SRETAN KRAJ TUŽNE PRIČE Teško bolesni 17-godišnji Josip Grdović bit će smješten u Specijalnu bolnicu u Gornjoj Bistri

Nakon dvije godine i deset mjeseci teške borbe došao je i taj  dan. Naš Joso danas ide u svoju novu kuću gdje će biti u sigurnim rukama, u rukama specijaliziranih liječnika za kronične bolesti kakve on ima.  Neizmjerno smo zahvalni svima onima koji su bili uz nas sve ovo vrijeme, koji su pomogli da naš Joso u dva navrata dobije životnu bitku, a sada i smještaj u ustanovi koja mu može pružiti potrebnu skrb. Supruga i ja  u ovom smo periodu imali niz neprospavanih noći i sada konačno  možemo malo predahnuti. Naš Joso je borac i mi se nadamo da će nam  još poživjeti, preplavljen emocijama kazao je Ivica Grdović, otac teško  bolesnog 17-godišnjeg Josipa, koji je jučer sanitetskim vozilom premješten s Odjela pedijatrije Opće bolnice Zadar u Specijalnu bolnicu za  kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra.
Josip je za boravka u zadarskoj bolnici pridobio simpatije osoblja pa  su se od njega jučer došle oprostiti medicinske sestre koje su mjesecima  o njemu skrbile, među kojima i glavna sestra pedijatrije Marija Ljubičić, a dr. Željko Čulina, ravnatelj  zadarske bolnice prokomentirao je sretan kraj tužne priče.
– Dugo je trajalo, ali smo u dogovoru sa ministrom dr. Milanom Kujundžićem dogovorili premještaj u bolnicu Bistra. Nakon brojnih problema evo uspjeli smo sve riješiti na zadovoljstvo obitelji, a mogu reći i  Opće bolnice Zadar i Ministarstva zdravstva. Mi smo dali sve od sebe,  otac i majka su bili zadovoljni tretmanom koji je dijete dobilo kod nas i  mi vjerujemo da će isti tretman dobiti i u Bistri, kazao je dr. Čulina dodajući kako je Ministarstvo osiguralo sredstva za uređenja prostora u Bolnici Gornja Bistra. Ta bolnica, naime, koristi prostor nekadašnjeg dvorca  pa je za Josipa trebalo urediti posebnu prostoriju. Umiješali su se i konzervatori i na koncu je kao rješenje izdana dozvola za gradnju sobe unutar sobe u kojoj će Josip imati sterilne uvjete i biti sam. Josip je u Bistru  otputovao sa svom opremom koja je neophodna da bi mogao svaki dan  primiti terapiju, a to je donacija zadarske bolnice.  
– Za malog Grdovića smo uredili ovu prostoriju koju sada napušta, osposobili smo osoblje za rad s njim i sterilne uvjete. Prošla je zima s puno  gripe i puno infekcija od kojih smo dijete uspjeli zaštititi. Kad se kod njega dogodila neka infekcija, premještali smo ga u zagrebačku Klaićevu  bolnicu, kazao je dr. Čulina. 
Ivica i Jagoda Grdović o sinu su u kući skrbili od njegova rođenja pa do  15. godine, no tada mu se zdravstveno stanje bitno pogoršalo i više to nisu bili u mogućnosti. Bio je podvrgnut nizu operativnih zahvata nakon  čega je trebao u adekvatnu ustanovu, ali se pokazalo da takve u Hrvatskoj nema. Bolnica u Gornjoj Bistri u koju je jučer premješten nije imala  za njega adekvatnu, izoliranu prostoriju, a u druge kao kronični bolesnik  nije pripadao.
Josip je bio liječen i operiran u zagrebačkoj Klaićevoj bolnici, no tamo  nije mogao ostati pa je premješten u riječki Hospicij. Kako se one najgore slutnje nisu obistinile u roku do tri mjeseca koliko je u toj ustanovi  predviđen boravak terminalnih pacijenata, morao je i tu ustanovu napustiti. Kao privremeno rješenje bio mu je osiguran smještaj u zadarskoj  bolnici, no boravak se odužio jer trajno rješenje nije nađeno.
Roditelji su činili sve što je u njihovoj moći, no naišli su na za njih nepremostive prepreke.
– To je naše dijete, ali mi nismo više bili u mogućnosti brinuti o njemu  24 sata na dan. Svesni smo njegovih dijagnoza, ali kao i svaki roditelj želimo da ostatak života, bilo to pet dana, pet mjeseci ili godinama, proživi  na dostojanstven način, kao ljudsko biće. Nije to psić kojeg vlasnici zbog  godišnjeg odmora izbace na ulicu, boreći se s emocijama kazao  je otac  za dva mjeseca punoljetnog Josipa, koji je rođen zdrav u zadarskoj bolnici, s APGAR-om deset. No svega par sati nakon poroda dobio je sepsu, a  onda su mu dijagnosticirane celebralna paraliza i psihomotorna retardacija. Nikada nije progovorio, ne čuje i ne komunicira, no pobijedio je  još jednu sepsu prije svega nekoliko mjeseci. Ponovno je liječen u  Klaićevoj, a nakon što mu se zdravstveno stanje poboljšalo, vraćan je u  Zadar. Upravo taj dugi put roditeljima je utjerivao strah u kosti od najgorega, pa im je bila neprihvatljiva opcija koja se spominjala kao moguća o  premještaju u Knin.  
– Zahvalni smo osoblju zadarske bolnice što su ga primili i što su kroz  ove tri godine u nekoliko navrata po nekoliko mjeseci brinuli o njemu.  Zahvalni smo i Hospiciju u Rijeci, liječnicima u Klaićevoj bolnici, liječnicima JIL-a, Gastroenteorologije, liječnicima iz Klaićeve – dr. Jadrešinu, a  posebno dr. Mesiću i dr. Bahtijareviću kao najzaslužnijima što je Joso još  među nama. Također, zahvalni smo i novinarima Provjerenog Nove TV i  Zadarskog lista, našim radnim kolegama u zadarskoj Marasci i direktoru  Stipi Bevandi, kako na razumijevanju, a tako i na financijskoj pomoći.  Hvala dugujemo i Općini Poličnik, Centru za socijalnu skrb Zadar, ministru Kujundžiću i brojnim dragim ljudima koji su imali razumijevanja  za naše probleme i bili uz nas. Neka nam ne zamjere oni koje nismo spomenuli i neka nam ne zamjere što smo kao roditelji bili uporni, možda i  naporni, tvrdoglavi i zahtjevni kroz ove posljednje tri godine. Za svoje dijete ja bih sve ovo napravio ponovno da treba, poručio je ovaj požrtvovani otac koji za Josipova boravka u Rijeci i Zagrebu nije propustio ni jedan  vikend a da ga ne posjeti. To će, kaže, činiti i u buduće, gdje god da njegov Joso bio. Josip je jučer oko 14 sati u pratnji roditelja stigao u Gornju  Bistru.