PREMIJERA Za desetak dana zadarski teatar preuzimaju Rusi

Što se događa u čovjeku nakon promjene identiteta, povlači li plastična operacija za sobom promjene i na duhovnoj razini?  Koja je cijena promjene? Kako se nositi s gubitkom partnera, s opijatima, kako se uklopiti u neke nove društvene okolnosti? Pitanja, uz još  mnoga druga, koja obrađuje nova predstava HNK Zadar „Lice“, čija je  premijera za desetak dana. „Lice“ je tragikomična melodrama, komad  smješten u Rusiju, u novu postkomunističku Rusiju, priča u čijem je fokusu bjegunac, čovjek koji bježi pred mafijom, čovjek koji je prisiljen  podvrgnuti se plastičnoj operaciji ne bi li spasio život. Očekivano na  tom će mu se putu dogoditi brojne „situacije“: duhovite, tragične, inspirativne… I više nego dostatne za komad koji progovara ne samo o likovima koje utjelovljuju Alen Liverić kao centralni lik te Jasna Ančić,  Davor Jureško i Žana Bumber, već i o, spomenuto – novoj Rusiji. Režiju  potpisuje Zoran Mužić, komad je rađen po literarnom predlošku Aleksandra Galina a Zadarski list je ekskluzivno bio na jednoj od proba, donoseći prve impresije glavnih aktera nove zadarske predstave.
Jasna Ančić glumi Elenu Solovljevu, šeficu klinike za plastične operacije.
–  Elena vodi kliniku za plastične operacije i sudjeluje u jednoj vrsti  mafijaške urote jer pretvara jednog gospodina kojeg traži mafija u neko  drugo lice. To je uvod u buduće peripetije gdje ona i dalje pomaže tom  muškarcu da tako transformiran bude sakriven od  mafije, u ovom komadu – ruske mafije. Elena ima muža alkoholičara, a i sama zna povremeno gucnuti, kratko rezimira svoj lik Ančić.
Dodaje kako joj se uloga u početku učinila plošna pa ju je razradila.

Razrada uloge
– Elena mi se učinila na prvi pogled plošna, onako sugestivna, dominantna doktorica, jedna alfa ženka pa sam se ponovo, kao što to uspjevam napraviti za sve svoje uloge, potrudila „razbarušiti“ lik koji igram,  promijeniti razdjeljak na glavi, kada je na lijevoj strani onda ga ja  promjenim na desno i obrnuto, pa si negdje umišljam da sam nešto  napravila, kroz smijeh dodaje prvakinja zadarskog HNK.
Jasna ističe i to kako ju je tekst relativno nepoznatog Aleksandra Galina malo zatekao u svojoj opširnosti no nakon što su se svi uključeni u  taj proces kreativno pomučili, došli su na svoje.
– To su te ruske velike četverosatne drame koje smo mi, hvala Bogu,  uspjeli skratiti na sat i pol jer ja želim kratiti svaki tekst. Ako ima i 30  stranica ja želim da ih bude 15, a ovdje ih je bilo čak 70 pa smo ih skratili na 45, malo se pomučili i vjerujem da smo napravili dobar posao,  uvjerena je Jasna.
Davor Jureško igra Drankova, psihijatra.
– Drankov je veliki stručnjak koji je godinama liječio ljude od alkoholizma, no nije se cijepio pa se i sam zarazio od te bolesti. I tako alkoholiziran odlična je podloga, zapravo lik kroz koji Galin vrlo lukavo plasira  sve ono što god se ne smije javno reći. Pod pokrićem alkohola Drankov  može reći što god ga je volja i on je istina ovog komada, a to mi se  sviđa. Mogu stoga reći da mi se uloga svidjela, a što se tiče samog procesa rada na njoj nije bilo teško. Dovoljno se osvrnuti oko sebe i  nažalost vidjeti tako puno alkoholiziranih ljudi, jer toga ima koliko  hoćeš pa lako „skidaš“ sve što ti treba u izgradnji lika. Uzmeš sokić koji  nazivaš Babićem i fino se uklopiš u društvo i evo ti lika, opisuje svoj  proces rada na ulozi Jureško.

Rus postaje Rumunj
Alen Liverić je Dragin – čovjek u bijegu od mafije.
– Moj je lik bio postavljen od strane mafije za predsjednika banke što  je iskoristio za pokrasti novac i odmagliti. A kako ga mafija ne bi pronašla, promijenio je lice, zapravo cijeli identitet i tako se promijenjen  ponovo susreće sa svojom suprugom, koja se, ne znajući da pred sobom ima svog muža koji ju je ostavio, ponovo zaljubljuje u njega. Dragin je sada Arnold, Rumunj, nova-stara ljubav svoje supruge Olge. U  svakom slučaju jedna zanimljiva uloga kao što je i sam proces rada na  njoj zanimljiv i lagan jer nama ništa nije teško s našim dragim  Mužićem. Dobiješ puno podataka o komadu, ekipa je poznata, sve ide  vrlo uhodano i mogu reći da sam jako duboko zaronio u cijelu priču,  ističe Liverić. 
Žana Bumber je Olga – zanosna, seksi „mačka“ no u ovoj predstavi  prije svega žrtva. Nakon što ju je muž ostavio, odlazi u manastir, ne  znajući je li živ ili mrtav.
– Olga je svjesna da joj je suprug sitni mafijaš no nije sigurna je li mrtav ili ju je ostavio i otišao s drugom u Španjolsku. Izvan sebe od boli,  ostavljena, povlači se u manastir ne bi li pronašla mir. No umjesto mira  upoznaje Arnolda, ne znajući zapravo da je to njen bivši muž, plastičnom operacijom promijenjen i ponovo se zaljubljuje u njega. Radnja  na prvi pogled kao u nekakvom indijskom filmu no puno bolja i puno  dublja. „Lice“ je novoruski komad koji razrađuje brojne aspekte nove  Rusije i progovara, između ostalog, i o novopečenim tajkunima koji  preko noći postaju bogati pa se ne snalaze u svemu tome, prepričava  Bumber.

Priča o tranzicijskom vremenu
Referira se i na pridjev „seksi“, koji ide uz njen lik, naglašavajući kako  je seksi zapravo taj Olgin odnos prema muškarcima, prema ljubavi.
– Olga i ja imamo dosta poveznica, i jedna i druga lako vjerujemo  muškarcima, jako se brzo zaljubljujemo no u biti zaljubljene smo u ljubav, iskrena je Bumber.
Dodaje kako kroz njen lik svjedočimo nekakvim klasičnim muško –  ženskim odnosima, svim onim i predivnim, no isto tako i bolnim pojedinostima jedne ljubavi koja nerijetko uključuje i teške gubitke. 
Predstavu „Lice“ za izvedbu u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar  odabrao je ravnatelj Renato Švorinić, kako nas je to informirao redatelj  Zoran Mužić.
– Ja za Galina nisam čuo prije nego što mi je to Renato predložio raditi. Pročitao sam tekst i povezao ga sa suvremenom ruskom prozom,  dramom, s novim trendovima koji se pojavljuju u ruskoj književnosti.  To je vrlo igran pisac u cijelom svijetu a ono što me posebice zaintrigiralo je to što Galin progovara o ovom novom tranzicijskom vremenu  prijelaza iz Sovjetskog saveza u Rusiju, što progovara o novom ruskom  kapitalizmu, o društvenim deformacijama, što progovara o svim onim  bizarnim detaljima koji se pojavljuju u tom procesu. U ovom slučaju riječ je o drami identiteta koja je zapravo kombinacija tragikomične melodrame. Pratimo jednu obiteljsku zavrzlamu, pratimo dva para: stariji i  mlađi s tim da je mlađi par pokretač radnje a priča nam donosi i interakciju na razini – stari režim, koji se na neki način utjelovljuje u starom paru koji se u alkoholnim parama prisjeća nekadašnjih vremena i  zapravo se tjeskobno osjećaju u novom svijetu – novi režim, nova vremena djelomično kroz prizmu mlađeg para. Galin to vrlo vješto  obrađuje, on je majstor scenskog pisanja, on piše i za televiziju i za  film, on je i redatelj i glumac, on je zapravo jedan potpuni kazališni  čovjek, autor za kojeg sam siguran da će se svidjeti zadarskoj publici,  zaključuje Mužić.

O autoru
Aleksandar Galin je majstor suvremene komedije i jedan je od najznačajnijih ruskih dramatičara, scenarista, filmskih i kazališnih redatelja. Njegove drame izvođene su u više od 200 ruskih kazališta  uključujući i Moskovski umjetnički teatar kao što su izvođene i na daskama brojnih poznatih kazališta diljem Europe, Amerike i Azije.