Štovanje svetaca ne smije biti obična tradicija i običaj gdje vjera jedva tinja

Na svetkovinu sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, svečano središnje dnevno slavlje 15. siječnja u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić.
Nadbiskup je poručio da je »u naše vrijeme posebno važno preispitivati svoj odnos prema onome što je bitno u vjeri te se truditi, makar plivali protiv struje, da naše štovanje svetih zaštitnika i drugih kršćanskih blagdana bude inspirirano istinskom vjerom u Boga i zaštitu svetih«.
Mons. Devčić je potaknuo na razmatranje »koliko stvarno vjerujemo da nam sveti zaštitnici mogu pomoći, tj. koliko je naše štovanje izraz naše vjere u njihovu pomoć i zaštitu, a koliko samo lijepa tradicija ili običaj iza kojeg stoji slaba ili nikakva vjera?
– Je li naše srce, dok ih štujemo, okrenuto Gospodinu, ili nam je sve drugo preče nego Boga slaviti u njegovim svetima i zahvaljivati mu što nam kao uzore za nasljedovanje i kao zagovornike pred Njegovim prijestoljem daje takve divne primjere žive vjere, upitao je riječki nadbiskup, upozorivši: »Ako naše slavlje nije izraz žive vjere da su nam sveci doista pomoćnici i zaštitnici, onda smo i mi, koliko god isticali da smo kršćani, jednaki onima čije se srce od Gospodina odvraća jer se uzdaju u čovjeka i njegovu moć, a ne u Boga. U tom slučaju štovanje svetaca je obična tradicija i običaj gdje vjera jedva tinja«.
Nadbiskup je upozorio da se takav pristup ne odnosi samo na slavljenje svetaca, nego i svetih vremena. Za primjer je naveo došašće »koje se u naše vrijeme slavi na ulicama i trgovima na način da se Onoga koji nam dolazi i za čiji bismo se doček trebali intenzivno duhovno spremati, jedva sjetimo, a kamoli da se brinemo kako bismo ga što doličnije dočekali. Ako je došašće takvo, teško da Božić može biti drukčiji« upozorio je mons. Devčić.
– Slično se događa i s življenjem korizmenog vremena, kada se i kršćani s onima koji se takvima ne priznaju, odaju maškaranom ludilu, umjesto da prakticiraju pokoru i duhovnu sabranost. Nakon tako proživljene korizme i Uskrs mnogi kršćani slave kao svaki drugi svjetovni blagdan, rekao je nadbiskup, smatrajući da se isto događa i sa štovanjem svetih zaštitnika »gdje svjetovno nad duhovnim također sve više uzima maha«. Na taj način i najveći blagdani naše vjere, Uskrs i Božić, kao i marijanski i svetački blagdani, postaju samo lijepi običaji i tradicija koje se slave bez žive vjere u Boga i u zagovor svetaca« upozorio je mons. Devčić.
Nadbiskupu Devčiću za dolazak u Zadar zahvalio je mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, u ime zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića koji je u to vrijeme predvodio svečano misno slavlje u župnoj crkvi sv. Stošije u Biogradu n/m.

Stošija zbog vjere spaljena na lomači
Napomenuvši da i danas u Gorskom kotaru ima žena s lijepim imenom Anastazija, što je drugo ime za Stošiju, nadbiskup Devčić podsjetio je da je Stošija bila prisiljena udati se za rimskog patricija. Nije se htjela odreći svoga djevičanstva pa ju je muž mučio glađu i zatvorio u kućnu tamnicu.
– U teškim trenucima podrška joj je bio budući mučenik i svetac Krizogon – Krševan. Nakon muževe smrti, razdijelila je svoje imanje siromasima, posvetila se skrbi za progonjene kršćane među kojima je bio i Krševan, njen dobrotvor dok je bila utamničena. Kad je Krševan zbog vjere bio uhićen i osuđen na smrt, Stošija ga je sa skupinom njegovih prijatelja pratila sve do Akvileje gdje je bio mučen. Dospjela je u Sirmij, današnju Srijemsku Mitrovicu gdje je zbog vjere i pomaganja zatočenim kršćanima i sama bila zatočena i na Božić 304. g. spaljena na lomači, rekao je mons. Devčić.