Stošija, svetica koja je pjevala dok je gorjela na lomači

Odavanjem počasti poginulim hrvatskim braniteljima kod centralnog križa na Gradskom groblju i svečanim misnim slavljem u biogradskoj crkvi sv. Stošije u petak, 15. siječnja, na Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, započelo je obilježavanja Dana grada Biograda na Moru i nebeske zaštitnice, svete Stošije – Anastazije.
– Sveci su živjeli evanđelje, ljubili Boga i bližnje, svaki na svoj način, što ih je proslavilo pred Bogom i pred ljudima. Sveci su svjedoci da se može živjeti po evanđelju, kazao je don Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i upravitelj Svetišta sv. Šimuna, koji je euharistijsko slavlje predvodio s upraviteljem župe, don Ivanom Jordanom i subraćom svećenicima.

Kršćanske poruke ljubavi, mira i dobrote
Biograd na Moru (Belgrad, Alba maris, Bijeli grad, Stolni Biograd, Zaravecchia) dekanatska je župa sv. Stošije, mučenice.
– Anastazija je na poseban način oličenje kršćanske poruke ljubavi, dobrote i mira, posvjedočivši za to svojim životom kao mučenica. Velik simbol koji se postavlja nasuprot ratu, sukobu i mržnji, kazao je don Josip Lenkić.
Sveta Stošija je bila Rimljanka iz visoko rangirane obitelji iz doba cara Dioklecijana. Kršćansku vjeru je, po predaji, primila od majke. Udavši se protiv volje za rimskog patricija Publija, odlučila je ostati djevicom, na što ju uvrijeđeni muž zatvorio u kućnu tamnicu i mučio glađu.
– Mlada, uvjerena i hrabra kršćanka, po imenu je nositeljica glavne istine kršćanske vjere (grč. Anastasis = uskrsnuće), ubraja se u imena najpoznatijih ranokršćanskih mučenika, naglasio je don Josip.

Život u poganskom svijetu
Nakon smrti muža, Stošija se usred poganskog svijeta potpuno predala Bogu i služenju progonjenim kršćanima te ih je hrabrila u njihovom svjedočenju. Odrekla se cijelog svog imetka podijelivši ga siromasima.
Svoj život je okončala mučeničkom smrti spaljivanjem na lomači, 25. prosinca 304. godine u Sirmijumu, današnjoj Srijemskoj Mitrovici. Stošijine posmrtne ostatke biskup Donat donio je u Zadar.
Dok je veliki plamen lomače sažigao i topio njeno tijelo u mukama, ona je u zanosu pjevala jer je plamen ljubavi prema Kristovoj vjeri bio jači od onog plamena koji je u vatrenom prstenu okovao njezino tijelo.
Kao zaštitnica biogradske župe spominje se još u 10. stoljeću. Sigurno su joj od iskona vjernici podigli crkvu, a njezino štovanje su u Biogradu učvrstili građani Zadra kada se poslije rušenja svoga grada (1202.) skloniše u Biogradu. S vremenom je ta prvotna župna crkva postala tijesna pa župljani svojim trudom i troškom podigoše novu, sadašnju 1761. godine.
U crkvi se nalazi i relikvijar s dijelom moći svete Stošije, to je komadić kosti svete Stošije izvađen iz njezinog sarkofaga u Zadru koji je dao izraditi biskup Donat u 9. stoljeću. Moći se uoči svetkovine sv. Stošije i na samu svetkovinu izlagaju na štovanje.
Brigom župnika i zalaganjem vjernika crkva je više puta obnavljana te je danas na ponos vjernika i žitelja grada Biograda na Moru.

Na misi i gradski oci
Na misnom slavlju, između ostalih, sudjelovali su Ivan Knez, gradonačelnik, Marijan Stopfer, zamjenik gradonačelnika, Tonči Šangulin, predsjednik Gradskog vijeća. Poslanicu je čitao Marko Strpić, dok je župni zbor predvodila časna sestra Anka Špralja, dobitnica ovogodišnje Godišnje nagrade Grada Biograda na Moru.