Sretan ti rođendan Vojsko pobjednika

Vojsko postrojena što si dvadeset osmog svibnja bila. Krv pobjednička  koja se zemljom Hrvata dragovoljno lila. Pobjednička u vatri i željezu.  Pobjednička u jamama i pepelu. Pobjednička u mukama. Pobjednička u  smrti… Pobjednička u onom ledenom pogledu ukočenih lica. U nebo  gledala si. Krv naših gradova.. krv naših ulica… Tekla si  kao Drava… Kao  Sava.. kao Dunav što silu, nadu ne gubi… Velika si bila .. Vojsko  pomirenih Hrvata Ljudi. Duboka rano kao More. Kao hrvatske zore…  Vojsko. ZENGA… Krvi nevina.. izlivena. S tobom se sloboda ponovo rađa.  S tobom opet plovi ona Zvonimirova lađa.. nasukana. Davno ostavljena…  Zanjekana imena… Gotovo zaboravljena… Od svih napuštena.. ostavljena..  probijenih madira… Sama… U plamenu rata… Usta su smrzna vikala  mama… Svih tih stoljeća, godina svih tih dana.. krvi hrvatskih sinova  probrana Ti si Vojsko ZENGA probrana… Krvi Velikana… Najbolji su za te  pali.. najbolji su ti život dali… Najbolje je mati hladne cjelivala… Najbolje  je sinove tvoja crnica, crljenica primala… Skrivala.. krije ih još i danas…  Pjesmo ptica slobodnica. Galebova. Sokola. Krvi nikad sasušena.. krvi  nikad ranom zacijeljena. Strujiš Venama. Krvi onog dvadeset osmog  svibnja na Zagrebu stadiona postrojena… Spremna proliti se, ka Golgoti  koračati Hrvata. Bičevati se dati… Trnom se kruniti… Križ nositi. Padati..  ustajati.. razapeti se dati… Čavlima pribijati. Kopljem proboden biti… Ali  vjeru ne izgubiti.. krunicu nositi… Kroz Vjetrove probijati se… Gaziti  bitke.. gaziti pohlepe ljudske plitke.. gaziti orlušine dvoglave… Kroz  Maslenice, kroz Bljeskove, Munje.. Skokove… Vjetrove i Zime.. kroz  doline.. planine… Gore i more… Krvi svetaca DVANAEST TISUĆA.. Majko..  Vedrine, Ljubavi.. Plime… Vojsko jedina za sva vremena. Vojsko  pobjednička. Jer napokon izmirila jesi sve što bili su hrvatski grijesi…  Ujedinila u jednom stroju dušu Hrvata za Domovinu svoju. Dokazala jesi  kako Hrvat Dom svoj ljubi… A brisali te jesu istog tog dvadeset osmog  dana… Zvali te rugobom s tisuću mana. Gola si bila, razoružana, topovsko  meso.. orlušina bijelih i zvijezde crvene hrana… Blokirali te jesu svijeta  političari.. minirali, opstruirali… A ti si ustrajala.. tvoja Vjera nije se  dala… Jer u brata si svoga vjerovala… Vojsko Dična.. Vojsko toliko licu  Krista slična.. Vojsko Uskrsa Hrvavatskoga.. Vojsko Pobjednička… Puške  lovačke, u cijevi kući proizvedene.. postale su legende bezvremene…  Legende ZENGA na stadionu Zagreba dvadeset osmog svibnja postrojene…  Pljuvali te jesu.. gdje god su stigli… Krivo optužili… Vezali te.. sprovodili..  i Hag te odvodili… Ne bi li te osudili… Mlatili… Blatili…  I još ih ima koji  od toga žive… Vojsko Bezvremena i srcu roda jedina ljubav.. jedina  sloboda. Rasti.. rasti iz postroja onog sjemena… Olujnih sinova život ne  uspomena… Rasti jačaj… Brodi.. leti.. hodaj.. grmi… Grmi.. neka znaju da  se onog dana na stadionu Zagreba, iz sjemena onog.. rodila Vojska  hrvatska bez podjela… Bez mana… I ustaša.. i domobrana i partizana.. u  jednom jedinom stroju za Domovinu… Hrvatsku jednako moju i tvoju.  Hodaj.. hodaj ponosu Domovine… Vojsko postrojena onog dvadeset  osmog dana svibnja… Rasti. Hodaj, hodaj… U njih se ugledaj sine.. u  stvarne tvorce neponovljiv ponos Domovine…
Da su kojim slučajem pali… Da su iz povjesti onda  ti ZENGE nestali…  Gdje bi danas tvoja domovina bila sine… Bi li imala ime… Kako bi se  zvala… Ako neko misli Hrvatska.. taj je totalna budala. Silu su onu ZENGE  životima svojim zaustavili. Nisu Doma dali… Slatko su zanj umirali… Silu  koja poštivala nije ni ustav ni zakon.. već hladna čelika znoj… Al naišli su  na bedem, zid neprobojni, na stadionu Zagreba 28. svibnja postrojeni…
Sretan ti rođendan Vojsko pobjednika.. sretan ti rođendan svakog  Hrvata ponos i dika…