Ružne maškare, babe luže i zvončari

U utorak kasno navečer na Poklade spuštena je zavjesa na ovogodišnja petodnevna maškarana zbivanja u Sukošanu. Spustili su je ružni maškari, tzv. babe luže – tinejdžeri, momci i muževi obučeni u staru odjeću, ogrnuti ovčjim runom, na glavi mizerije, ovčje i kozje mišine, oko pasa zvona i razna druga čuda, u ustima truba ili pištac, u ruci vreća luga kojim lužaju nemaškare, a na ramenima Did. Jedinstvene su to maškare u Dalmaciji i šire, a slični su im tek Halubajski zvončari iz Istre.
Jedna grupa ružnih maškara, od petnaestak koje su ophodile Sukošanom, stala je na tradicionalnu okrjepu kod Guste Franića na kuhane osušene uši, oglavinu, pancetu i na “teće” domaćeg vina. Prije su kod Keranovih bili na krafnama, a potom kod Šime Zgure na inćunima i siru u maslinovom ulju, kod Slavka Pobrudeta na pršutu i kolačima, Štefana na kavi, kod Majčine, Legnjevice, Marka Krojača, Ratka Peričića, Cara, Zeca, Miša, Vuka, Tice, Stojana, Vanjakovih, Prdlinih, Traljinih, Šandukovih, Gazdinih, Krešanovih, Bundilovih… na kuhanoj suhoj svinjetini.
– Treba za to biti rođen i imati mota – objašnjavaju iskusni i dobro oznojeni zvončari, koji su svojom zvonjavom prestrašili prijeteće tmurne kišne oblake.
Navečer su na trgu Gornja vrata pred oko 150 maškara i dobrim brojem mještana i znatiželjnika optužili, osudili i u oganj bacili tri sukošanska Dida. A onda je Marko Pito s kampanela odzvonio ponoć. Odzvonilo je veselje i gozba. Završila su maškarana ludovanja, započelo je vrijeme posta i Korizme.