-tih godina”

Vukovar je jučer, svega nekoliko dana uoči devetnaeste godišnjice stravičnog pokolja 200 civila i ranjenika na Ovčari, dočekao riječi nedvosmislene isprike i žaljenja od najvišeg predstavnika države Srbije, predsjednika Borisa Tadića. Troje lidera Hrvatske i Srbije – predsjednici Ivo Josipović i Boris Tadić, te premijerka Jadranka Kosor – ocijenili su jučerašnji Tadićev poklon žrtvama Vukovara ne samo novom stranicom, nego novom knjigom pomirenja i dobrosusjedske suradnje u odnosima dviju država.
– Došao sam se pokloniti žrtvama i odati im poštovanje, još jednom uputiti riječi isprike i iskreno žaljenje. Došao sam stvoriti mogućnost da Srbija i Hrvatska okrenu novu stranicu, da djeca ne budu opterećena vremenom koje je bilo. Demokratska Srbija želi uspostaviti politiku dobrosusjedstva, suradnje i pomirenja, politiku koja je sasvim suprotna od politike 90-tih – rekao je Tadić nakon polaganja vijenaca kod spomen obilježja na Ovčari.
Mogućnost pomirenja
 U kratkoj ali dostojanstvenoj ceremoniji, srbijanski predsjednik Tadić i hrvatski predsjednik Ivo Josipović položili su dva vijenca kod spomenika na Ovčari. Srbijanski predsjednik, kod spomenika je prvi položio vijenac s natpisom “Nevinim žrtvama – predsjednik Republike Srbije Boris Tadić”, te se minutu zadržao pred spomen obilježjem odajući tihu počast žrtvama. Tadić je istaknuo kako se “tek priznanjem zločina, isprikom i žaljenjem stvaraju mogućnosti za pomirenje”.
– Kada se naši narodi izmire otvara se nova budućnost i zato smatram da sve što se između Hrvata i Srba desilo u 20. stoljeću mora biti sklopljeno u knjigu prošlosti nakon čega počinje pisanje nove knjige, knjige budućnosti, izjavio je predsjednik Srbije. Hrvatski predsjednik također je u svojoj kratkoj izjavi istaknuo kako su dvojica predsjednika “došli na mjesto boli da se poklone i izraze sućut obiteljima, te da obećaju da zločin neće ostati nekažnjen”.
 – Ovdje smo da pokažemo da je moguća politika mira i prijateljstva. Došli smo svjesni odgovornosti za budućnost naših naroda i zemalja – poručio je Josipović na Ovčari.
Predsjednik Srbije izbjegao je direktan odgovor na pitanje je li njegova isprika na Ovčari ujedno i priznanje agresije Srbije na Hrvatsku.
Pravni spor
– Napori mene i predsjednika Josipovića usmjereni su na otvaranje drugačije stranice povijesti ali za to nisu dovoljne samo osobne geste pojedinaca, pa makar oni bili i predsjednici država. I države moraju dati svoj doprinos, a naše dvije države su ovoga trenutka u pravnom sporu pred međunarodnim sudom u Haagu. Predložio sam da se međusobne tužbe povuku i da se nagodimo izvan suda, ali dok taj pravni proces traje ja se kao predsjednik Srbije ne miješam u njegov ishod. U tom smislu ja pravnicima i historičarima ostavljam u ovom trenutku da definiraju što se dogodilo 90-tih godina, kazao je Tadić u poduljem i opširnom odgovoru na novinarsko pitanje.
I Josipović i Tadić ustvrdili su kako ih na procese pomirenja, pa ni ovu posljednju gestu u Vukovaru, nisu natjerali ni Bruxelles, ni Washington ni drugi centri moći.
– Ovo je naš cilj. Nitko nas ne treba natjerati da budemo ljudi – poručio je Tadić naglašavajući kako dolazak u Srebrenicu, Vukovar i na druga mjesta stradanja smatra “moralnom obavezom građanina Borisa Tadića, koji je danas predsjednik Republike Srbije”.
Premijerka Jadranka Kosor, koja se dvojici predsjednika pridružila na sastanku s obiteljima stradalnika i nestalih, te kasnije sa predstavnicima srpske nacionalne manjine, pozdravila je Tadićev dolazak i izrazila zadovoljstvo onim što je predsjednik Srbije izrekao na Ovčari.
Najbolnija etapa
– To je važan trenutak u odnosima Hrvatske i Srbije. Danas se otvara nova stranica u tim odnosima, a možda možemo reći i nova knjiga – ocijenila je hrvatska premijerka.
Hrvatska i Srbija, zaključak je Josipovića i Tadića, na putu su pomirenja, no do konačnog cilja još je dug put. Jedna od najbolnijih etapa na njemu svakako su sudbine nestalih osoba stoga je posebno dirljiv bio susret vukovarskih stradalnika, prije svega obitelji nestalih branitelja i civila, sa srbijanskim predsjednikom.
– Ovo je najbolnije pitanje u odnosima Hrvatske i Srbije. Čuli smo teške priče o tragičnim sudbinama ljudi i nitko iz prostorije nije otišao ravnodušan – istaknuo je nakon susreta hrvatski predsjednik Josipović dodavši kako je na sastanku neosporno utvrđena politička volja obiju strana da se traga za nestalima, bez obzira koje nacionalnosti bili.
– Srce svake majke jednako plače za svojim nestalim sinom ili kćeri – naglasio je Josipović. Predsjednik Tadić zaključio je, pak, kako je njegova i Josipovićeva uloga da tragičnu dimenziju hrvatsko-srpskih odnosa iz 90-tih godina preokrenu u proces pomirenja.
– Da bi se to dogodilo neophodno je da istinom osvijetlimo 90-e godine, da nitko tko je kriv ne ostane nekažnjen – kazao je Tadić uvjeravajući kako Srbija, u tom smislu, čini sve što je u njenoj moći da se uhite i odbjegli haški osumnjičenici Goran Hadžić i Ratko Mladić.
Premijerka Kosor istaknula je kako je ponosna na atmosferu dostojanstva koja je ispunila prostoriju u kojoj su se stradalnici sastali sa Tadićem.
– Ljudi su govorili o patnji ali uz nadu da će posjet predsjednika Tadića doprinjeti poboljšanju situacije – kazala je Kosor. Slične poruke nade i rješavanja najbolnijih pitanja nestalih osoba obiju nacionalnosti mogle su se čuti i nakon sastanka dvojice predsjednika i premijerke sa predstavnicima srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Obojica predsjednika uputila su apel i Hrvatima i Srbima da surađuju s državanim institucijama na otkrivanju preostalih skrivenih grobišta, u kojima leže i Hrvati i Srbi.

 ŽRTVA JE ŽRTVA

Troje dužnosnika odbacilo je jučer tvrdnje kako istovremeni posjet Ovčari i Paulin dvoru ima namjeru izjednačavanja krivnje ili umanjenja tragedije Vukovara.
– Svatko tko uspoređuje zločine i žrtve po matematičkom principu, duboko griješi. Danas ne tražimo matematičku ravan, nego pokušavamo uspostaviti etičku ravan u našim odnosima. Bilo bi pogrešno kada bi išli drugim putem, to bi nas vodilo u prebrojavanja kojima nema kraja, kazao je Tadić dok su i Josipović i Kosor ocijenili kako je svaka žrtva – žrtva, bez obzira na nacionalnost.

 SRBIJA ĆE FINANCIRATI OBNOVU VUKOVARA

Hrvatski predsjednik svog je srbijanskog kolegu dočekao u jutarnjim satima, na vukovarskoj obali Dunava do koje je Tadić stigao na skeli Golubica, poklonu Nizozemske državama Hrvatskoj i Srbiji. Tadić nije došao praznih ruku: prtedsjednnik Srbije najavio je da će Republika Srbija financijski pomoći obnovu Vukovara, a zajedno s njim stigla je i povelika kutija s lječničkom dokumentacijom koja je iz vukovarske bolnice otuđena 1991. godine. Predsjednik Komisija za nestale osobe vlade Srbije Veljko Odalović svom hrvatskom kolegi Ivanu Grujiću predao je 25 originalnih dokumenata iz vukovarske bolnice, koji će zasigurno pomoći da se rasvijetle bolni događaji nakon okupacije bolnice. Tadić je obećao da će Srbija i dalje pažljivo tragadi za ostatkom dokumentacije, a premijerka Kosor i predsjednik Josipović povratak dijela lječničke dokumentacije iz vukovarske bolnice ocijenili su izuzetno važnim potezom.

 VUKOVAR ’91 – TRI I POL TISUĆE POGINULIH I UBIJENIH

Opsada Vukovara najveće je i po broju žrtava najgore poglavlje u Domovinskom ratu. Opsada hrvatskog od strane Jugoslavenske narodne armije (JNA) i srpskih paravojnih snaga trajala je od kolovoza do studenog 1991. godine, a epilog je bio poraz lokalnog Zbora narodne garde, veliko razaranje grada te, konačno, brojna ubojstva i progon hrvatskog stanovništva. Procjene broja poginulih kreću se između tri i tri i pol tisuće ljudi. Najveći ratni zločin vezan uz opsadu Vukovara te najveći pojedinačni ratni zločin u Domovinskom ratu uopće dogodio se na Ovčari, farmi udaljenoj 5 kilometara istočno od istočno Vukovara, gdje su pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi između 18. i 21. studenog 1991. godine pogubili između 255 i 264 civila i vojnika, većinom Hrvata. Pogubljenici su uglavnom bili pacijenti deportirani iz vukovarske bolnice.
U obrani Vukovara je ljeta i jeseni 1991. godine sudjelovalo oko dvije tisuće ljudi u samom gradu, dok ih je – pred sam pad grada – na cijelom bojištu bilo najviše 6.700. Pretpostavljeni broj pripadnika JNA i paravojnih snaga koji je napao Vukovar je 30 tisuća ljudi, koji su raspolagali s oko 1.600 tenkova i oklopnih transportera, 980 oruđa zemaljskog topništva, 350 protuzrakoplovnih topova sa 750 cijevi za djelovanje po zemaljskim ciljevima. Ukupan broj neprijateljskih vojnika na vukovarskom bojištu pred pad grada procjenjuje se na oko 80 tisuća.