Prava je sreća izbjeći »kišu« golubovih izmeta pod krovom kolodvora

Subota, rano ujutro. Autobusni kolodvor Zadar. Nešto malo putnika okupilo se pred peronom broj 5 kako bi ušli u Čazmatransov autobus koji u šest sati kreće za Zagreb. Jedan gospodin i gospođa, očigledno bračni par koji se spremao na ovaj put, doživljava neugodnost. Odozgo ih je obilno »počastio« golub pogodivši izmetom gospodina po ramenu i vratu, srećom po trenirci s kapuljačom, a gospođu po lijevoj ruci i torbi. I nije se to dogodilo pod vedrim nebom nego baš pod krovom kolodvora jer tu, po cijevima krovne konstrukcije, odsjedaju ove ptice koje, naravno, bezbrižno vrše nuždu po putnicima.
Dijelovi pločnika pod krovnom konstrukcijom kolodvora, dakle, pred samim peronima, prepuni su tragova ptičjeg izmeta tako da se, gledajući taj prizor, stječe dojam kako je prava sreća izbjeći kišu golubovih izmeta dok čekate autobus. Štoviše, po pitanju ove prijetnje, sigurniji ste izvan perona pod vedrim nebom, nego pod kolodvorskim krovom prepunim golubova koji se odmaraju po žicama i cijevima iznad glava putnika i prolaznika. I, naravno, odozgo vas – pokakaju.
Zar je moguće da se ovome ne može nekako stati na kraj? Čak i ako niste »sretnik« koji je dobio golubov »blagoslov«, već sami prizori ptičjeg izmeta po kolodvorskom pločniku odaju jako lošu sliku o gradu, a ta je slika prva s kojom se suočava na tisuće turista koji stignu autobusima u naš grad.