“SDSS-ovoj eliti je jako isplativo biti Srbin u Hrvatskoj”

SDSS-ov plakat za EU izbore s pitanjem "Znate li kako je biti  Srbin u Hrvatskoj?" izazvao je lavinu reakcija u Hrvatskoj. U nekim je  gradovima osvanuo išaran grafitima, negdje je i potrgan, no najviše je  reakcija izazvao tamo gdje Milorad Pupovac zapravo nije htio – među  njegovim pripadnicima srpske nacionalnosti u Hrvatskoj. 
Naime, predsjednik SDSS-a nakon promidžbenog jumbo plakata  doživio je niz kritika na račun izborne rastrošnosti, budući da mu se  prigovaralo kako je taj novac mogao iskoristiti za pomoć Srbima koji žive u  teškim uvjetima, najčešće po zabačenim dijelovima Hrvatske. Njegov  sunarodnjak Predrag Rajšić, ugledni profesor ekonomije na sveučilištu  Guelph u Kanadi, ovih mu je dana čak javno poručio: "Zamislite koliko  bi se staraca po Baniji i Kordunu moglo zbrinuti tim novcem, koliko bi se  glinskih, dvorskih i petrinjskih poduzetnika moglo pomoći da otplate  besmislene državne namete. To bi sigurno bilo puno korisnije za Srbe u  Hrvatskoj nego prazna antitržišna propaganda koju Novosti šire".
Marketinška borba za fotelje
Da je riječ prvenstveno o marketinškoj borbi za fotelje pokazala je i  naša anketa među poznatim pripadnicima srpske manjine u Zadarskoj  županiji koji Pupovca uglavnom ne percipiraju kao čovjeka koji je na  svojoj koži osjetio nedaće života u Hrvatskoj, jer je u vladajućoj koaliciji s  HDZ-om i stoga mu je jako dobro. Dapače, dio njegovih sunarodnjaka  smatra kako im je Pupovac ovim plakatom samo napravio problem jer  njegov sadržaj na terenu dodatno potpiruje nacionalnu netrpeljivost. 
Najotvoreniji je o SDSS-ovom plakatu bio predsjednik nevladine  udruge za zaštitu ljudskih prava – Srpskog odbora solidarnosti, Željko  Bajalica, koji nam je na anketno pitanje kako je biti Srbin u Hrvatskoj,  jasno odgovorio da je eliti dobro, a na sirotinju se zaboravlja.
Onima na vlasti je dobro 
– Sve je to individualna stvar jer nekome je itekako dobro biti Srbin u  Hrvatskoj te vrlo dobro i isplativo. Ljudi otprilike mogu naslutiti na koga  mislim jer što se tiče političke elite u SDSS-u, njima je jako ugodno i lijepo biti Srbin. Ne vjerujem da oni imaju nekih velikih problema, ma ni da  imaju ikakvih problema. A što se tiče običnih Srba, to sve zavisi do  slučaja do slučaja, kako gdje. Ne vjerujem da je nešto posebno teško biti  Srbin u Hrvatskoj, ali u svakom slučaju postoje neke stvari u hrvatskom  društvu o kojima bi se trebalo povesti računa, općenito vezano za nacionalne manjine. Nedostaje nam više tolerancije prema drugima i prema  drugačijima jer smo isključivi, kaže Bajalica ističući kako on sam nikad  nije imao problema u Hrvatskoj. 
– Nisam od onih koji idu od kafića do kafića i viču iz svega glasa "Ja  sam Srbin". Znam tko sam i što sam, svoje volim, tuđe poštujem, vrlo  sam tolerantan i nikad nisam imao problema ovdje u Hrvatskoj, pojašnjava Bajalica. 
Dogradonačelniku Obrovca vrlo ugodno 
Isto nam je kazao i predsjednik zadarske organizacije SDSS-a, Veselko  Ćakić, koji već niz godina živi u Zadru.  
– Sigurno nije jednostavno biti Srbin poslije događanja 90-ih godina i  složenije je biti Srbin nego neki drugi građanin RH, ali opet ovisi od osobe do osobe, kako se tko postavi i kako to doživljava. Meni se ništa posebno nije dogodilo, iako je neke stvari malo teže ostvariti, osobito kod  zapošljavanja. Problema nisam imao, ali to ne znači da neki drugi nisu,  primjerice u Zadru koji je malo konzervativniji. Ali, doista ništa posebno  ovdje problema nemam, kazao nam je čelnik zadarske podružnice  SDSS-a. 
Za komentar smo pitali i SDSS-ovog dogradonačelnika Obrovca, Stanka Mijića, budući da je u vladajućoj koaliciji s HDZ-om i već godinama  obnaša dužnost drugog čovjeka Grada.
– U Obrovcu se osjećam vrlo ugodno te nemamo nikakvih međunacionalnih problema kakvih imaju u nekim drugim sredinama. Ali, dalo bi se  govoriti o nekim drugim pitanjima, primjericu o zapošljavanju, što ide  teže, napominje Mijić. 
Vlast čini sve da me otjera  
No, da je Srbima na vlasti mnogo lakše od onih koji pokušavaju preživjeti od vlastitog posla nevezanog za državne ili lokalne funkcije  potvrdio  nam je poznati obrovački poduzetnik, Jovan Šukara, povratnik iz Srbije  koji proziva obrovačku vlast jer "čini sve da ga otjera natrag u Srbiju".
– Najprije treba istaknuti da Srbi u Hrvatskoj dijele sudbinu hrvatskog  naroda, pa onako kako je većinskom narodu, tako je i manjinskom.  Međutim, mi manjinci te probleme ipak osjećamo za nijansu više. Nije  lako biti ni Hrvat u Hrvatskoj, a kamoli Srbin, ali mislim da se na pitanju  o tome kako je biti Srbin u Hrvatskoj prije svega radi jedna marketinška  kampanja. No, iako je na površini sve uređeno kako treba, u svakodnevnom životu ima problema, ali tu treba razlikovati život na državnom nivou i život u malim sredinama, gdje je situacija drastično lošija nego što  se može vidjeti. Dominantan je problem svih srpskih zajednica u Hrvatskoj njihova održivost jer ovdje više ne možete organizirati niti školu, ni  javni prijevoz od Obrovca do sela da to bude rentabilno, upozorava  Šukara napominjući kako njihovoj zajednici "prijeti velika katastrofa  ukoliko se ozbiljno ne povede računa o naseljavanju ili povratku većeg  broja ljudi".
– Mi smo na rubu istrebljenja, izumiranja. Ja sam se vratio u zavičaj  upravo nastojeći pomoći lokalnoj zajednici i vjerujući kako će mi oni pomoći. Nažalost, ne samo da nisam dobrodošao, nego su se lokalne strukture potrudile da poduzmu sve korake kako bi me odavde otjerale i da  obesmisle moj boravak ovdje, poručuje na kraju Šukara.
U svakom slučaju naše je istraživanje pokazalo ono što je bila  općepoznata stvar – građani srpske nacionalnosti koji participiraju u  vlasti žive mnogo bolje od tzv. malih ljudi kojih se vlast, kao i u slučaju   SDSS-ova plakata, uglavnom sjeti kada trebaju njihove glasove u kampanji.

Protojerej Crnokrak: Ni ja ni moja  obitelj u Zadru se ne osjećamo  ugroženo

Ljubomir Crnokrak, svećenik crkve sv. Proroka Ilije i protojerej Zadarske parohije,  na pitanje kakva su njegova iskustva življenja u Zadru, otvoreno nam je kazao:

– Već sam 20 godina pravoslavni svećenik u Hrvatskoj i u početku nije bilo ugodno. Bilo je provokacija i svega po pitanju nacionalnih stvari, ali iskreno u Zadru, u  kojemu sam pet godina, nemam nekih problema,   niti se osjećam ugroženo, ni kao  građani ni kao pravoslavni svećenik, ističe protojerej, a na pitanje imaju li njegova  djeca kakvih problema u školi, odgovara:

– Ne, moje dvoje djece je u srednjoj školi, jednoj u osnovnoj i nemaju problema. A  na ono što čujem od svojih vjernika ne gledam kao na nacionalni problem, već na  ono što nas muči svih, neovisno o vjeri i naciji. Nekome će tako jedan problem izgledati kao nešto na nacionalnoj razini, ali sve to zavisi od osobe do osobe. Nisam ljubitelj politike, pa i ne slušam komentare političara jer sve to što rade, rade u trenutku kada njima zatreba i čime mogu vrednovati sebe, a kada dobiju ono što traže,  više nikog nije briga za narod. Zato ih i ne shvaćam ozbiljno, poručuje protojerej Ljubomir Crnokrak.

Rađenović: U Bruxellesu nas nitko ne  štiti

Rajka Rađenović zadarskoj je javnosti poznata kao bivša dožupanica, a danas je  donačelnica općine Gračac. Ona podržava jumbo plakat svoje stranke, SDSS-a, pojašnjavajući kako se stranka odlučila za njegov sadržaj upravo stoga da probudi onaj  pozitivni dio hrvatske javnosti koji se suočava s mržnjom i netolerancijom.

– Na ovaj način želimo poslati poruku ne samo kako je biti Srbin, nego i kako je  biti manjina u Hrvatskoj. Svi koji su u manjini imaju velike probleme, a mi kao  srpska zajednica imamo probleme i prilikom zapošljavanja i rješavanja svega što se  tiče naše zajednice, počevši od infrastrukturnih problema, jer još uvijek imamo područja u kojima nemamo ni vode ni struje. Ne možete vjerovati da se toliko dugo godina neke stvari ne rješavaju, pa shvatite da je to zbog nacionalnosti, počevši od devastiranih krajeva u kojima nitko ne obraća pažnju na vas. Zato moramo izlaziti s  ovakvim porukama jer za sve loše što se dogodi u Hrvatskoj prvenstveno se okrivljuju Srbi. Osim naših predstavnika, nitko nas drugih u javnosti ne štiti, tako ni hrvatski  zastupnici u Bruxellesu, od kojih nikad niti jednu riječ nisam čula da se nas zaštiti,  već nam se šalju poruku da napustimo Hrvatsku i da  se nemamo što buniti ako smo  nezaposleni, poručuje donačelnica Rađenović.