SLAVKO TRNINIĆ Kako sam stvorio Kukoča i Rađu

Slavko Trninić naučio me osnovama košarke i to je bio ključ u mojem razvoju u igrača kakav sam postao – ovo veliko hvala stiglo je s govornice Košarkaške kuće slavnih, a izrekao ga je Toni Kukoč u društvu Michaela Jordana na inauguraciji 11. rujna u Springfieldu. Slavko Trninić, trener i učitelj košarkaške igre, doktor košarke, radio je s trojicom od četvorice Hrvata koji su svoje mjesto našli među igračinama za sva vremena u Košarkaškoj kući slavnih. Bili su to još Kukočev suigrač iz Jugoplastike i reprezentacije, Dino Rađa, te igrač i trener ispred svoga vremena Krešimir Ćosić.
Slavko Trninić je 70-godišnji Zadranin koji je lijepog jesenskog dana na Jarunu otvorio srce i dušu. No, da bi se došlo do Kukoča, trebalo je krenuti od Krešimira Ćosića, igračke i trenerske veličine, košarkaškog uma koji je nesumnjivo imao dubok utjecaj na Trninića.
– Bili su to najproduktivniji razgovori, s tezom, antitezom i sintezom. Krešo je imao najveću idejnost u igri, maštu, kreativnost, specifične osobine intelekta. To je bio emocionalni i funkcionalni odnos, prijateljstvo i kvalitetna suradnja. Naši razgovori trajali su po šest sati, bila su to razmišljanja višeg reda. Za njega je obrana pomaganje i zatvaranje rupa, a napad pomaganje i otvaranje rupa. Usavršio je kako u dva koraka kontrolirati reket i to je prenio na Rađu, Vrankovića, Divca i Kukoča u bivšoj reprezentaciji. Poučavao je igrače da brzo opažaju poziciju i reakciju protivnika, prepoznaju i predviđaju situaciju u igri, svrhovito se kreću s i bez lopte, te da »vide i čitaju« u igri. Poučavao je igrače da reakcija obrane određuje reakciju napada.

Brušenje dragulja
Prije četiri desetljeća imao sam prilike biti u porečkom kampu koji su vodili Krešo i Slavko…
– Krešo je bio učitelj košarkaške igre koji je istodobno na treningu poučavao vještine i principe razumijevanja igre, od selekcije šuta, selekcije dodavanja, prepoznavanja jakih i slabih strana protivnika i vlastitih suigrača, kako dobivati utakmice, imati svijest o trenutačnom rezultatu i vremenu utakmice, kako odigrati početak i završnicu četvrtine. Sve su to principi razumijevanja igre.
Od Krešina odlaska prošlo je više od četvrt stoljeća, od Draženove tragične smrti još i više, 28 godina. Vrijeme leti, kapetane…
– Odlaskom Ćosića i Dražena krenula je stagnacija hrvatske košarke. Ta dva velika čovjeka ne bi dozvolili to propadanje.
Trninić je u sezoni 1984./’85. sjeo na klupu Splita, tadašnje Jugoplastike, i sa Žutima igrao finale Kupa bivše države. Bio je

Od Woodena do Popovicha
Mene je kroz karijeru fascinirao John Wooden, kao učitelj košarkaške igre, koji je utjecao na formiranje velikog broja NBA igrača i ostvario niz natjecateljskih rekorda. Osvajao je deset nacionalnih sveučilišnih prvenstava s različitim postavama. Imao je 1964. i 1965. jednu generaciju s Gailom Goodrichem, Waltom Hazzardom i Keithom Ericksonom, kada je imao baš nisku postavu, baš za »small ball« košarku, kako je danas nazivamo. S druge strane imao je postavu s krilima 1969. godine, sa Sidneyjem Wicksom i Carthyjem Rowom pa s centrima Kareem Abdul-Jabbarom i Billom Waltonom. Osvajao je prvenstva s tri različite strukture profila igrača. Za mene Wooden je najveći učitelj i trener košarkaške igre, a još je bio »All American guard« od 1931. do 1933. godine. Dakle, bio je ekspert igrač i ekspert trener. Neumitno, tu su još Red Auerbach i Phil Jackson, koji je izuzetan znalac košarkaške igre i odnosa prema igračima. Auerbach nije bio samo impresivan natjecateljski trener, već i sposoban menadžer. U ovim vremenima to je Gregg Popovich…

Bogati životopis
Prof. dr. sc. Slavko Trninić rođen je 15. srpnja 1951. godine u Zadru. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Zadru, dok je na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu diplomirao 30. travnja 1975., magistrirao 1982. i doktorirao 1995. godine, obranivši doktorsku disertaciju pod naslovom: »Strukturna analiza znanja u košarkaškoj igri«.
Uz stvaranje vrhunskih igrača i natjecateljskog rezultata, oblikovao je i znanstveno-nastavnu i stručnu literaturu te znanstvene i stručne radove, uspješno spojivši teoriju i praksu sporta. Dao je izniman znanstveni, stručni i pedagoški međunarodni doprinos kineziologiji, a njegove publikacije predstavljaju trajnu vrijednost za edukaciju budućih stručnjaka ne samo u košarci, već i u drugim ekipnim sportovima. Njegovi radovi su citirani, što potvrđuju citatne baze Web of Science, Scopus (731) i Google Scholar (1449 puta).
Trninić je do umirovljenja bio redoviti profesor u trajnom zvanju na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Splitu, mentor poslijediplomandima u 6 doktorskih disertacija i jednom magistarskom radu. Objavio je 83 znanstvena i stručna rada u zemlji i inozemstvu od čega 49 znanstvenih radova i 34 stručna rada.
Trenersku karijeru počeo je 1976. u Industromontaži (danas Zrinjevac). Vodio je ljubljanski Brest (danas Cedevita Olimpija), kadete Zadra (1982.-1984.), s kojima je bio prvak bivše države, Jugoplastiku (1984.-1985.), Zadar (1989.-1992.), bio je izbornik mlade košarkaške reprezentacije Hrvatske (1992.), opet trener Žutih (1993.-1994.), a posljednji pravi angažman bio mu je Karlovac (1996/1997.), koji je uveo u Prvu ligu. Nakon toga je do 2002. vodio omladinski pogon Cibone. Manje je znano da je za Olimpijske igre u Moskvi 1980. godine, gdje je osvojeno zlato, bio član Stručnog stožera koji je strukturirao plan i program priprema.
Tijekom svoga trenerskoga staža sudjelovao je u oblikovanju velikog broja košarkaških reprezentativaca (Kukoč, Rađa, Vranković, Bodiroga, Komazec, Perasović, Alanović, Sobin, Gregov, Marcelić, Šarlija, Kelečević, Popović, Bagarić), čime je dao svoj doprinos u razvoju vrhunskih igrača te time utjecao na afirmaciju košarke u Hrvatskoj i svijetu.
Duda Ivković
Prije nepunih mjesec dana preminuo je Dušan Ivković, jedan od trenerskih velikana europske košarke.
– Duda Ivković je bio neumitno trener visokog autoriteta znanja i ličnost, koji je znao kako dobivati utakmice na različitim razinama natjecanja. Pripada najvećim trenerima ovog šireg prostora – kaže Trninić.

Obradović i Nikolić
U pripremnom dijelu sezone Partizan je gostovao na Liburnia kupu u Opatiji s povratnikom na klupu Željkom Obradovićem.
– Željko Obradović je trener koji je izraženo natjecateljski »coach« s jedne strane, ujedno i učitelj jer u konačnici on je učenik najvećeg znalca košarkaške igre Aleksandra Nikolića, koji je ostavio nesumljiv trag i na mene. Ranko Žeravica, Aleksandar Nikolić i ja smo predavali na košarkaškim seminarima u kontinuitetu gotovo tri desetljeća. On je bio sveučilišni profesor i rekao bih najveći gospodin jugoslavenske košarke, koji nikad nije govorio protiv nikoga i uvijek je imao primjerenu i pravilnu poruku.
Kada srpski trener dobije angažman u inozemstvu, povede još tri pomoćnika sa sobom. Kod hrvatskih trenera to baš nije slučaj.
– Postoje i pozitivni primjeri u tom kontekstu, od Dražena Anzulovića s dva kondicijska trenera, Velimira Perasovića do Aramisa Naglića. Nesumljivo je najprimjerenije stvarati vlastite učenike pri određenim angažmanima. Veliki trener nije samo onaj koji kreira igru i rezultat i stvara vrhunske igrače, već i onaj koji stvara vrhunske trenere.

Za Dončića je košarka igra, zabava i radost
Luka Dončić je trenutačno igrač broj jedan s ovih prostora. Neopisiva je lakoća s kojom igra.
– Luka Dončić je već od 13. godine imao individualizaciju treninga, koja mu je omogućila da do 17. godine stekne vještine do razine prenaučenosti. On je igrač koji ima nevjerojatnu košarkašku inteligenciju i visok stupanj razumijevanja igre koji se očituju u selektivnom odlučivanju i reagiranju u igri, od selekcije dodavanja, selekcije prodora, selekcije šuta, do korištenja igrača u odnosu na njihove jake strane. Za njega je košarkaška igra – igra, zabava i radost. To možete postići samo onda kada vještine dovedete do razine umijeća, a on je to postigao već do 22. godine života. Ono što je bitna karakteristika njegovog profila ličnosti je da povezuje, ne samo igru, već i momčad. Dončić je najveća koherentna moć u reprezentaciji Slovenije, u igri i izvan igre, a to je ono što je statistički nemjerljivo. Takav profil igrača vam može garatirati rezultat. To je bio Krešimir Ćosić u svojoj generaciji, Dražen Petrović, Toni Kukoč i Dino Rađa u svojoj generaciji. Gledajući slovensku reprezentaciju, ona je oslikala upravo taj aspekt na najvišoj razini. Izgubili su od Francuske, koja ima toliko NBA igrača, u zadnjim sekundama, na blokadu šuta iz drugog plana. Mi ovog trenutka nemamo takvog igrača. Da biste imali takav profil izvedbe, morate imati profil ličnosti i takav kontinuitet karijere. On je prijelazno razdoblje u godišnjem ciklusu najkonstruktivnije koristio od svih igrača za unapređivanje individualne i timske izvedbe. Igrač koji ima takvu brzinu percepcije, znači brzo opaža greške u kontroli pozicije i reakcije obrane. Te mu karakteristike omogućavaju da potvrdi u milisekundi svog centra na alley-oop deset puta, ili sve suigrače u trenutku izlaska iz kretnje za šut i time »produžava vrijeme« otvorenog šuta suigraču. Kada imate takvog igrača, koji ima selektivno odlučivanje i reagiranje u igri, koji prepoznaje poteze suigrača i protivnika i koji u svakom trenutku selektivno reagira, imate pod kontrolom igru i rezultat.